Prije sto godina Vodice su se oprostile od 22-godišnjeg Marka: Njegova priča ostala je sačuvana u starim novinama

Marko Donadini bio je sin Frane Ženka Donadinija i unuk Lucije Čorić. Odrastao je u Vodicama, a školovanje je nastavio na studiju kemije, koji je bio pred samim završetkom kada ga je zadesila prerana smrt.

Od mladih dana aktivno je sudjelovao u radu Hrvatskog katoličkog orla, a tijekom studiranja bio je član katoličke akademske udruge „Domagoj“. Prema tadašnjim novinskim zapisima, isticao se inteligencijom, plemenitošću i srdačnošću, zbog čega je bio omiljen među svima koji su ga poznavali.

Mladi student bio je nadaren i za slikarstvo. Sačuvan je jedan njegov rad, slika Čorićeva tornja, koja danas predstavlja vrijedan trag njegova umjetničkog talenta, ali i dio uspomene na nekadašnji izgled Vodica.

Marko Donadini preminuo je 23. lipnja 1926. godine, a njegov sprovod održan je dva dana poslije, 25. lipnja, na starom vodičkom groblju svetog Križa.

Sprovodni obred predvodila su četvorica svećenika, dok su posljednjem ispraćaju nazočili brojni Vodičani, članovi tadašnjih društava, rodbina i prijatelji iz Šibenika, Zatona i drugih mjesta.

U novinskom izvještaju posebno se ističe da je na posljednji ispraćaj došlo gotovo cijelo mjesto. Od pokojnika su se dirljivim govorima oprostili vodički župnik dr. Ante Zorić i Krešo Fržop, koji je govorio u ime prijatelja i Hrvatskog katoličkog orla.

Posebno je zanimljiva sačuvana osmrtnica iz lipnja 1926. godine. Svojim izgledom i načinom oblikovanja podsjeća na suvremene osmrtnice, a rijedak je sačuvani primjer takve objave povezane sa starim vodičkim grobljem.

U njoj je, uz obavijest o smrti i vremenu sprovoda, navedena i brojna rodbina, što danas predstavlja vrijedan zapis o vodičkim obiteljima i njihovim međusobnim vezama.

Nekoliko dana nakon sprovoda, 30. lipnja 1926., obitelji Donadini, Čorić i Vidović objavile su javnu zahvalu svima koji su pomagali tijekom Markove bolesti i sudjelovali u njegovu posljednjem ispraćaju.

U zahvali se posebno spominju liječnici, svećenici, rodbina, prijatelji, predstavnici općine i vodičkih društava te stanovnici koji su na različite načine izrazili sućut.

Obitelj je zahvalila i cjelokupnom stanovništvu Vodica, a iz završnih riječi zahvale posebno se iščitava koliko je mladi Marko bio voljen:

„Ljubio je svakoga i nije mrzio nikoga!“

O njegovoj smrti i posljednjem ispraćaju izvijestili su šibenska „Narodna straža“ i splitska „Jadranska pošta“ u lipnju 1926. godine.

Zahvaljujući sačuvanoj novinskoj građi, osmrtnici i njegovu umjetničkom radu, priča o Marku Donadiniju nije zaboravljena. Stoljeće poslije ona nas podsjeća na jednog mladog Vodičanina pred kojim je bila budućnost, ali i na vrijeme kada se gotovo cijelo mjesto okupljalo kako bi ispratilo svoga sumještanina.

Povijesnu novinsku građu istražio i za InfoVodice pripremio Dinko Križan Vučak.