Do broda preko Šepurina, do liječnika preko mora: Koliko je zapravo teško živjeti na Prviću?

Hrvatska je početkom studenoga započela primjenu metodologije nazvane Habitabilnost, odnosno sustava procjene stvarnih uvjeta otočnog života. Prema organizatorima projekta, riječ je o prvoj primjeni takve metodologije na Mediteranu. Edukacija je održana od 6. do 8. studenoga na Visu, a sudjelovalo je devet polaznika s Visa i Brača.

Metodologija obuhvaća 45 pokazatelja raspoređenih u sedam područja. Među ostalim, promatraju se prometna povezanost, dostupnost zdravstvene skrbi, opskrba, infrastruktura, mogućnosti zapošljavanja i drugi čimbenici koji utječu na kvalitetu života.

Cilj je utvrditi koliko je svakodnevni život otočana zahtjevan, ne samo u financijskom smislu nego i zbog vremena koje moraju izdvojiti za obavljanje poslova koji su stanovnicima kopna često znatno jednostavniji.

Iako se projekt zasad provodi na Visu i Braču, iskustva stanovnika Prvića pokazuju zašto bi takva analiza bila korisna i za manje otoke u neposrednoj blizini kopna.

Otok s 400 stanovnika, od kojih je gotovo dvije trećine u dobi od 60 i više godina

Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, Prvić je imao ukupno 400 stanovnika. U Prvić Luci živjelo ih je 148, a u Prvić Šepurinama 252.

Posebno je zanimljiva dobna struktura. Čak 252 stanovnika bila su u dobi od 60 i više godina, što čini 63 posto stanovništva otoka.

U Prvić Luci toj je dobnoj skupini pripadalo 99 stanovnika, a u Šepurinama njih 153.

Riječ je o podacima iz 2021. godine, a ne o trenutačnom broju stanovnika, no oni jasno pokazuju koliko su za otočane važni dostupnost liječnika, redovite brodske veze i mogućnost obavljanja svakodnevnih obveza bez dodatnih poteškoća.

Zbog radova na rivi putnici iz Prvić Luke i dalje koriste pristanište u Šepurinama

Jedan od najočitijih primjera koliko prometna povezanost utječe na svakodnevni život otočana upravo je situacija u Prvić Luci.

Od 5. listopada 2025. godine brod na državnoj liniji 505, koja povezuje Vodice, Prvić, Zlarin i Šibenik, zbog rekonstrukcije rive ne pristaje u Prvić Luku.

Putnici zato koriste pristanište u susjednim Šepurinama, udaljeno približno dva kilometra.

Za stanovnike Prvić Luke to znači dodatni dio putovanja između dvaju naselja, bilo pješice ili organiziranim prijevozom.

Grad Vodice osigurao je besplatan prijevoz između Prvić Luke i Šepurina, čime je stanovnicima olakšan dolazak do broda i povratak kućama. Ipak, sama potreba za dodatnim putovanjem i presjedanjem pokazuje koliko i privremena promjena brodskog pristaništa može utjecati na otočnu svakodnevicu.

To je posebno važno za starije stanovnike, osobe smanjene pokretljivosti te putnike koji se s kopna vraćaju s namirnicama, lijekovima ili prtljagom.

Rekonstrukcija rive, vrijedna približno 2,7 milijuna eura, nalazi se pred završetkom, no točan datum završetka radova i ponovne uspostave redovitog pristajanja broda u Prvić Luku zasad nije poznat.

Ovaj primjer dobro pokazuje zašto kvalitetu otočnog života nije dovoljno promatrati samo kroz udaljenost od kopna i broj brodskih linija. Važno je i koliko vremena stanovnicima treba da dođu do pristaništa te koliko dodatnog planiranja zahtijevaju svakodnevne obveze.

Odlazak liječniku može zauzeti velik dio dana

Na kopnu odlazak liječniku ili specijalistički pregled često znači vožnju automobilom ili javnim prijevozom.

Za stanovnike Prvića takav odlazak zahtijeva dodatno planiranje.

Potrebno je uskladiti termin pregleda s brodskim redom plovidbe, osigurati dolazak do zdravstvene ustanove te voditi računa o povratku na otok.

Ako termin pregleda ne odgovara brodskim vezama, relativno kratak pregled može značiti višesatni boravak na kopnu.

Zdravstvena skrb na Prviću već je bila tema o kojoj su InfoVodice pisale krajem rujna, kada su otočani upozorili na potrebu za stalnom medicinskom sestrom.

Dom zdravlja Šibensko-kninske županije tada je pojasnio da ambulante u Prvić Luci i Šepurinama nisu dio mreže javne zdravstvene službe te da se zdravstvena skrb organizira posebnim dogovorom.

Gradonačelnik Vodica Ante Cukrov tada je naveo da Grad za zdravstvenu skrb na Prviću izdvaja približno 35.000 eura godišnje, uz dodatna ulaganja u opremu i pomagala.

Dom zdravlja istodobno je upozorio da nema kadrovskih i financijskih mogućnosti za osiguravanje stalne medicinske sestre na otoku.

Riječ je o informacijama iz ranijih očitovanja, a ne o novoj provjeri trenutačne organizacije zdravstvene skrbi.

Kada se takve okolnosti povežu s velikim udjelom starijeg stanovništva, jasno je zašto dostupnost zdravstvenih usluga predstavlja jedno od važnih pitanja svakodnevnog života na Prviću.

Kad brod ne isplovi, mijenjaju se planovi cijelog dana

Koliko je otočni život ovisan o vremenskim uvjetima pokazala je i subota, 14. studenoga, kada je zbog vjetra otkazan jutarnji polazak brodske linije iz Vodica u 4.35 sati.

Prema objavljenoj prometnoj obavijesti, plovidba je trebala biti nastavljena polaskom iz Šibenika u 5.50 sati.

Takve situacije za povremene posjetitelje mogu predstavljati neugodnost, ali za stanovnike otoka mogu značiti odgodu odlaska liječniku, kašnjenje na posao ili nemogućnost obavljanja planiranih obveza.

Pritom nije važno samo koliko brodova dnevno plovi, nego i jesu li njihovi polasci usklađeni s potrebama stanovnika te postoji li mogućnost povratka kući istoga dana.

Trošak života nije samo cijena brodske karte

Kada se govori o troškovima života na otocima, najčešće se razmišlja o cijenama prijevoza, namirnica i drugih proizvoda.

No svakodnevni teret života na otoku ne može se iskazati samo novcem.

Stanovnici Prvića moraju planirati nabavu većih količina namirnica, dostavu kućanskih uređaja, dolazak majstora, obavljanje administrativnih poslova i druge potrebe koje na kopnu često ne zahtijevaju posebnu organizaciju.

Dodatnu okolnost predstavlja i sezonalnost.

Tijekom ljeta na otok dolaze turisti i vlasnici kuća za odmor, pa se povećavaju potrebe za opskrbom, komunalnim uslugama i prijevozom.

Zimi, kada na otoku ostaje znatno manji broj ljudi, održavanje odgovarajuće razine usluga predstavlja drukčiji izazov.

Zato je pri procjeni kvalitete otočnog života važno promatrati ne samo broj stalnih stanovnika nego i sezonske promjene, dostupnost usluga te vrijeme potrebno za njihovo korištenje.

Mogu li i stanovnici Prvića dobiti svoju procjenu kvalitete života?

Nova metodologija zasad se primjenjuje na Visu i području Grada Supetra na Braču.

Nakon edukacije lokalni sudionici trebali bi, uz pomoć stanovnika, prikupiti podatke o stvarnim uvjetima života te izraditi izvještaje koji će poslužiti za planiranje budućih ulaganja i javnih usluga.

Iako Prvić nije uključen u početnu provedbu, otok bi mogao biti zanimljiv primjer za sličnu analizu.

Riječ je o otoku koji se nalazi vrlo blizu kopna, ali njegovi stanovnici i dalje ovise o pomorskom prijevozu, dostupnosti zdravstvene skrbi i uslugama koje se uglavnom nalaze u Vodicama i Šibeniku.

Uz to, ima dva naselja, velik udio starijeg stanovništva i izražene sezonske promjene broja ljudi.

Što bi trebalo pitati same otočane?

Koliko vremena stanovnik Prvić Luke potroši na jedan odlazak liječniku u Šibenik? Koliko mu dodatno traje putovanje kada brod ne pristaje u njegovu mjestu? Koliko je teško starijoj osobi prenijeti namirnice od pristaništa do kuće? Može li se bez pomoći drugih obaviti kupnja, otići u banku ili organizirati dolazak majstora?

Na takva pitanja službena statistika ne daje uvijek potpun odgovor.

Upravo je zato važna ideja nove metodologije – povezati postojeće podatke sa stvarnim iskustvima stanovnika.

Prvić se od kopna nalazi na relativno maloj udaljenosti, ali kvaliteta života njegovih stanovnika ne može se mjeriti samo kilometrima. Mjeri se i vremenom potrebnim za odlazak liječniku, mogućnošću povratka kući, dostupnošću osnovnih usluga i sigurnošću da će svakodnevne potrebe biti zadovoljene tijekom cijele godine.

Rekonstrukcija rive u Prvić Luci pritom je konkretan primjer koliko i privremena promjena prometne povezanosti može utjecati na život otočana. Dugoročno ulaganje trebalo bi donijeti sigurnije pristajanje, ali svakodnevne poteškoće tijekom radova podsjećaju da se uspješnost takvih projekata ne mjeri samo izgrađenom infrastrukturom nego i stvarnim poboljšanjem života ljudi koji na otoku ostaju svih dvanaest mjeseci u godini.