Lara Roca - šahovska prvakinja Hrvatske u konkurenciji do 18 godina
Trevija san danas na vodiškoj rivi Ognjena i Laru. Koji metar dalje od Rocine ulice. U kojoj se nalazi njihova stara kuća.
Prije dva miseca pisa sam o Larinom didu i Ognjenovom ocu. Ivi Roci. A sad ću o Lari. Koja bi volila da je dida poživija još malo. Pa da može i sa njim podiliti sriću zbog njenog osvajanja Prvenstva Hrvatske u ubrzanom šahu. Za mlade do osamnaest. Znam da bi to volila, mada se to na njoj, ovako izvanka, uopće ne vidi. Skroz je suzdržana. Ognjen kaže da ona to proživljava iznutra. Za razliku od njega, ponosnog oca, koji bi od sriće moga poletiti.
Ovo pišem udaljen metar od šahovske ploče. Koju utorkom u vodičkoj knjižnici koristi Branko Vlaić. Ona mu koristi kako bi dicu naučija osnove ove lipe igre. Branko je sinonim za šah u našoj županiji.
Predsjednik je Šahovskog kluba Šibenik, trener i jedan od najboljih igrača. Prije dvi godine u taj klub došla je i Lara. Prethodno osvojivši turnir u svojoj školi. Srednjoj tehničkoj. Pobijedivši u svih sedam partija. Muške kolege. Pa ju je to ponukalo da se šaha uvati malo ozbiljnije. Jer, do tada ga je igrala samo doma. S ocem. Koji je Laru naučija igrati kad je bila u osmom razredu. Nije tribalo proći puno vrimena da kćer počne pobjeđivati oca.

U pisanju ovoga teksta ometa me stalno provjeravanje rezultata Hajdukove utakmice. Nisam ga tija gledati jer mi je to uvik prenapeto, pa onda svako malo pogledam kakav je rezultat. Ne spominjem nogomet bez razloga. Jer, i njega Lara voli. Možda ne na način ka starija sestra Ivona, koja voli s ocem odlaziti na utakmice. Lara ga voli igrati. Barem ga je igrala aktivno dokle god je mogla usklađivati sve svoje obaveze. Igrala je i za Vodice i za Stankovce (tim curama želim sve najbolje).
Lara je članica i Vodičke glazbe. Na njihovim velikim koncertima svira klavijature. U tome je na babu. Senjanku Tatjanu.
Nogomet, glazba i šah. I škola. Učenica je 4 E razreda šibenske Srednje tehničke škole. Ne čudi me da je arhitektonska tehničarka. To je u obitelji Roca nešto skroz uobičajeno. Otac Ognjen, mater Barbara i sestra Ivona završili su arhitekturu. Kaže Ognjen da ne viruje da će i ona to dogodine upisati. Vidit ćemo. U svakom slučaju, crtanje joj nije strano. Kad je bila mlađa, i ona je bila dio lipe priče naše Likovne udruge „More“.

I, da se vratim sad na ono zbog čega ovo pišem. Jučer i danas održano je u našem Imperijalu Državno prvenstvo za mlade u ubrzanom šahu. Lara ga je senzacionalno osvojila. Kad mi to tako kaže inače suzdržani Branko Vlaić, onda mu moran virovati. Pri tome mislim na ono „senzacionalno“. U njenoj konkurenciji bile su tri majstorske kandidatkinje i dvije prvokategornice, a Lara ima status „samo“ trećekategornice. Igrajući s puno boljim igračicama po renkingu, Lara je u pet partija uspila osvojiti 3 i po boda. Pobijedivši pri tome i prvu i drugu nositeljicu. Onome ko se barem malo razumi u šah, to sve govori. Zato ću na kraju citirati njenog trenera Branka Vlaića i napisati: „Bravo, Lara!“.
Nije nužno roditi se usrid Splita da bi čovik bija navr“ svita. Kako kažu stihovi jedne (meni drage) duhovite pisme. Možeš se roditi i u Šibeniku, živiti u Vodicama, pa još ako imaš veze sa Rocinom ulicom…
Fala ti, Lara, šta si svojim prijateljima iz Šahovskog kluba Šibenik i svima nama koji volimo ovo naše Selo priuštila barem trenutak ponosa i sriće zbog tvog uspjeha.
Živila!
Vrijeme – Vodice
Kalendar događanja
-
KinoSrce zvijeri ⑫