Skip to main content

Camino kao put samospoznaje: hodočašće koje je promijenilo život Mate Jugova

Camino je za njega bila prilika za pronalazak dubljeg smisla i mira. Odabrao je Francuski put (Camino Francés), najpoznatiju i najdužu rutu, koja započinje u Saint-Jean-Pied-de-Portu u Francuskoj i završava u Santiago de Composteli u Španjolskoj. Na put je krenuo sredinom listopada. Pješačio je 34 dana bez prestanka, prešavši više od 900 kilometara. Kraj njegova puta nije bio Santiago de Compostela, već je odlučio nastaviti sve do Finesterre i Muxije, obale Atlantskog oceana. Kada bi ga na putu svladao umor ili bol utjehu je pronalazio u pjesmi Olivera Dragojevića 'Vrime je'. Bio je u svakodnevnom kontaktu sa svojom obitelji, koja mu je bila podrška, posebice u trenutcima kada se činilo da je svaki slijedeći korak, nemoguć. Što nam je još ispričao pročitajte u nastavku.

| P. Grgurev | Tribunj

-    Zovem se Mate Jugov i živim u najljepšem mjestu na svijetu – Tribunju. Radim kao kapetan marine Tribunj, gdje sa svojom posadom svakodnevno brinem o brodovima i osiguravam da sve funkcionira besprijekorno. O Tribunju ne treba puno pisati, jer jednom kad dođete ovdje, sve će vam biti jasno. Moj odlazak na Camino de Santiago bio je rezultat dugotrajnog unutarnjeg poziva i želje za osobnim rastom. Prva ideja za odlazak na Camino pojavila se nakon što sam pogledao film "The Way".

Do odlaska na Camino došlo je zbog više osobnih razloga – od potrebe da pronađem mir i smisao, do suočavanja s prošlim greškama i tugama koje sam nosio sa sobom. Krenuo sam na ovaj put zbog mnogo stvari u životu koje su me opterećivale, a jedna od njih bila je i žal za pečenim srdelama koje sam izgubio – simbol nečega jednostavnog i dragocjenog što sam htio ponovno pronaći. Oduvijek me privlačila ideja hodočašća, ne samo kao fizičkog putovanja, već i prilike za pronalaženje dubljeg smisla i mira.

Tekst se nastavlja nakon oglasa
   

Na odlazak na Camino odlučio se tri mjeseca prije samog polaska, ali nije istraživao detaljno rute niti pripremao plan. Oprema koju je nosio bila je minimalna. Ruksak od oko 8-10 kilograma koji je sadržavao osnovne stvari poput udobne odjeće, vodonepropusne jakne, planinarskih čizama, osnovnih higijenskih potrepština i jednostavnog pribora za spavanje. 

Krenuo je bez jasne ideje, želeći da ga Camino vodi i da sam put pokaže što treba naučiti i doživjeti. 

-    Na odlazak na Camino odlučio sam se tri mjeseca prije polaska, što je značilo da nisam imao puno vremena za temeljite pripreme, ali sam znao da to moram učiniti. Odabrao sam Francuski put (Camino Francés), najpoznatiju i najdužu rutu, koja započinje u Saint-Jean-Pied-de-Portu u Francuskoj i završava u Santiago de Composteli u Španjolskoj. Ukupno je trajao 34 dana pješačenja bez prestanka, prešavši više od 900 kilometara. Moj kraj nije bio Santiago de Compostela, već sam odlučio nastaviti do Finesterre i Muxije, želeći doživjeti potpuni završetak putovanja na atlantskoj obali, gdje more simbolično odnosi sve što više ne trebam nositi sa sobom – dodaje.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Svaki novi dan na Caminu bio je za njega jednostavan i ispunjavajući. 

Hodanje mu je započinjalo s molitvom krunice, što mu je davalo mir i snagu za nove korake. Tijekom dana, kada bi mu postalo teško i kada bi ga umor ili bol preuzimali, utjehu je pronalazio u glazbi Olivera Dragojevića, posebice pjesmi 'Vrime je' koja ga je pratila na putu. 

- Ustajao bih rano ujutro, često prije izlaska sunca. Nakon brzog doručka u nekom od alberguesa, (specijalizirani hodočasnički hosteli koji nude jednostavan smještaj za simboličnu cijenu) gdje sam najčešće i spavao ili malih kafića, krenuo bih s hodanjem. Hodao bih cijeli dan; kroz planine, ravnice, vinograde i šume. Večeri su često prolazile u razgovorima s drugim hodočasnicima, razmjenjivanju priča o prošlim i budućim koracima, uz jednostavne večere koje su dijeljene kao simbol zajedništva. Kroz cijeli put, svaki korak bio je prilika za razmišljanje, suočavanje s vlastitim mislima i prihvaćanje onoga što ne mogu promijeniti. Na put sam krenuo 17.10., a završio ga 19.11. Putovanje sam započeo u jesen, kada su vremenski uvjeti još uvijek bili povoljni za hodanje, iako nešto hladniji i kišovitiji nego u proljeće – priča.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Prvih deset dana bilo mu je teško jer je stigao s gotovo nikakvom kondicijom, a tijelo mu se tek trebalo prilagoditi naporu svakodnevnog hodanja. Bilo je žuljeva, nateknutog koljena i trenutaka kada mu se činilo da je daljnji put nemoguć.

-    Ali uz volju i podršku moje obitelji – majke, brata, nevjeste Maje i dva moja nećaka koje sam morao čuti svaki dan jer su oni bili moja snaga za put – uspijevao sam nastaviti. Na put sam krenuo samostalno, ali kako to obično biva na Caminu, ubrzo sam upoznao ljude iz cijelog svijeta. Svaki korak bio je prilika za razmjenu priča, iskustava i učenja jednih od drugih. Camino me spojio s ljudima koje sam mogao samo sanjati.

Među njima je bila i Sara iz Engleske, psihologinja čije je društvo put učinilo lakšim i ispunjenijim. Njene riječi i podrška pomogle su mi prebroditi fizičke i mentalne izazove s kojima sam se suočavao – govori.
Hodočašće mu je donijelo brojne spoznaje. 

-    Kada sam se vratio, trebalo je neko vrijeme da se ponovno prilagodim na život nakon Camina. Osjećaj svakodnevnog hodanja, jednostavnosti i slobode više nije bio prisutan u mom svakodnevnom životu, ali sam pokušavao pronaći načine da zadržim mir i jasnoću koje sam stekao na putu. Prije svega, naučio sam biti prisutan u trenutku i pronaći ljepotu u jednostavnosti. Hodanje iz dana u dan, kilometrima kroz prirodu i mala sela, donijelo mi je mir i osjećaj slobode koji nikada prije nisam iskusio. Po završetku Camino puta uspio sam na kraju upoznati sebe i pronaći svoj mir – dodaje.

Camino ga je naučio da svaki korak, bez obzira koliko bio težak, vodi prema većem miru i razumijevanju. Na tom putu je pronašao jednostavnost koja mu je pomogla sagledati život drugačijim očima, prepoznati što mu je zaista važno i pronaći unutarnji mir. 

-    Hodočašće se možda završilo na obalama Atlantskog oceana, ali njegov duh i dalje živi u meni. Sada znam da se putovanje nastavlja i u svakodnevnom životu – kroz male korake, iskrene razgovore i zahvalnost prema onome što imam. Također, želim zahvaliti svojim kolegama na poslu i našem Marku, direktoru, koji su mi omogućili ovo predivno iskustvo. Postao sam svjesniji vlastitih prioriteta, shvatio što mi je uistinu važno i naučio kako se nositi sa životnim izazovima s većim strpljenjem i zahvalnošću. Jedino što kroz cijeli put nisam uspio izgubiti želju za tim srdelama koje je pekao čovjek koga sam najviše razočarao. Možda je to bio način da se suočim s prošlošću i pronađem oprost, kako od njega, tako i od samoga sebe – zaključio je Jugov.

Vrijeme – Vodice

–°C
Zrak: –
–°C
More: –
Vlaga: –%
Vjetar: – m/s ()
Tlak: – hPa
UV index:

Servisne informacije

Icon Bez struje 0 Arrow
Icon Bez vode 0 Arrow
Icon Ostale obavijesti 0 Arrow

Kalendar događanja

Nedjelja, 20.07.2025 | 10:00 | Vodice
    Nedjelja, 20.07.2025 | 19:15
      Nedjelja, 20.07.2025 | 20:30 | Vodice
        Nedjelja, 20.07.2025 | 21:00 | Kulturni centar Vodice

          Infovodice
          Informativno oglasni portala Grada Vodica i okolice

          Imate vijest ili fotografiju za objavu pošaljite nam. Trebate informaciju, pomoći ćemo vam ako smo u mogućnosti.

          Pokreni komunikaciju sa