U posjetu teti Valeriji Cvitan, 88-godišnjoj legendi turizma u Tribunju

Teta Valerija, kako je svi u Tribunju zovu, žena je nevjerojatne vitalnosti, britka na jeziku i puna duha. Iako zakoračila u deveto desetljeće života, i dalje zrači toplinom, gostoprimstvom i životnom mudrošću, baš kao nekada kada je otvarala vrata svoje kuće turistima iz cijele Europe. Počela je iznajmljivati još šezdesetih godina, u vrijeme kada nije bilo ni infrastrukture ni pravila, nego se sve temeljilo na osjećaju, srcu i domaćinskoj toplini.

„Nijemci su dolazili gledat kako punim paprike“, govori nam kroz smijeh, prisjećajući se vremena kada su stranci s divljenjem promatrali jednostavne radnje svakodnevnog života. „Kod mene je dolazila cila Europa. Svi su bili zadovoljni, svi su se vraćali“, dodaje s ponosom.

Među brojnim anegdotama, izdvaja se jedna koja najbolje pokazuje kako su izgledali početci turizma – i koliko je u njima bilo spontanosti. Naime, dok su jednom prilikom sjedili za ručkom, gosti iz Njemačke – nespretno ili možda nesvjesno – izvrnuli su tanjur paštašute ravno na bijeli stolnjak. Njezin muž, uvrijeđen zbog nepoštovanja, rekao im je da napuste kuću i poslao ih kod susjeda. No, ono što najbolje oslikava Valerijinu gostoljubivost i kvalitetu domaćinstva je činjenica da su se ti isti gosti – već iduće godine – vratili upravo njoj.

U razgovoru s ekipom Zaboravljene Dalmacije Valerija iskreno progovara i o životu, zdravlju i vjeri. „Dvaput sam umirala... ali onaj gori još ne da da dođem“, kaže sa smiješkom. U tim riječima nije bilo tuge – naprotiv, bila je to potvrda njezine otpornosti, duhovitosti i životne radosti.

Valerijina priča nije samo lijepa uspomena – ona je svjedočanstvo vremena kada je turizam bio stvaran odnos između domaćina i gosta, kad su se veće cijene mjerile u srdačnosti, a zadovoljstvo gostiju izražavalo osmijehom i povratkom, a ne recenzijom. I sve to događa se u malom dalmatinskom mjestu koje danas broji tisuće posjetitelja, ali se još uvijek može pohvaliti ljudima poput tete Valerije – tihim i skromnim graditeljima identiteta mjesta.

Ova priča dio je šire misije bloga Zaboravljena Dalmacija, kojeg vodi Igor Goleš. Projekt dokumentira lokalne povijesti i svakodnevne trenutke koji bi u suprotnom bili zaboravljeni. Kroz fotografije, razgovore i video zapise, Goleš prikazuje stvarnu Dalmaciju – onu koja još uvijek živi u ljudima, dvorištima, uspomenama i smijehu starih domaćina.

Snimku razgovora s Valerijom Cvitan, kao i druge priče i svjedočanstva iz Dalmacije, možete pronaći na službenom blogu www.zaboravljenadalmacija.hr, kao i na njihovim društvenim mrežama Instagram i Facebook, gdje svakodnevno dijele komadiće dalmatinske prošlosti – i sadašnjosti.

Video: https://www.facebook.com/reel/1791515095130366