Kada ste poslani u Tribunj, jeste li mogli naslutiti što Vas tamo čeka?

- Kada sam došao prije sada gotovo dvije godine, uvidio sam da me čeka ozbiljan i zahtjevan, ali zahvalan posao: služiti ljudima i zajedno s njima graditi zajedništvo oko oltara Gospodnjeg. Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije od milja zvane Mala Gospa, svetog Nikole te župna crkva Velike Gospe svjedoci su vjere mnogih generacija, a naš je zadatak bio nastaviti to nasljeđe s novim žarom i ljubavlju. Od prvog dana osjetio sam da Bog u Tribunju ima svoj plan i da nas poziva na duhovnu i zajedničku obnovu.

Obnova crkve?
Radovi su započeli obnovom župne kuće, zatim uređenjem okoliša, a potom i samom crkvom. U njih su se uključili mnogi mještani i brojni ljudi izvan Tribunja, svatko prema svojim mogućnostima. Svaki doprinos bio je dragocjen. Posebno zahvaljujem Ivici Vrciću, koji je budnim okom bdio da svaki segment rada prođe onako kako treba, ali i svima koji su na bilo koji način pomogli, a mnogo ih je. 

Ipak najveća vrijednost svega što je učinjeno nije samo u obnovljenim zidovima, nego u tome što se iz svega rodila živa Crkva – zajednica vjernika povezanih vjerom, radom i ljubavlju.

- Kako sam spomenuo dolaskom u Tribunj, zatekao sam Župnu crkvu Velike Gospe i župnu kuću kojima je bila potrebna temeljita obnova. Crkva, stara gotovo stoljeće i pol, nosila je tragove vremena, a i pastoralni život župe tražio je novi zamah. Znao sam da sve treba graditi – i zidove i zajedništvo – korak po korak, s puno vjere i povjerenja – prisjeća se župnik don Ante Vrcić.

Bila je to zahtjevna, ali blagoslovljena zadaća, puna izazova, molitve i novih početaka.
Učinili smo što smo bili dužni učiniti. Obnova je obuhvatila što je bilo potrebno – od župne kuće, čiji obnovljeni zidovi danas odzvanjaju pjesmom, molitvom i smijehom djece i mladih, do prostora ispred i oko crkve te njezine unutrašnjosti. Kamen po kamen, iz dana u dan, rađala se nova ljepota Župne crkve Velike Gospe i njezinog okoliša.

– Sve je krenulo od glavnog Gospinog oltara koji je upravo ovoga mjeseca u svom dovršetku. Njegovo loše stanje bilo je poticaj da se krene u sveobuhvatnu obnovu. Od njega je sve započelo to sam zatekao, a zatim se korak po korak širilo na čitavu crkvu i njezin okoliš. Tako su uređene Gospina staza i Gospin vrt, popločan je prostor ispred crkve i uređene su dio pristupnih stepenica. U unutrašnjosti crkve obnovljeni su zidovi u cjelosti, od žbuke do bojanja u osam pažljivo usklađenih nijansi koje zajedno stvaraju toplu i skladnu cjelinu. Strop je uređen u neoklasicističkom stilu, te na njih postavljeni lusteri koji su prošli veliki proces obnove.

Obnovljeni su glavni i bočni oltari, a dodani su i novi elementi koji unose suvremenu ljepotu i simboliku – poput vitraja koji su prikaz Marijinog života te sadržajno govore o Zvijezdi mora te pozivaju nas da poput nje stavimo Krista u središte svoga života,  monogram Blažene Djevice Marije, koji jasno pokazuje čija je ovo crkva, te školjke sv. Jakova, podsjetnika na krštenje i poveznice s katedralom sv. Jakova u Šibeniku.

Obnovljeni su svi kipovi i niše, svijećnjaci, raspela, postavljena su nova sjedala, obnovljena je rasvjeta, u potpunosit nova elektrifikacija, zvona, uvedeni elektromotori za pokretanje prozora, uvedeni su klima-uređaji te novi unutarnji i vanjski razglas. Videonadzor koji omogućuje da bude otvorena svakoga dana, kako bi vjernici mogli ući u bilo koje vrijeme na molitvu i sabranost. Posebna pažnja posvećena je i sakristiji. 

Sve je izvedeno u suradnji s Konzervatorskim odjelom i stručnjacima, a u tijeku je i postupak službene zaštite crkve.

Za vrijeme radova svete mise služene su u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije, najstarijoj tribunjskoj crkvi. Iako su radovi bili po mišljenju struke predviđeni na tri godine, prva sveta misa u obnovljenoj crkvi održana je već sredinom rujna ove godine. 

Župnik je završetak radova obilježio zahvalnim izletom za sve koji su sudjelovali u obnovi – kao znak priznanja svima koji su svojim trudom, molitvom i darom doprinijeli da Gospina crkva ponovno zablista u punom sjaju.

Nije trebalo obnoviti samo crkvu, već i Crkvu. Itekako zahtjevan posao. Prepun izazova, duhovnih previranja?

- Prvu svetu misu u Tribunju slavio sam nakon preuzimanja župe 9. studenoga 2023. godine. Od tada je župna zajednica postupno rasla u vjeri, zajedništvu i angažiranosti. Danas na misama tijekom tjedna sudjeluje dvadesetak vjernika, a nedjeljom su crkvene klupe ispunjene – osobito me raduje što među njima ima mnogo djece i mladih.

- Brojimo i jedanaest ministranata na koje sam izuzetno ponosan i zajednicu skauta. Radionice Gospina dica za mlađu djecu te bend mladih, koji svojim pjevanjem oplemenjuju Euharistijska Klanjanja. U župi djeluje Župno ekonomsko vijeće, u procesu je obnova bratovština sv. Nikole. Župa danas živi punim plućima i kroz karitativne akcije, osobito u došašću i korizmi. U godini imamo različite kulturne manifestacije, prigodne biblijske tribine, molitvene susrete, svakodnevno se moli krunica, a uvedeno je i euharistijsko klanjanje četvrtkom te cjelodnevno u prigodama. Redovito se održava vjeronauk za kandidate Prve Pričesti i Potvrde, kao i tradicionalni blagoslov brodova i ljudi, duboko ukorijenjen u život mjesta.

Posebno me raduje što su mnogi vjernici pronašli svoje mjesto u životu župe. Kroz zajednički trud i obnovu crkve probudilo se zajedništvo i vjera koja nas povezuje. Obnova zidova postala je i obnova srca.

– Obnova crkve nije tek građevinski pothvat, niti samo pitanje zidova ili ukrasa. Ona je znak vjere, plod ljubavi i izraz zajedništva. Kada obnavljamo crkvu, obnavljamo i vlastitu pripadnost Bogu i Crkvi; učvršćujemo temelje na kojima stojimo kao vjernici i zajednica. Naša obnova ne bi imala smisla da nije prožeta molitvom, vjerom i osloncem na Boga. On je pravi graditelj, a mi smo samo njegovi suradnici. Zahvalni smo Bogu koji nas je vodio i svima koji su vjerovali da ova crkva zaslužuje biti obnovljena – ne zbog sjaja prošlosti, nego zbog života sadašnjosti i budućnosti. Crkva od kamena stoji da bi Crkva od ljudi mogla disati, moliti i rasti.

Zato danas osjećamo da smo bogatiji, ne samo za ljepotu obnovljene crkve, nego i za iskustvo da zajedno možemo nositi i graditi. Zahvalni smo Bogu što smo zajedno izgradili više od zidova – izgradili smo živu Crkvu koju nastavljamo graditi zajedno i za jedno! – zaključuje don Ante Vrcić.