Ima 62 godine, troje unučadi i ne propušta trening: Ljiljan Jabuka već desetljećima živi za košarku

Jednom do dvaput tjedno ovaj zaljubljenik u košarku je s društvom veterana u Tisnom. Ekipu ne pronalazi lako. Većina ima zdravstvenih tegoba za razliku od ovog vitalnog šezdesetdvogodišnjaka. S onima koji mu ne mogu parirati na terenu rado putuje i druži se u slobodno vrijeme.

Uz posao, obiteljske i ostale obveze, trening ne propušta. Baš nikada.

– Moja ispovijest veže se uz sport. Živiš tako. Biti sportaš, a time i još uvijek aktivan veteranski znači živiti sportski; redovno trenirati, paziti na prehranu. Ne zapustiti se. Ni kad sam najumorniji od posla ne želim si uskratiti trening. Poput ispušnog ventila mi je. I moj sin je bio profesionalni biciklist. Sport nam je u krvi – priča nam ovaj svestrani veteran Ljiljan Jabuka.

Počeci nisu bili nimalo laki.

– Ali, sve što smo željeli je bilo da što brže usvojimo znanje. Posebno ja jer sam kasno počeo s treninzima. U to vrijeme igrali smo na otvorenim terenima po asfaltu, hangaru – dodaje.

Iscrtane linije košarkaških terena nisu imali. Nije bilo sudaca, ni svjetla reflektora, nije bilo gromoglasne publike. Ali, pronalazili su sve načine samo da igraju. Dvorišta su pretvarali u igrališta.

– Postavili bi stup s košem. Da bi uspio morao si biti najbolji jer u suprotnom drugi se rotiraju na igralištima. Teško smo nabavljali dresove i tenisice; do svega nam je bilo teško doći. Ali, uz sve prepreke smo igrali i uživali u tom. Puno više nego što se danas igra. Današnja djeca ne žele trenirati ako nema dvorane. Imaju sve, a nemaju volje – nastavlja.

Košarka se igrala u svakom mjestu. Za Tribunjce košarka je bila simbol sporta, a KK Gajeta nije bio samo klub; bio je više od kluba. Jabuka je sa svojom ekipom dogurao do Županijske lige. Igrali su od Murtera do Dubrovnika. KK Gajeta je bio klub koji je iznjedrio generacije mladih i perspektivnih igrača. 1989./90. dosegnuo je najviši rang natjecanja – Hrvatsku ligu – Jug.

– Košarka je uvenula kada su došle promjene igranja i promjene godišta igrača. KK Gajeta postoji i danas, ali samo na papiru i ja sam predsjednik kluba – ističe.

Da košarka ne ostane samo na papiru, aktivni veteran se pobrinuo za to.

– Ljeti imamo košarkaški kamp koji već 29 godina uspješno funkcionira uz organizaciju Šime Kumanovića. Tijekom ljeta kroz kamp prođe stotinjak djece u dobi od 6 do 16 godina. Iz ovog kraja su potekli Kumanovići, Stipaničevi, Dolaže, Gnjidići, Buljevići, Tišma koji su ljeti ovdje rado viđeni – govori.

Kada ne igra košarku, Jabuka se od košarke ne odvaja.

Desetljećima gleda gotovo sve utakmice košarkaša Zadra i Splita. Pretplatnik je na Gripama i Višnjiku.

Cijeli život živi košarku i s košarkom. Malo slobodnog vremena koje mu ostane putuje. Ali, i tada s kalendarom košarkaških utakmica koje vrijedi pogledati. I u iščekivanju novog košarkaškog ljetnog kampa koji uskoro obilježava puna tri desetljeća.