Od treninga na betonu do 150 djece: Velika nogometna priča iz Stankovaca

U malim sredinama nogometni klubovi često su mnogo više od mjesta na kojem se trenira i igraju utakmice. Oni su okupljališta generacija, mjesta na kojima nastaju prva prijateljstva, uče se disciplina i zajedništvo te stvaraju uspomene koje ostaju za cijeli život.

Upravo takvu priču već četiri desetljeća piše NK Croatia Stankovci, klub koji danas može biti ponosan na svoju školu nogometa, ali i na put koji je prošao od skromnih početaka do respektabilnog broja djece koja svakodnevno dolaze na treninge.

Od tridesetak djece do škole nogometa koja okuplja cijeli kraj

Danas škola nogometa Croatije okuplja oko 150 dječaka i djevojčica. Osim iz Stankovaca, djeca dolaze iz Čiste Velike, Vukšića, Putičanja, Šibenika, Tisnog, Murtera, Primoštena i drugih okolnih mjesta.

Za klub iz male sredine to je brojka koja dovoljno govori o povjerenju roditelja i radu ljudi okupljenih oko škole nogometa.

– Kad znamo koliko roditelji vremena odvajaju za dolaske na treninge i utakmice, njihovo povjerenje doživljavamo kao priznanje, ali i veliku odgovornost. Posebno nas veseli sve veći interes djevojčica, koje su važan dio naše škole – govori nam Grgo Pelaić, voditelj škole nogometa NK Croatia Stankovci.

No put do današnjih rezultata nije bio ni jednostavan ni brz.

Počeli su na betonu, u prevelikim seniorskim dresovima

Pelaićeva priča u Croatiji započela je 2009. godine, kada su ga tadašnji predsjednik Ivan Morić i prijatelj Dario Perica pozvali da se uključi u rad s djecom.

Klub je tada imao tridesetak malih nogometaša i samo dvije garniture seniorske opreme.

– Možete zamisliti kako su ti dresovi izgledali na najmlađima! Pokojni Stipe Bačić i ja trenirali smo djecu na betonu. Početak je bio jako težak. Nedostajalo je opreme, prostora i novca, a puno toga rješavalo se vlastitim radom i snalaženjem. Ali u nama je uvijek gorjela neka želja: „Ajmo još, ajmo još jače!” – prisjeća se Pelaić.

Najveći izazov bio je održati kontinuitet rada u uvjetima koji nisu pratili želje i ambicije. Ipak, odustajanje nije bilo opcija.

„Djeca bi došla na trening i odmah bi bilo jasno zašto nastavljamo. Njihovo djetinjstvo ne može čekati da sve bude idealno.”

Oglas

S vremenom su se uključivali roditelji, prijatelji kluba i brojni mještani. Svaka nova lopta, organizirani prijevoz ili odrađeni posao značili su još jedan korak naprijed.

Danas, sedamnaest godina poslije, škola nogometa okuplja višestruko više djece nego na početku te priče.

Četvorica trenera, brojne kategorije i sve više djevojčica

U školi nogometa danas rade četvorica trenera: Ivan Perica, Toni Erstić, Domagoj Orlović i Grgo Pelaić.

Seniorsku momčad vodi Borna Perica, koji je ujedno i predsjednik kluba.

Kod dječaka djeluju papaline u dvije skupine, tići, dvije momčadi mlađih pionira te pioniri.

Posebno je zanimljiv razvoj ženskog nogometa. Croatia danas okuplja početnice do 11 godina, mlađe pionirke, pionirke i kadetkinje.

Uz redovita ligaška natjecanja, djeca sudjeluju na nogometnim i futsal turnirima te igraju prijateljske utakmice.

– Ta putovanja djeci puno znače. Upoznaju nove prijatelje, postaju samostalnija i uče predstavljati svoj klub i svoje mjesto. Želimo da svako dijete dobije priliku učiti i napredovati – ističe Pelaić.

Upravo je sve veći interes djevojčica potaknuo klub na novi iskorak.

U proljeće 2027. planiraju prvi turnir za djevojčice

NK Croatia Stankovci priprema organizaciju prvog nogometnog turnira namijenjenog djevojčicama, koji bi se trebao održati u proljeće 2027. godine.

Ideja je nastala iz želje da djevojčice koje redovito treniraju i nastupaju na natjecanjima dobiju priliku za poseban sportski događaj u vlastitom mjestu.

– Gledamo naše cure kako putuju, treniraju i bore se za svaku loptu pa smo poželjeli da i one u svojem mjestu dožive poseban turnir. Želimo okupiti klubove i više uzrasnih kategorija djevojčica te napraviti lijepo sportsko druženje u Stankovcima – objašnjava Pelaić.

Točan termin i sudionici još nisu definirani, ali želja je da turnir postane tradicionalan.

– Voljeli bismo da taj turnir potakne još djevojčica da nam se pridruže. Da dođu pogledati utakmice i pomisle: „I ja želim igrati!”

Iza svakog treninga stoje roditelji i ljudi koji nesebično pomažu

Iako je broj djece impresivan, Pelaić posebno naglašava da se uspjeh škole nogometa ne može promatrati bez ljudi koji godinama stoje iza kluba.

Roditelji svakodnevno prilagođavaju svoje obveze treninzima i utakmicama, Općina Stankovci pruža podršku u stvaranju boljih uvjeta, a brojni donatori i prijatelji kluba pomažu na različite načine.

– Netko kupi loptu, netko pomogne prijevozom, netko pokosi travu ili odradi posao koji treba napraviti. Ima i ljudi koji pomognu, a ne žele da ih se javno spominje. Svima smo zahvalni – govori Pelaić.

Posebno ističe doprinos svojeg oca Bore Pelaića i Željka Savkovića u razvoju igrališta, ali i svih ostalih koji su tijekom godina pomagali.

Zahvaljuje i školi koja omogućuje korištenje prostora kada vremenski uvjeti otežavaju održavanje treninga, kao i trenerima te njihovim obiteljima.

– Iza svakog treninga, utakmice i putovanja stoji puno vremena i odricanja. Djeci znači i kad ih netko iz sela pita kako su odigrala ili dođe uz ogradu navijati. Tako osjećaju da njihovo mjesto stoji uz njih.

Stižu novi klupski prostori, a u planu su reflektori i zgrada

Unatoč velikom napretku, infrastruktura još uvijek ne prati u potpunosti potrebe škole nogometa.

Najviše nedostaju odgovarajuće svlačionice i prateći klupski prostori.

Klub očekuje dolazak triju kontejnera, od kojih je jedan opremljen tuševima, što bi trebalo znatno olakšati svakodnevni rad.

Pelaić otkriva i da Općina Stankovci nakon Nove godine namjerava ulagati u reflektore, novu klupsku zgradu i dodatno poboljšanje uvjeta.

– Kad godinama radiš u skromnim uvjetima, znaš koliko djeci i trenerima znače prostor za presvlačenje, tuš nakon utakmice i rasvjeta za trening. Uz tri kontejnera i planirana ulaganja, to bi mogla postati jedna lijepa, zaokružena priča – da napokon budemo svoji na svome.

Naglašava kako je cilj nastaviti ulagati u opremu i stručno usavršavanje trenera kako bi uvjeti pratili rast škole nogometa.

Četrdeset godina Croatije: Najveći uspjeh nisu samo rezultati

U godini kada NK Croatia Stankovci obilježava 40 godina postojanja, prirodno se nameće pitanje na što je Pelaić najponosniji.

Njegov odgovor ne počinje osvojenim trofejima ni rezultatima utakmica.

– Najponosniji sam na djecu koja dolaze na trening i osjećaju da ovdje pripadaju. Na prijateljstva koja nastaju, na djevojčice koje hrabro igraju nogomet i na roditelje koji nam vjeruju.

Naravno, veseli ga i kada mladi nogometaši dobiju reprezentativne pozive ili privuku interes velikih klubova. No jednako važnim smatra male, svakodnevne pobjede.

– Jednako mi znači kada dijete stekne samopouzdanje, nauči poštovati suigrača i nakon treninga ode kući s osmijehom.

Croatia je, kaže, dio života Stankovaca. Iza današnje škole nogometa stoje generacije igrača, volontera, roditelja i ljudi koji su klub čuvali i onda kada nije bilo lako.

Posebno emotivno prisjeća se pokojnog Stipe Bačića i početaka na betonu.

– Kad vidim djecu okupljenu iza naše zastave, sjetim se početaka na betonu, pokojnog Stipe Bačića i svih koji su ugradili dio sebe u ovaj klub. Volio bih da svi oni danas mogu vidjeti koliko je ta priča narasla.

A kada govori o budućnosti, Pelaić ima jednu jednostavnu želju.

„Želimo da naši ljudi budu ponosni kada kažu: 'To su naša dica, to je naša Croatia.' A najveća bi mi nagrada bila da jednog dana netko od ove djece dovede svoje dijete na naše igralište i kaže: 'Ovdje sam i ja počeo.' Tada ćemo znati da smo ostavili nešto što traje.”

Možda upravo te riječi najbolje opisuju ono što se posljednjih sedamnaest godina stvaralo u Stankovcima.

Jer iza brojke od 150 djece ne stoji samo nogometna škola, nego stotine treninga, tisuće prijeđenih kilometara, brojni sati dobrovoljnog rada i generacije koje su vjerovale da se i u malom mjestu može napraviti velika stvar.

A sve je počelo na betonu, s tridesetak djece i dvije garniture prevelikih dresova.