Prenosimo tekst u cijelosti:

Martyrium Croatiae

Ono što je u slobodnom svijetu većinii bilo jasno odmah po svršetku II svjetskog rata, nekima u Hrvatskoj ni danas nije; da su komunizam i nacifašizam dva lica istog zla.

Ni "moćni" Google ne može objasniti sve zablude i nelogičnosti hrvatskih komunista u njihovu djelovanju prije, za vrijeme i nakon II svj. rata.

Nakon potpisivanja u kolovozu 1939g. Pakta o prijateljstvu i nenapadanju SSSR-a i Njemačke (Molotov-Ribbentrop) i kasnijem komadanju Poljske; hrvatski komunisti nisu ni trepnuli okom u bilo kakvoj namjeri makar usmene potpore bratskom poljskom narodu; ali zato su na mig brkatog kremaljskog vođe neki naivci i partijski fanatici otišli "oslobađati" Španjolsku i španjolaca od njihovih svećenika i crkava, od njihove imovine i njihovih života. A što drugo nego licemjerno i cinično je također bilo njihovo (ne)djelovanje po uspostavi NDH 10. travnja 1941.g. kada nisu trepnuli okom, sve dok ih brkati kremaljski vođa 22. lipnja nije šokiran operacijom "Barbarossa" pozvao na oružani otpor vojnicima Trećega Reicha.

Tzv. Dan ustanka 27. srpnja koji se slavio u bivšoj državi nije bio ništa drugo nego krvavo četnićko-komunističko orgijanje nad nedužnim hrvatskim civilima koje se dogodilo prilikom povratka hodočasnika iz Knina sa proslave sv. Ane, kad je ubijen i župnik Maksimilijan Nestor i svi hrvatski hodočasnici, a u B. Grahovu su župnika Jurja Gospodnetića potkovali i ispekli na ražnju. Tih dana učinjeno je etničko čišćenje južne Like i jugozapadne Bosne od Hrvata i Muslimana sa tisućama civilnih žrtava; i sramotno je da se 27. srpnja obilježavao kao tzv. Dan ustanka i još upriličena vodička fešta.

Tijekom i nakon II svj. rata pobijeno je bez suđenja više od šesto hrvatskih svećenika i jedan (umirovljeni) biskup Josip Marija Carević. Tako su stradali i vodički svećenici: don Ante Juričev Polica, fra Dionije Juričev, fra Felicijan Fržop i mladi bogoslov Martin Mačukat koga je vlastiti ujac partizan tražio u zagrebačkim kazamatima 1945.g. i odatle odveo na stratište na Jazovku.

Sva ova masovna ubojstva koja se s pravom mogu kvalificirati kao etničko čišćenje Hrvata i kao genocid nad Hrvatima, imala su kulminaciju poslije službenog završetka II svj. rata 8. svibnja 1945.g. kada su po naređenju Josipa Broza Tita u dogovoru sa Englezima suprotno svim međunarodnim konvencijama stotine tisuća zarobljenih pripadnika hrvatske vojske i civila vraćeno iz Austrije u Jugoslaviju gdje su sustavno ubijani i bacani u jame, tenkovske rovove i po rudnicima. Točan broj žrtava će se teško utvrditi a procjene se kreću (ovisno o izvorima) od 85 000 do više od 600 000 ubijenih, najviše Hrvata.

Zato ne čudi podatak međunarodnih viktimoloških agencija da je Josip Broz Tito uvršten među 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća.

Za kraj, poznata izreka da revolucija "ždere svoju djecu", obistinila se na primjeru starog predratnog vodičkog revolucionara Gušte Šprljana kojemu je nakon opaske da je Partiji mjesto u ormaru; 1954.g. presudila ista zloglasna OZNA koja je pobila stotine tisuća Hrvata bez suda.

Naslovna fotografija - Fotografiju ustupio Tonči Juričev Grgin iz Etnografske kibernetičke zbirke Vodica.
Svečani ispraćaj iz rodne kuće don Ante Juričev Police na Mladu misu u Vodicama, svibanj 1937.g.
Nitko nije tada ni slutio da će za nekoliko godina biti uvršten zajedno sa stotinama svećenika, redovnika, redovnica i jednim biskupom (Josip Marija Carević) u Martyrium Croatiae – Hrvatski Martirologij.
Kršćanska uljudba nas potiče da iskazujemo pijetet svim nevinim žrtvama u ratovima prošlog stoljeća, evanđeoska je krepost moliti za progonitelje, a sveta je dužnost održati uspomenu na naše mučenike.

U prilogu novinski članci:
Salzburger Volkszeitung 1946.g. / Suthern Cross Adelaide 1954.g. / Katolik 1937.g.