Na komemoraciji su sudjelovali gradonačelnik Vodica Ante Cukrov, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Branimir Marić, župan Šibensko-kninske županije Paško Rakić, zastupnik u Europskom parlamentu Stjepo Bartulica te saborski zastupnik Ivica Ledenko, uz predstavnike braniteljskih udruga i brojne građane.

Voditelj je u svom obraćanju podsjetio da se na ovaj dan prisjećamo svih žrtava totalitarnih i autoritarnih režima – komunizma, nacional-socijalizma i fašizma.

„I dok su zločini koje su počinili nacisti i fašisti tijekom Drugog svjetskog rata kažnjeni, zločini koje su počinili komunisti nad stotinama tisuća Hrvata nikada nisu čak ni procesuirani“, istaknuo je. Dodao je kako je osnovni hrvatski problem iskrivljena i nedovoljno istražena povijest Drugog svjetskog rata i poraća, te da je desetljećima postojala šutnja o stratištima, jamama i masovnim ubojstvima, što je prikrivalo istinu o mračnom razdoblju jugoslavenskog komunizma.

Na kraju govora prenio je i riječi mons. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, koji je u svibnju u crkvi sv. Jeronima u Maksimiru kazao:

„I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! U tim je godinama važno vidjeti četrdeset i pet godina sustavnoga promicanja laži u totalitarnome komunističkom sustavu, ali je bolno, zapravo gotovo nepojmljivo, u tih osamdeset godina vidjeti sada već trideset i pet godina čuvanja i njegovanja laži u neovisnoj Hrvatskoj, u društvenome sustavu koji zovemo ‘zapadnom demokracijom’, u kojoj bi i u nizu temeljnih vrijednota trebalo sjajiti ljudsko dostojanstvo, neprihvatljivost totalitarizma, a posebice neprihvatljivost duhovne i materijalne pustoši koju je za sobom ostavio komunizam, a u Hrvatskoj to pustošenje nije prestalo.“

Nakon toga, Josip Jole Mateša pročitao je svoje dvije pjesme, a Katarina Kraljević Mandušić pročitala je pismo Vladimira Juričeva Police, bivšeg predsjednika Udruge hrvatski domobran:

U godini obilježavanja nekoliko obljetnica burne hrvatske povijesti, Oluja je ipak najvažnija. Oduvijek su se Hrvati borili za svoju samostalnost, Oluja je kruna svega, o kralju Tomislavu, Zrinskim i Frankopanima, Starčeviću i svim vladarima od početka 20. stoljeća.

Jakov Sedlar napravio je film, da se ne zaboravi na velikane hrvatske povijesti. Naravno uvijek se ginulo u obrani domovine, ali nikad toliko koliko je ubijeno nakon završetka II svjetskog rata. Sagledavši širu hrvatsku povijest, najviše je stradao hrvatski narod od svih totalitarnih režima.

Danas možemo zahvaliti EU i Europi, da možemo odati počast žrtvama svih totalitarnih režima. Naša sjećanja na noviju povijest hrv. naroda ukazuju upravo na to da je od komunizma najviše žrtava, jer je diktatura trajala 45 godina. Nikad se nije istraživalo koliko je žrtava pobijeno.

Nakon uspostave demokratske vlasti, oformljena je komisija za istraživanje zločina, ali dolaskom 2000. godine na vlast Ivice Račana, sve je ukinuto, da se prikriju zločini komunista. Sada je ponovo oformljena, da se utvrđivanje žrtava nastavi, a ujedno i prenos žrtava iz Slovenije, tamo su mnogi skončali svoj život.

Tako je kod Maribora, prilikom gradnje ceste, kod Tezna otkrivena velika masovna grobnica. Slovenska vlada uredno je izvadila i pohranila kosti i obavijestila hrvatsku vladu da to preuzme.

Sadašnje otvaranje komisije, nadamo se da će i to preuzeti i dostojno pokopati, da se može odati pijetet tim nevinim žrtvama.

Svi znamo za Križni put hrvatskog naroda, vojnika i civila, žena i djece, koji su stradali u Sloveniji, po raznim jamama, rudnicima, šumama, stratištima, gdje je život skončalo na stotine tisuća Hrvata.

U mjestu sv. Nedjelja otkrivene su dvije masovne grobnice, tamo su nađene masovne jame, gdje su bili pobijeni svećenici, bogoslovi i vojnici. Tomo prilikom min. Tomo Medvjed je rekao, pobijeni su zato što su Hrvati.

Sada će biti ekshumirane kosti iz jame Jazovke na Žumberku, tamo je 814 žrtava iz zagrebačkih bolnica, kad su oslobodioci došli u Zagreb 1945. odveli su bolesnike, ranjenike i njihove medicinske sestre i tamo ih usmrtili. Pokop će se obaviti nedaleko od jame Jazovke u mjestu Sošice na Žumberku. Spomenik je napravio akademski kipar Kuzma Kovačić.

Možda ćemo i mi morati tako napraviti, za naše žrtve iz naše jame Golubinka, da se ekshumiraju i dostojno pokopaju, da se može odati pijetet tim žrtvama koje se nalaze u jami.

Hrvatski narod molra se upitati, što smo iz svega toga naučili, je li dostojna žrtva, jesmo li spremni braniti istinu, jer to nije sramota Hrvatske, nego onih koji su to počinili, a to je komunizam.

A Bleiburg nije samo povijest, on ne traži osvetu, on traži da zločinci budu zločinci, a te kosti da budu žrtve. 

Bleiburg traži da se hrvatska tragedija obilježava, jer tu ima i civila, žene i djece. Samo na taj način možemo im odati priznanje kao žrtvi totalitarnih režima.

S toga svaki domoljub tuguje za tim nevinim žrtvama, a ujedno smo i ponosni na te žrtve, jer su pobijene bez suda i pravde, znači dali su svoj život za domovinu Hrvatsku.

Neka nam to bude poruka svima, da trebamo zajednički braniti svoju državu, kao 90-ih godina. Vječna hvala i slava svim žrtvama svih totalitarnih režima, počivali u miru Božjem.

Nakon čitanja pisma sudionici su položili vijence i zapalili svijeće kod spomenika žrtvama jugoslavenskog komunizma te kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Komemoracija je završila misom u župnoj crkvi sv. Križa, gdje se molilo za sve žrtve totalitarnih i autoritarnih režima te za hrvatske branitelje.

Vodice su i ove godine na dostojanstven način odale počast svim žrtvama totalitarnih sustava, uz poruku da istina i sjećanje ostaju temelj pravednijeg društva i da se takvi zločini nikada više ne smiju ponoviti.