Uz ribu, maslinovo ulje i vino, na stolovima u konobama često se nađu i delicije poput dalmatinskog pršuta i paškog sira. No, što ako se iza tih poznatih imena kriju proizvodi koji s njima imaju malo veze?

Jedna konoba u Vodicama našla se u središtu sudskog postupka upravo zbog toga što je gostima pod nazivima zaštićenih proizvoda nudila industrijske artikle iz trgovačkih lanaca. Poljoprivredna inspekcija iz Splita prekršaj je zabilježila još u lipnju 2022. godine, a nakon dugog sudskog postupka donesena je i presuda kojom je potvrđeno da su gosti u ovoj konobi pod "Paškim sirom" dobivali litvanski sir od kravljeg mlijeka, dok se "Dalmatinski pršut" zapravo svodio na narezak iz pakiranja industrijskog proizvođača. - piše Večernji list

Cijene u jelovniku bile su restoranske – tanjur pršuta 12 eura, a sir 10,6 eura. U isto vrijeme, cijelo pakiranje istih proizvoda u trgovini koštalo je tek nešto više od desetak eura. Razlika u cijeni opravdavala se nazivom i pričom o izvornosti, no na kraju se pokazalo da autentičnosti nije bilo.

Sama suština problema leži u vrijednosti zaštićenih proizvoda. Pravi dalmatinski pršut ne smije sadržavati konzervans E250, a u njegovoj proizvodnji koristi se isključivo morska sol. Paški sir, pak, dolazi od ovaca koje pasu na kamenjaru otoka Paga, gdje biljke prožete morem i soli daju specifičan okus. Kada se te oznake zloupotrebljavaju, gosti gube povjerenje, a tradicija i kvaliteta bivaju obezvrijeđeni.

Sud je, nakon što okrivljeni više puta nisu pristupili raspravama, presudu objavio putem e-oglasne ploče. Novčane kazne nisu visoke u usporedbi s potencijalnim štetama za reputaciju destinacije, ali šalju jasnu poruku.

Ovaj slučaj otvara šire pitanje: koliko često gost, sjedajući u konobu u Vodicama ili bilo gdje na Jadranu, zaista dobije ono što piše na jelovniku? I jesmo li spremni platiti autentičnost i kvalitetu, ili nam je dovoljno ime – pa makar i samo na papiru?