Naša djeca - našoj djeci dovoljno dobra prilika za posjet Prviću i uživanje u posljednjim danima ljeta
U subotu 20. rujna u Prvić Luci predavanja i radna akcija, uz druženje s domaćinima Udrugom Otok i njihovim gostima sa švedskog Sveučilišta u Goteborgu
“Vaš otok je poseban! A znaš zašto?”, pita profesor zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, nedavno, prilikom poludnevne izvidnice na Prvić. “Zato jer ste ga uspjeli sačuvati! Imate li gdje sjesti 40, 50 studenata?”, dodaje. Razmišlja o održavanju predavanja upravo ovdje, u Prvić Luci, na otoku Prviću.
“Imamo!”, spremno odgovaraju iz Udruge Otok. Tek kasnije, posuđujući ključeve Mjesnog odbora za Dva bunara, zapitat će se je li taj jedini lokalni prostor društvene namjene dovoljan za pedeset ljudi s opremom i predavačima.
Zrno po zrno - palača
Desetak studenata stane bez problema. Znamo to još od lani, kada su mjesec studeni u Prvić Luci proveli studenti iz američkog Seattlea i za sobom ostavili prekrasnu relaksacijsku zonu oko bunkera na Punti.
Ponavljamo gradivo i ovoga rujna - ovdje trenutno boravi deset studenata Škole za dizajn HDK Valand sa švedskog Sveučilišta u Goteborgu. Prva je to generacija programa Crafting Futures, dakle, svojevrsni pioniri, na svom su prvom radnom zadatku, pri čemu možda udare i temelje za dugoročnu suradnju s Udrugom i Prvić Lukom. Inače, goteborško sveučilište nudi 80-ak programa s predavanjima na engleskom i inovativnim pristupom edukaciji, s aktivnostima “na terenu”, pa ovdje studiraju, ne samo Šveđani, već i Amerikanci, Britanci, Meksikanci, i svi ostali koji pronađu mogućnost i motivaciju.
Prvinjskim švedskim studentima motivacije ne nedostaje. Uz vodstvo mentora dr. Karin Peterson i Luke Jelušića, krajobraznog arhitekta, produkt dizajnera Riječanina s adresom u Švedskoj, i koordinatora ovog studijskog posjeta krajobraznog arhitekta Mate Rupića, obišli su jučer otok uzduž i poprijeko. Kroz lušku valu, preko Vitkovića brda, do centra Šepurine i Prvića s one bande. Bilo je tu bezbroj pitanja - od onih uobičajenih o populaciji i depopulaciji otoka, do dubljeg propitkivanja o odrastanju na otoku i životima odraslih otočana u uvjetima manjka društva i sadržaja.
U nedovoljnom je inspiracija
Čime se sve bave odrasli otočani? Pa… prilično su kreativni. Kreativnost je otočanima u genima. Demonstracije radi, posjetili smo Šimu Kursara, lokalnog samoukog kipara. “Ža' mi je šta nisan ubra' više smokava”, kaže Kursar dok nudi goste grožđem i smokvama, pokazujući pri tome svoje dojmljive kipove i nakit, rođene iz naizgled neupotrebljivih komada drva, iskorištenog i odbačenog metala.
U ateljeu provodi najveći dio dana jer ga stvaranje ispunjava. Iako su njegove kreacije na prodaju, za atelje, zapravo, malo tko zna. Nema table na glavnoj šepurinjskoj ulici, nema reklama. “Napravim sebi dovoljno, ne treba mi više publiciteta”, kaže Šime i u toj riječi “dovoljno” nalazimo svu mudrost svijeta. Ili barem ona otočku. No, koliko je dovoljno?
Na otoku kreativaca imamo dovoljno pa krećemo dalje prema radionici Liposave Kuštović, koja ovu godinu slavi 20 godina obrta, jedinog koji se bavi ručnom izradom šibenskih kapa i narodnih nošnji. U ugodnom hladu Liposavine konobe pronaći ćemo tkalački stan i primjerke povijesne kape - od Japoda do ove suvremene. Uživat ćemo u prezentaciji kulture i običaja šibenskog kraja kroz tisućljeća, priči satkanoj bodom vezilja i krojačica ovih tradicionalnih odjevnih predmeta.
“Ima li još ovakvih ljudi na otoku?”, pitat će kasnije naši gosti. “Naravno da ima”, spremno odgovaraju iz Udruge Otok. Za danas je upoznavanja otoka i otočana dovoljno. Jer studente čeka još 7 dana aktivnosti u sklopu projekta “Naša djeca - našoj djeci” kojeg provodi spomenuta Udruga, u partnerstvu s Gradom Vodicama i Udrugom FabLab iz Zagreba, a uz financijsku podršku Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU.
Naša djeca - našoj djeci
Cilj projekta i zadatak studenata je promišljanje moguće društvene namjene zapuštenog objekta “Naša djeca”. Jer prostora za sve zainteresiranje obrazovne institucije, koje bi rado dio svog programa održale na Prviću, nema dovoljno. Prvić ima sve ostale preduvjete za razvoj edukativnog turizma izvan sezone - od bogate kulturno-povijesne baštine Fausta Vrančića do živih primjera otočke kreativnosti i održivog načina života. Već privlači studente i istraživače, no nedostatak adekvatnih prostora za predavanja i radionice ograničava daljnji razvoj. Mudrim planiranjem i ulaganjima mogao bi postati međunarodno prepoznat kao otok znanja i inovacija, mjesto na kojem se baština susreće s budućnošću, a turizam dobiva novu, održivu dimenziju.
U subotu 20. rujna od 9 sati u Dva bunara predavanja o održivosti otoka i turizma će održati Mira Lepur, savjetnica za EU fondove, i Roberto Vdovič, profesor s Ahitektonskog fakulteta u Zagrebu. Od 11 sati kreće akcija čišćenja okoliša “Naše djece”. Dovoljno privlačno za posjet otoku, zar ne? A I more je još dovoljno toplo za kupanje…
