U svom izlaganju istaknuo je podatak da je broj naseljenih hrvatskih otoka u posljednjih petnaestak godina značajno smanjen, naglasivši da je zaustavljanje depopulacije i stvaranje uvjeta za opstanak stanovništva glavni izazov otočnih politika. Iako se u otoke ulažu znatna sredstva, upozorio je kako statistički pokazatelji često ne odražavaju stvarno stanje na terenu, jer su pojedini otoci već dosegnuli demografsko dno.

Ledenko je naveo kako novi zakon donosi poboljšanja u području subvencioniranja prijevoza vode, potpore poduzetništvu, jačanja zdravstvene zaštite, vodoopskrbe i zelene tranzicije, ali je izrazio zabrinutost zbog dosadašnje neprimjene pojedinih zakonskih odredbi. Prema njegovim riječima, zakoni najčešće ne padaju na sadržaju, nego na provedbi.

Kao konkretan primjer naveo je otok Žirje, koji je u posljednjih deset godina zabilježio porast broja stanovnika, ali se i dalje suočava s nedostatkom sekundarne vodovodne mreže, unatoč tome što je glavni cjevovod već izgrađen. Upozorio je kako se bez dovršetka mreže i prateće infrastrukture ulaganja dovode u pitanje, a stanovništvo riskira daljnje iseljavanje.

Posebno se osvrnuo i na problem prometne povezanosti, navodeći primjer Kaprija, gdje nepostojanje svakodnevne brzobrodske linije izvan sezone otežava funkcioniranje osnovnih javnih usluga, uključujući i rad škole. Naglasio je kako se radi o relativno malim financijskim iznosima u odnosu na dugoročne posljedice koje takvi propusti imaju za život na otocima.

Ledenko je otvorio i pitanje rješavanja otpadnih voda na otocima, podsjetivši na pilot projekte na Dugom otoku i Zverincu, ali i zatraživši jasne odgovore kada će se takva rješenja proširiti i na druge otoke, poput Kaprija i Žirja. Upozorio je i na problem nedostatka koordinacije među institucijama, koji se, prema njegovim riječima, ponavlja u nizu otočnih projekata.

Zaključno je istaknuo da, iako Zakon o otocima donosi niz pozitivnih mjera, ostaje otvoreno pitanje njihove dugoročne financijske održivosti, preciznog definiranja sredstava i učinkovite međuresorne suradnje. Bez toga, upozorio je, i najbolje zamišljene mjere mogle bi ostati bez stvarnog učinka na život otočana.