Prema informacijama koje su stigle redakciji, pojedini zahtjevi za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak odbijeni su zbog postojanja apartmana ili soba u kućanstvu, iako se radi o jedinoj nekretnini u kojoj podnositelji žive. Istodobno, korisnici navode kako su upoznati sa slučajevima u drugim dijelovima Hrvatske gdje iznajmljivanje smještaja nije bilo prepreka za ostvarivanje prava, što otvara pitanje ujednačenosti primjene zakona. Radi se o navodima građana koji su se obratili redakciji.

Inkluzivni dodatak uveden je početkom 2024. godine kao novčana naknada za osobe s invaliditetom, a zamijenio je ranija prava poput doplatka za pomoć i njegu te osobne invalidnine. Namijenjen je prevladavanju prepreka koje osobama s invaliditetom otežavaju ravnopravno sudjelovanje u društvu.

Gdje nastaje problem u praksi

Ključno pitanje odnosi se na tumačenje zakonskih zapreka koje se primjenjuju kod nižih razina potpore, odnosno četvrte i pete razine. Prema navodima građana, u pojedinim slučajevima postojanje apartmana ili soba u istoj kući tumači se kao druga nekretnina ili poslovni prostor, što može dovesti do odbijanja zahtjeva.

S druge strane, među korisnicima i pravnicima prisutno je tumačenje prema kojem prostor za iznajmljivanje u obiteljskoj kući, ako nije etažno izdvojen niti predstavlja zasebnu pravnu cjelinu, ne bi trebao automatski predstavljati zapreku za ostvarivanje prava.

Posebno osjetljivo pitanje u obalnim sredinama

U sredinama poput Vodica, gdje velik broj građana pruža turističke usluge u domaćinstvu kao dodatni izvor prihoda, ovo pitanje ima dodatnu težinu. Mnogi navode kako se ne radi o značajnoj zaradi, već o načinu pokrivanja troškova života i održavanja nekretnine.

Različita tumačenja među područnim uredima, kako tvrde korisnici, stvaraju osjećaj pravne nesigurnosti i nejasnoća oko toga koji su točno kriteriji za ostvarivanje prava.

Upozorenja na različite kriterije postupanja

Sugovornici koji su se obratili redakciji upozoravaju kako je praksa u Republici Hrvatskoj, prema njihovim saznanjima, neujednačena, pa se događa da u jednom područnom uredu osoba ostvari pravo na inkluzivni dodatak, dok u drugom, u sličnoj situaciji, zahtjev bude odbijen.

Navode kako se u postupcima koriste različiti načini provjere podataka, od javno dostupnih izvora i terenskih provjera do drugih oblika prikupljanja informacija, pri čemu, kako tvrde, nije uvijek jasno postoje li jedinstveni kriteriji ili obveza traženja dodatnih potvrda od nadležnih tijela.

Zbog takve prakse dio korisnika smatra da bi bilo potrebno jasnije definirati postupanje kako bi se izbjegle različite interpretacije i osigurala jednaka primjena zakona u svim područnim uredima.

Što kaže zakon

Prema Zakonu o inkluzivnom dodatku, inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom radi prevladavanja prepreka za sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi.

Zakon predviđa pet razina potpore, ovisno o stupnju oštećenja zdravlja. Kod prve tri razine imovina se ne uzima u obzir, dok se kod četvrte i pete razine provodi dodatna provjera.

Člankom 10. Zakona propisano je da pravo na inkluzivni dodatak nema osoba koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim one u kojoj živi, a koju može prodati ili iznajmiti i time osigurati sredstva za život, kao ni osoba koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti.

Zakon ne definira izričito kako se u tom kontekstu tretira turističko iznajmljivanje u domaćinstvu, što u praksi može dovesti do različitih tumačenja.

Upit nadležnom zavodu bez odgovora

Redakcija je u dva navrata uputila upit Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Šibeniku s ciljem pojašnjenja kriterija i načina postupanja u ovakvim slučajevima, no do objave članka odgovor nismo zaprimili.

Ako nadležni zavod naknadno dostavi svoje očitovanje, objavit ćemo ga u cijelosti.