EM bio-kugle izrađuju se od gline, mješavine učinkovitih mikroorganizama i bokashi smjese. Prema informacijama koje su tada objavili organizatori, nakon što potonu na morsko dno postupno se razgrađuju te potiču prirodne procese razgradnje organskog otpada i mulja. Upravo na tim tvrdnjama ovakve se akcije već godinama organiziraju diljem Hrvatske.

Međutim, samo nekoliko dana nakon vodičke akcije u javnosti se otvorila sasvim drugačija rasprava. Pojedini stručnjaci upozorili su kako za učinkovitost EM bio-kugli nema dovoljno neovisnih znanstvenih dokaza te da se mnoge tvrdnje o njihovu učinku ne mogu smatrati potvrđenima. U dijelu stručne javnosti pojavile su se čak i ocjene da ovakve akcije nemaju stvarni učinak na kvalitetu mora, a pojedini stručnjaci upozoravaju i na moguće neželjene posljedice unošenja stranih mikroorganizama u morski ekosustav.

Ono što ovu priču čini zanimljivom jest činjenica da EM bio-kugle nisu nikakva novost. Godinama ih u ekološkim akcijama koriste vrtići, škole, udruge, gradovi i komunalna društva diljem Hrvatske, a o takvim se projektima redovito izvještavalo u pozitivnom kontekstu kao primjerima brige za okoliš i edukacije najmlađih. Tek sada otvorila se ozbiljnija javna rasprava o tome postoje li dovoljno čvrsti znanstveni dokazi koji potvrđuju njihovu učinkovitost.

Nažalost, dio rasprave ubrzo je otišao i u sasvim drugom smjeru pa su pojedini mediji počeli u cijelu priču uvoditi politički kontekst i osobe koje nisu izravno povezane s pitanjem jesu li EM bio-kugle učinkovite ili ne. Time je fokus, barem djelomično, skrenut sa stručne rasprave koja bi trebala dati odgovor na glavno pitanje – imaju li EM bio-kugle stvarni učinak na morski ekosustav ili je njihova najveća vrijednost prije svega edukativna.

Bez obzira na različita mišljenja, jedno je sigurno – djeca i odgojitelji sudjelovali su u akciji vjerujući da pridonose očuvanju mora, baš kao i tisuće sudionika sličnih akcija koje su se proteklih godina održavale diljem Hrvatske. Upravo zato raspravu o učinkovitosti EM bio-kugli treba prepustiti znanstvenicima i stručnjacima, dok vrijednost odgoja djece za odgovoran odnos prema prirodi ostaje neupitna.