Napisala je to ovih dana supetarska gradonačelnica Ivana Marković u podužem osvrtu na hrvatski turizam i raspodjelu prihoda koji se tijekom sezone ostvaruju u turističkim sredinama.

I doista, sličnu sliku nije teško vidjeti ni na našem području. Parkirališta velikih trgovina puna su, na blagajnama se čeka, kolica su krcata, dok se istodobno među dijelom ugostitelja može čuti kako gosti ove godine pažljivije gledaju cijene i racionalnije troše.

Je li turistička potrošnja doista slabija ili se samo promijenilo mjesto na kojem gost ostavlja novac?

Podaci Ministarstva financija i Porezne uprave o fiskaliziranoj potrošnji za Šibensko-kninsku županiju daju zanimljiv dio odgovora.

Od 1. do 16. kolovoza ove godine na području županije fiskalizirano je ukupno 161 milijun eura, čak 9,32 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.

Dakle, gledajući ukupnu vrijednost računa, teško je govoriti o padu potrošnje.

Međutim, kada se pogledaju pojedine djelatnosti, slika postaje zanimljivija.

U trgovini na veliko i malo u istom je razdoblju fiskalizirano 81,3 milijuna eura, 3,45 posto više nego lani. Drugim riječima, trgovina sama čini više od polovice ukupne fiskalizirane potrošnje u županiji u prvoj polovici kolovoza.

Kod pripreme i usluživanja hrane i pića, djelatnosti koja obuhvaća restorane, kafiće i slične objekte, fiskalizirano je 20,5 milijuna eura. Rast u odnosu na prošlu godinu iznosi 2,58 posto.

Potrošnja, dakle, nije nestala. I trgovina i ugostiteljstvo bilježe nominalni rast. No ukupna fiskalizirana potrošnja raste znatno brže od ugostiteljske.

Tu se otvara zanimljivo pitanje za turističke destinacije poput Vodica: mijenja li se struktura turističke potrošnje?

Velik dio gostiju na našem području boravi u privatnom smještaju, odnosno apartmanima s kuhinjama. Za četveročlanu obitelj razlika između svakodnevnog ručka i večere u restoranu te kupnje namirnica u supermarketu može tijekom tjedan ili dva odmora predstavljati stotine eura.

Gost pritom nije prestao trošiti. Novac je samo ostavio na drugom mjestu.

Umjesto nekoliko odlazaka u restoran možda će kupiti meso ili ribu, povrće, piće i ostale namirnice te večeru pripremiti u apartmanu. Umjesto nekoliko pića u ugostiteljskom objektu, dio će ih kupiti u trgovini.

U turističkoj statistici taj je gost i dalje tu. No njegov financijski trag u destinaciji izgleda drukčije.

Zbog toga treba biti oprezan i s tvrdnjama da turisti ove godine „ne troše“. Fiskalizirani računi to zasad ne potvrđuju. Puno je zanimljivije pitanje **na što troše i tko od te potrošnje najviše osjeti turističku sezonu**.

Upravo je na trgovačke centre upozorila i Ivana Marković, otvarajući pritom šire pitanje koliko od velikog sezonskog prometa ostaje lokalnim zajednicama koje tijekom ljeta održavaju infrastrukturu i javne službe za višestruko veći broj ljudi nego tijekom zime.

No i bez ulaska u pitanje porezne raspodjele, podaci pokazuju koliko se slika turističke potrošnje promijenila.

Puna terasa više nije jedino mjerilo gosta koji dobro troši. Jednako važna slika turističke sezone danas je puno parkiralište supermarketa.

Možda zato pravo pitanje na kraju ove sezone neće biti jesu li turisti trošili manje.

Nego – gdje su potrošili svoj novac?

Grafovi: https://www.pokazatelji.hr/