Vodičanin Mario Bilać ponovno podiže hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, 30 godina nakon Oluje
Vodičanin Mario Bilać sutra će ponovno podignuti hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi: Prije 30 godina bio je među trojicom koji su skinuli neprijateljsku
Knin je spreman za sutrašnju svečanu proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja. Grad simbol pobjede ponovno će biti središte Hrvatske, a svečani trenutak podizanja hrvatske zastave na jarbolu Kninske tvrđave pripast će Vodičaninu Mariu Bilaću.
Upravo je Bilać, bivši pripadnik legendarne 7. gardijske brigade „Pume“, zajedno sa suborcima Jasminom Hadžićem i Eduardom Baltićem, 5. kolovoza 1995. godine, među prvima stigao na vrh tvrđave te skinuo neprijateljsku zastavu i razvio hrvatsku.
– U tom trenutku svaka zapovijed bila je za nas sveta. Kada je pokojni general Ivan Korade odabrao nekolicinu nas, nismo ni bili svjesni što ćemo zapravo učiniti. Galopirali smo uzbrdo, po južnoj strani tvrđave, do samog vrha. Kad smo stigli do jarbola, dobili smo jasan zadatak: 'Dečki, znate što trebate – što prije neka to ide dolje' – prisjeća se Bilać.
Zastava je zbog oštećenog jarbola umjesto na njega postavljena na zidine. Bila je to snažna poruka i prekretnica u hrvatskoj povijesti.
Trideset godina kasnije, svaki povratak na Kninsku tvrđavu za Bilaća budi ponos i emocije.
– Suborci iz cijele Hrvatske sudjelovali su u oslobađanju svakog kamena. Nije bilo lako, ni na Velebitu, ni na Dinari, ni na drugim terenima – istaknuo je.
Tada je imao tek nepunih 19 godina, a danas s gotovo 50, jasno mu je koliko su te godine bile ključne.
– Došao sam u rat nakon obiteljske tragedije – poginuo mi je stric. To me dodatno motiviralo. Jasmin Hadžić, s kojim sam bio tada, izgubio je i oca i brata. Svatko od nas nosi svoju bol iz rata kojeg nismo tražili, ali kada je već došao, dali smo sve od sebe da obranimo domovinu – kazao je Bilać.
Danas ga život vodi u mirnije vode, no veza s nekadašnjim suborcima ostaje snažna.
– Većina ljudi iz moje brigade živi u Varaždinu i okolici. I dalje se vidimo, razgovaramo, sjećanja ostaju živa. S tim ljudima dijelio sam i dobro i zlo – zaključuje.
Izvor: HRT
