Možete znatno povećati mirovinu ako nastavite raditi: Evo koliko donosi jedna, dvije ili više godina

Riječ je o takozvanoj bonifikaciji za kasnije umirovljenje.

Prema pravilima koja vrijede od 1. siječnja 2026., osiguraniku koji prvi put ostvaruje pravo na starosnu mirovinu nakon propisane starosne dobi polazni faktor povećava se za 0,45 posto za svaki mjesec duljeg rada.

To znači povećanje od 5,4 posto za jednu godinu odgode odlaska u mirovinu.

Za dvije godine riječ je o 10,8 posto, za tri godine 16,2 posto, četiri godine donose 21,6 posto, a pet godina 27 posto bonifikacije.

Najvažnija ovogodišnja promjena je da 27 posto više nije gornja granica.

Ako netko nastavi raditi šest godina nakon propisane dobi, samo povećanje polaznog faktora iznosi 32,4 posto. Sedam godina značilo bi 37,8 posto, a osam čak 43,2 posto.

Koliko bi to moglo značiti u eurima?

Radi jednostavnijeg prikaza možemo uzeti osobu kojoj bi mirovina u trenutku ispunjavanja uvjeta iznosila 600, 700, 800 ili 1.000 eura te pogledati samo učinak bonifikacije.

Ako bi takva osoba nastavila raditi još godinu dana, povećanje polaznog faktora od 5,4 posto na početni iznos od 600 eura odgovaralo bi razlici od oko 32 eura. Kod početnog iznosa od 1.000 eura riječ je o oko 54 eura.

Nakon tri godine bonifikacija iznosi 16,2 posto, pa bi na 600 eura to odgovaralo razlici od oko 97 eura, a na 1.000 eura oko 162 eura.

Ova tablica služi samo za ilustraciju učinka bonifikacije. Stvarna buduća mirovina ne računa se jednostavnim dodavanjem navedenog postotka na današnji iznos.

Na konačni iznos utječu godine staža, ostvarene plaće i vrijednosni bodovi, aktualna vrijednost mirovine te drugi elementi izračuna. Osoba koja nastavlja raditi ujedno ostvaruje dodatni mirovinski staž i plaću za to razdoblje, pa stvarni konačni izračun može biti drukčiji od ovog pojednostavljenog primjera.

Ukinut je i uvjet od 35 godina staža

Nova pravila donijela su još jednu važnu promjenu.

Za ovu bonifikaciju više se ne traži najmanje 35 godina mirovinskog staža. Ukinuto je i ranije ograničenje prema kojem je povećanje polaznog faktora moglo dosegnuti najviše 27 posto.

U praksi to znači da netko tko želi i može nastaviti raditi nakon propisane dobi više nije zaustavljen na pet godina bonifikacije.

Primjerice, šest godina duljeg rada donosi povećanje polaznog faktora od 32,4 posto, a deset godina čak 54 posto.

Naravno, mogućnost rada toliko dugo ovisi o zdravlju, zanimanju, osobnim okolnostima i željama svakog radnika, pa dulji ostanak na poslu nije realna opcija za svakoga.

Posebna pravila za dugogodišnje osiguranike

Važno je i da se navedena stopa od 0,45 posto ne može jednostavno primijeniti na svaku vrstu odlaska u mirovinu.

Za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika postoje posebna pravila. Osobi koja nakon ispunjenja uvjeta za tu mirovinu nastavi raditi nakon 60. godine polazni faktor povećava se za 0,15 posto po mjesecu, a nakon dosezanja propisane dobi za redovnu starosnu mirovinu primjenjuje se povećanje od 0,45 posto mjesečno.

Zato dvije osobe iste dobi i slične plaće ne moraju ostvariti jednaku bonifikaciju.

Isplati li se zbog toga raditi dulje?

Matematički gledano, svaka puna godina odgode redovne starosne mirovine prema ovim pravilima donosi 5,4 posto povećanja polaznog faktora, uz dodatni staž ostvaren tijekom rada.

Međutim, odluka nije samo matematička.

Osoba koja odgodi umirovljenje u tom razdoblju ne prima mirovinu koju bi inače mogla početi primati. Zato treba usporediti vrijednost propuštenih mirovina tijekom dodatnog rada s trajno većom mirovinom koju će primati nakon umirovljenja.

Za nekoga tko ionako želi nastaviti raditi, nova pravila mogu biti vrlo povoljna. Za drugoga kojem je važniji raniji prestanak rada računica može izgledati sasvim drukčije.

Ono što je od ove godine sigurno jest da je država uklonila dosadašnju gornju granicu bonifikacije. Radnik koji nastavi raditi nakon propisane dobi može tako povećati buduću mirovinu za više od nekadašnjih maksimalnih 27 posto.