Mislite da je cijena proizvoda ograničena? Inspektori otkrili stotine artikala koji su prodavani preskupo

Inspektori su u 1.338 nadzora utvrdili nepravilnosti, među kojima su i stotine proizvoda koji su se prodavali po cijeni višoj od dopuštene.

Zato nije loše znati kako u trgovini prepoznati proizvod s ograničenom cijenom i što napraviti ako na polici ili računu primijetite da nešto nije u redu.

Stotine proizvoda prodavane su iznad maksimalne cijene

Prema podacima Državnog inspektorata, tržišna inspekcija provela je 1.338 nadzora primjene Vladine odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i kategorija proizvoda u trgovini na malo.

Utvrđeno je da su 464 proizvoda prodavana po cijeni višoj od najviše dopuštene.

No to nije bila jedina nepravilnost.

Kod 1.066 kategorija proizvoda trgovci nisu osigurali najmanje jedan artikl po cijeni koja ne prelazi najvišu dopuštenu cijenu za tu kategoriju.

Inspektori su utvrdili i druge propuste povezane s označavanjem proizvoda i informiranjem potrošača.

Što zapravo znači ograničena cijena?

Važno je razumjeti da ograničenje ne funkcionira jednako za sve proizvode.

Kod pojedinih konkretno određenih proizvoda propisana je najviša cijena po kojoj se oni smiju prodavati.

Kod kategorija proizvoda pravilo može značiti da trgovac mora imati najmanje jedan proizvod iz određene kategorije čija cijena ne prelazi propisani maksimum.

To znači da, primjerice, nije nužno svaki proizvod iste vrste u trgovini ograničen na istu cijenu.

Skuplji proizvod druge marke može i dalje biti na polici, ali trgovac mora osigurati najmanje jedan artikl iz propisane kategorije po cijeni koja ne prelazi određeni maksimum.

Upravo tu lako nastaje zabuna kod kupaca.

Kako kupac može znati koji je proizvod obuhvaćen mjerom?

Proizvodi obuhvaćeni mjerama moraju biti odgovarajuće označeni.

Trgovci su također dužni na ulazu ili drugom vidljivom mjestu istaknuti propisani vizualni identifikacijski znak te osigurati informacije koje potrošaču omogućuju da prepozna proizvode i kategorije obuhvaćene ograničenjem cijena.

Kod kategorija proizvoda trgovac mora jasno označiti najmanje jedan artikl koji prodaje po ograničenoj cijeni.

Zato nije dovoljno samo vidjeti natpis „ograničena cijena“ negdje u trgovini. Potrošač mora moći utvrditi na koji se konkretni proizvod ta cijena odnosi.

Što ako na blagajni ispadne skuplje?

Kod kupnje je dobro pogledati račun, osobito ako kupujete proizvod za koji znate da je obuhvaćen ograničenjem cijene.

Ako je konkretni proizvod obuhvaćen propisanom najvišom cijenom, trgovac ga ne smije naplatiti iznad tog iznosa.

U takvoj situaciji kupac može odmah upozoriti djelatnika ili odgovornu osobu u trgovini i zatražiti provjeru cijene.

Dobro je sačuvati račun, a ako postoji sporna oznaka cijene na polici, korisno je zabilježiti i kako je proizvod bio označen u trenutku kupnje.

Nije svaki skuplji proizvod automatski prekršaj

Ovo je posebno važno.

Ako u kategoriji za koju postoji ograničenje vidite proizvod koji košta više od propisanog iznosa, to samo po sebi ne mora značiti da trgovac krši odluku.

Kod kategorija proizvoda trgovac mora osigurati najmanje jedan artikl po cijeni koja ne prelazi propisani maksimum.

Ostali proizvodi iz iste kategorije mogu imati višu cijenu.

Problem nastaje ako trgovac nema nijedan odgovarajući proizvod po ograničenoj cijeni ili ako konkretan proizvod za koji je propisana maksimalna cijena prodaje skuplje nego što je dopušteno.

Upravo su takve slučajeve inspektori pronalazili tijekom nadzora.

Što ako trgovina nema proizvod po ograničenoj cijeni?

Ni tada ne treba automatski zaključiti da je riječ o prekršaju samo zato što je određeni proizvod u jednom trenutku rasprodan.

Odluka predviđa iznimke u slučaju kada zbog okolnosti na koje trgovac ne može utjecati nije moguće osigurati određeni proizvod.

Međutim, trgovac mora postupati u skladu s propisanim pravilima i ne može jednostavno trajno izostaviti jeftiniji proizvod iz ponude, a kupcima nuditi samo skuplje alternative.

Upravo je pitanje dostupnosti proizvoda po ograničenim cijenama jedan od razloga zbog kojih tržišna inspekcija provodi nadzore.

Kome prijaviti sumnju?

Ako kupac smatra da trgovac ne poštuje ograničene cijene, nepravilnost može prijaviti Državnom inspektoratu.

Prijava se može podnijeti elektroničkim putem preko obrasca za podnošenje prijava Državnom inspektoratu, a korisno je navesti naziv i lokaciju trgovine, proizvod, cijenu i vrijeme kada je nepravilnost uočena.

Ako postoji račun ili fotografija oznake cijene, i to može pomoći da se konkretan slučaj lakše provjeri.

Kontrole se nastavljaju

Rezultati nadzora pokazuju da ograničenje cijena na papiru ne znači automatski da će svaki proizvod na svakoj polici biti pravilno označen i naplaćen.

Upravo zato Državni inspektorat nastavlja s nadzorima.

A kupcima ostaje jednostavno pravilo: kod proizvoda s ograničenom cijenom vrijedi pogledati oznaku na polici, a nakon plaćanja i račun.

Jer, kako pokazuju rezultati inspekcija, razlika od nekoliko desetaka centi na jednom proizvodu možda izgleda mala, ali kada se ista stvar ponavlja kroz velik broj trgovina i tisuće kupnji, više nije riječ o beznačajnom iznosu.