Može li tsunami pogoditi Vodice i Prvić? Evo što znamo o neobičnoj pojavi koja naglo podiže more

Zašto se Svjetski dan svjesnosti o tsunamiju obilježava 5. studenoga?

Ujedinjeni narodi proglasili su 2015. godine 5. studenoga Svjetskim danom svjesnosti o tsunamiju, s ciljem boljeg informiranja stanovništva, poticanja pripravnosti i smanjivanja posljedica prirodnih katastrofa.

Datum je odabran na prijedlog Japana, a povezan je s događajem iz 1854. godine i poznatom pričom „Inamura no Hi”, odnosno „Vatra u snopovima riže”.

Nakon snažnog potresa 5. studenoga 1854. godine, stanovnik japanskog mjesta Hiro, Hamaguchi Goryō, prepoznao je opasnost od nadolazećeg tsunamija.

Kako bi upozorio susjede i potaknuo ih da se sklone na uzvisinu, zapalio je vlastite snopove požnjevene riže. Prema povijesnoj predaji, time je spasio brojne živote.

Upravo je ta priča postala simbol važnosti pravodobnog upozoravanja, poznavanja prirodnih znakova opasnosti i zaštite stanovništva.

Iako je Svjetski dan svjesnosti o tsunamiju prvenstveno posvećen tsunamijima izazvanima potresima i drugim prirodnim procesima, prilika je to da se upozna i meteorološki tsunami, pojava dobro dokumentirana na Jadranu.

Kada atmosfera pokrene more

Većina ljudi riječ tsunami povezuje s potresima i golemim valovima koji se obrušavaju na obalu. Međutim, meteorološki tsunami nastaje na drukčiji način.

Njegov pokretač nalazi se u atmosferi. Nagle promjene atmosferskog tlaka, često povezane s olujnim sustavima, mogu pokrenuti duge morske valove.

Ako se atmosferski poremećaj kreće približno jednakom brzinom kao val koji stvara, dolazi do učinkovitog prijenosa energije s atmosfere na more. Taj se proces naziva rezonancijom.

Val koji na otvorenom moru možda nije osobito uočljiv može znatno ojačati kada stigne do određene uvale ili luke.

Zato meteorološki tsunami najčešće ne izgleda poput velikog vala koji se ruši na obalu. Umjesto toga, more se može naglo podizati i spuštati, ponekad uz vrlo snažne morske struje.

Posebno je neobično što se takva pojava može dogoditi i kada na samoj obali nema izraženog nevremena.

Što je šćiga, a što seš?

Stanovnici dalmatinskih otoka i obalnih mjesta odavno poznaju neobično njihanje mora, za koje se u lokalnom govoru koristi naziv šćiga.

Slična pojava u oceanografiji poznata je kao seš, odnosno stojno titranje vode unutar zaljeva, luka i drugih djelomično zatvorenih morskih prostora.

Najlakše ju je zamisliti kao vodu u posudi koja se nakon pomicanja nastavlja njihati s jedne strane na drugu.

U morskoj luci takvo njihanje može trajati znatno dulje, a njegove posljedice mogu biti ozbiljnije.

Ipak, šćiga, seš i meteorološki tsunami nisu potpuno istoznačni pojmovi.

Šćiga je tradicionalni naziv za izraženo kolebanje mora, seš opisuje način njegova titranja, dok meteorološki tsunami označava valove koje pokreću atmosferski poremećaji.

Meteorološki tsunami može izazvati seš u luci i dodatno pojačati oscilacije mora.

Što se događalo u šibenskom Dolcu i na Kapriju?

Krajem srpnja 2026. pojavili su se izvještaji o neobičnom ponašanju mora na šibenskom području.

Prema objavi Šibenik Metea od 27. srpnja, more je prethodnog dana nakratko preplavilo dio obale u šibenskom Dolcu, dok su nekoliko dana ranije na Kapriju zabilježene izražene oscilacije razine mora.

Takvo ponašanje može odgovarati meteorološkom tsunamiju, ali samo opažanje nije dovoljno za konačnu znanstvenu potvrdu.

Za pouzdan zaključak potrebno je analizirati podatke o razini mora, atmosferskom tlaku i kretanju meteoroloških poremećaja.

Ipak, postoji važan znanstveni podatak koji pokazuje da su tijekom istog razdoblja na Jadranu doista zabilježeni meteorološki tsunamiji.

Skupina hrvatskih znanstvenika, među kojima su Jadranka Šepić, Mirko Orlić i Hrvoje Mihanović, predstavila je u rujnu 2026. na međunarodnoj konferenciji u britanskom Bathu početnu analizu pet meteoroloških tsunamija zabilježenih između 15. i 27. srpnja.

Istraživanje se temeljilo na podacima sedam mareografskih postaja Instituta za oceanografiju i ribarstvo, raspoređenih duž istočnog Jadrana.

Na pojedinim postajama zabilježene su oscilacije mora veće od jednog metra. Na Malom Lošinju 20. srpnja izmjerena je razlika između najviše i najniže razine mora od 187 centimetara, a na postaji Bistrina 21. srpnja čak 190 centimetara.

Znanstvenici su analizirane događaje povezali s atmosferskim poremećajima koji su se širili Jadranom.

Međutim, dostupni znanstveni sažetak ne donosi zasebnu potvrdu za šibenski Dolac i Kaprije. Zato te lokalne događaje zasad treba promatrati kao dokumentirana opažanja, a ne kao pojedinačno znanstveno potvrđene meteorološke tsunamije.

Vela Luka 1978. – najpoznatiji jadranski primjer

Koliko snažna može biti ova pojava, najbolje pokazuje događaj koji je 21. lipnja 1978. pogodio Velu Luku na Korčuli.

Tog jutra more je počelo naglo nadirati i povlačiti se, a razlika između najniže i najviše razine dosegnula je približno šest metara.

Nije riječ o jednom valu visokom šest metara, nego o ukupnoj visinskoj razlici tijekom iznimno snažnih oscilacija.

More je prodiralo u naselje, poplavljivalo objekte i nanosilo veliku materijalnu štetu. Zbog posljedica je proglašeno izvanredno stanje.

Srećom, nije bilo ljudskih žrtava.

Događaj je postao predmet brojnih znanstvenih istraživanja. Mirko Orlić i suradnici u radu objavljenom 2010. godine dodatno su potkrijepili zaključak da je velolučki događaj bio povezan s atmosferskim poremećajem.

Zanimljivo je da tada u samoj Veloj Luci nije postojao mareograf koji bi neposredno zabilježio najveće oscilacije. Znanstvenici su događaj rekonstruirali na temelju drugih mjerenja, povijesnih zapisa i naknadnih analiza.

Velolučki meteorološki tsunami ostao je jedan od najizraženijih dokumentiranih događaja te vrste na Jadranu.

Zašto su neke uvale osjetljivije od drugih?

Meteorološki tsunami ne djeluje jednako na svaku obalu.

Njegova jačina ovisi o kombinaciji atmosferskih uvjeta, dubine mora, oblika uvale i načina na koji valovi ulaze u luku.

Određene uske i izdužene uvale mogu posebno pojačati oscilacije ako se period pristiglih valova podudara s njihovim prirodnim periodom njihanja.

Zato se tijekom istog atmosferskog poremećaja u jednoj luci mogu pojaviti izrazito snažne oscilacije, dok se u susjednoj gotovo ništa neobično ne događa.

Znanstveno dobro istražena jadranska područja uključuju Velu Luku na Korčuli te Stari Grad i Vrbosku na Hvaru.

Upravo se na tim lokacijama razvijaju i provjeravaju računalni modeli koji nastoje objasniti i predvidjeti ponašanje mora tijekom meteoroloških tsunamija.

A što je s Vodicama, Srimom, Prvićem i Tribunjem?

Šibensko obalno područje i otočje imaju vrlo razvedenu obalu, s brojnim uvalama, lukama i morskim prolazima.

Međutim, razvedenost obale sama po sebi nije dokaz povećane opasnosti.

Za procjenu mogućeg meteorološkog tsunamija u Prvić Luci, Prvić Šepurini, Tribunju ili vodičkoj luci trebalo bi detaljno analizirati oblik morskog dna, otvorenost luke, prirodne periode osciliranja i moguće smjerove dolaska dugih valova.

Slično vrijedi za Srimu, Zlarin, Kaprije, Žirje i ostale dijelove šibenskog obalnog područja.

U dostupnim znanstvenim istraživanjima pregledanima za ovaj članak nisu pronađene zasebne procjene koje bi dokazivale da su Vodice, Srima, Prvić Luka, Prvić Šepurine ili Tribunj područja visokog rizika od meteorološkog tsunamija.

To ne znači da je takva pojava ondje nemoguća, nego da nema dovoljno javno dostupnih lokalnih podataka za pouzdanu procjenu njezine moguće jačine.

Posebno je važno ne uspoređivati automatski šibenske luke s Velom Lukom, jer različite karakteristike uvala mogu dovesti do potpuno različitih posljedica.

Brodice mogu biti ugrožene i bez velikih valova

Jedna od najopasnijih značajki meteorološkog tsunamija nije samo visina mora nego i brzina njegova kretanja.

Tijekom snažnih oscilacija more može vrlo brzo nadirati u luku, a zatim se jednako naglo povlačiti.

Pritom nastaju snažne struje koje mogu zatezati konope, pomicati brodice i uzrokovati njihove međusobne udare ili udare o rivu.

U težim slučajevima može doći do oštećenja plovila, vezova i obalne infrastrukture.

Ako se razina mora dovoljno podigne, mogu biti poplavljeni i niži dijelovi rive.

Takve oscilacije često se ponavljaju u razmacima od desetak do nekoliko desetaka minuta, a pojedini događaji mogu trajati satima.

Zbog toga privremeno povlačenje mora ili kratkotrajno smirivanje ne znači da je pojava završila.

Može li se šćiga predvidjeti?

Hrvatski znanstvenici godinama razvijaju metode praćenja i predviđanja meteoroloških tsunamija.

Među važnijim istraživanjima bio je projekt MESSI, usmjeren na bolje razumijevanje nastanka ove pojave i razvoj sustava ranog upozoravanja.

U istraživanjima se koriste precizna mjerenja atmosferskog tlaka, mareografi i složeni računalni modeli.

No predviđanje je i dalje zahtjevno jer relativno mali atmosferski poremećaji mogu izazvati velike posljedice na vrlo ograničenom području.

Znanstveni radovi pokazuju da postoje modeli sposobni rekonstruirati poznate događaje, ali i da još postoje poteškoće u preciznom predviđanju njihova intenziteta.

U pregledanim izvorima nije pronađena potvrda da u Hrvatskoj djeluje javni operativni sustav koji bi za svaku pojedinu luku šibenskog otočja izdavao precizna upozorenja na meteorološki tsunami.

Što učiniti ako se more počne neobično ponašati?

Ako se na rivi primijeti neuobičajeno brzo povlačenje ili nadiranje mora, najvažnije je udaljiti se od samog ruba obale.

Posebno treba izbjegavati silazak na izloženo morsko dno ili približavanje brodicama tijekom snažnih oscilacija.

Vlasnici plovila ne bi trebali pokušavati spašavati brodice ako bi time ugrozili vlastitu sigurnost.

Preporučljivo je udaljiti se na sigurnije, povišeno mjesto i pratiti upute nadležnih službi.

U slučaju neposredne opasnosti potrebno je nazvati 112.

Važno je i ne vraćati se na obalu čim se more privremeno smiri, jer se oscilacije mogu ponavljati.

Pojava koju treba poznavati, ali ne i strahovati od nje

Meteorološki tsunami nije nepoznanica na Jadranu. Povijesni događaji, suvremena mjerenja i znanstvena istraživanja jasno potvrđuju njegovo postojanje.

Događaji iz srpnja 2026. dodatno su pokazali koliko su važne precizne meteorološke i oceanografske analize.

Za stanovnike Vodica, Srime, Prvića, Tribunja i okolnih otoka najvažnija je činjenica da se ovakve pojave ne mogu procjenjivati samo prema izgledu luke ili iskustvima iz drugih mjesta.

Potrebna su lokalna mjerenja i znanstveni modeli.

Do tada nema razloga za stvaranje nepotrebne zabrinutosti, ali ima razloga za bolje poznavanje neobičnog ponašanja mora.

Jer kada se more iznenada povuče i zatim naglo vrati, uzrok ne mora biti ispod morskog dna. Ponekad se nalazi visoko iznad njega, u atmosferi.