Mjesto sjećanja koje se ne zaboravlja: Vatrogasci iz Tisnog ponovno uređivali spomen-park na Kornatu

Prema objavi Nina Ključarića, sudionici su brodom stigli na Kornat, gdje su zajedničkim radom čistili i uređivali prostor spomen-parka. Fotografije s terena prikazuju prikupljanje otpada i uređenje kamenitog područja koje već gotovo dva desetljeća čuva uspomenu na jednu od najvećih tragedija hrvatskog vatrogastva.

Ovo nije prvi put da vatrogasci i njihovi prijatelji svojim radom pokazuju koliko im znači očuvanje toga mjesta.

U lipnju prošle godine članovi DVD-a Tisno i DVD-a Vodice zajednički su obnavljali suhozid uz kapelicu u uvali Šipnat. U toj akciji, o kojoj je pisao i InfoVodice, logističku podršku pružio je EKO brod kojim je upravljao Zoran Blačić.

Slična akcija održana je i u kolovozu 2025. godine, uoči obilježavanja 18. godišnjice tragedije, kada su vatrogasci uređivali staze te prostor oko kapelice i kamenih križeva.

Dvanaest križeva kao trajni spomen

Spomen-park na Kornatu nastao je 2010. godine, kada je više od tisuću dobrovoljaca iz različitih krajeva Hrvatske sudjelovalo u izgradnji dvanaest kamenih križeva. U njih je ugrađeno približno 700 kubičnih metara kamena.

Svaki križ podsjeća na jedan izgubljeni život.

Kornatska tragedija dogodila se 30. kolovoza 2007. godine, kada je tijekom gašenja požara na otoku Kornatu stradalo dvanaest vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog.

Među njima su bila i četvorica mladih Vodičana – Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Karlo Ševerdija i Ante Juričev Mikulin. Jedini preživjeli vatrogasac bio je Frane Lučić iz Tisnog.

U kolovozu ove godine obilježena je 19. godišnjica tragedije, a obitelji, prijatelji i vatrogasci ponovno su se okupili na Kornatu kako bi odali počast poginulima.

Sjećanje se čuva i djelima

Iako se najveća pozornost spomen-parku posvećuje svakoga 30. kolovoza, ovakve akcije pokazuju da briga o mjestu stradavanja ne prestaje završetkom službene komemoracije.

Na kamenitom i teško pristupačnom kornatskom terenu svaki odlazak, čišćenje i uređenje zahtijevaju vrijeme, trud i organizaciju.

Upravo zato rad vatrogasaca i njihovih prijatelja ima posebno značenje. Njime ne čuvaju samo kamene križeve, staze i suhozide, nego i uspomenu na svoje kolege.

Devetnaest godina nakon tragedije poruka je ostala ista – da se nikada ne zaboravi.