Ovaj put riječ je o osobi od goleme povijesne važnosti za Dalmaciju i cijelu Hrvatsku - svećeniku i političaru Mihovilu Pavlinoviću.

Pavlinović (1831.–1887.) bio je jedan od najvažnijih vođa hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji i suosnivač Narodne stranke, a kroz čitav život dosljedno je zagovarao sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Zbog takvog djelovanja nerijetko je bio meta napada i podmetanja, osobito iz krugova talijanaške orijentacije, koji su u to vrijeme bili politički snažno prisutni u Dalmaciji.

Unatoč tim pritiscima, Pavlinović je uživao ogromnu potporu među hrvatskim narodom. Posebno su to znali isticati domaći listovi poput zadarskog „Narodnog lista“, koji je ponekad i po mjesec dana svakodnevno objavljivao poruke podrške iz brojnih mjesta i gradova. Među tim porukama bile su i one iz Vodica, objavljene 1884. godine, kao i izrazi sućuti te obavijest o misi zadušnici povodom njegove smrti 1887. godine.

U jednom od zanimljivijih zapisa, dubrovačke novine „Crvena Hrvatska“ 1894. godine prenose i anegdotu iz Šibenika iz 1872. godine, kada je Pavlinović došao u posjet kanoniku Josi Mrkici. Talijanaši, predvođeni tada još „neprobuđenim“ Antom Šupukom, odlučili su ga provocirati na osebujan način – doveli su magarca da reve pod prozorom gdje je Pavlinović boravio.

Ova priča, premda podsjeća na karikaturu političke borbe, zorno prikazuje duh vremena, ali i veličinu čovjeka koji se, unatoč svemu, ustrajno borio za hrvatski identitet i jedinstvo.