PREDMET: Gušte Šprljan nije bio mali kradljivac nego revolucionar
Reagiranje na tekst: „Krađa zavjetnog zlata iz vodičke crkve ...“

Poštovana gospodo s „Info-Vodica“!

Reagiram u ime UABA-a grada Vodica na tekst: „Krađa zavjetnog zlata iz vodičke crkve prije 100 godina: slučaj Gušte Šprljana u staroj novinskoj građi“¹.

Kad se prelistavaju stare novine može se uistinu naći puno zanimljivih stvari, no neke objave mogu da nas zavedu. Tako iz ovoga što je na Info-Vodice objavljeno 01. 12. 2025. godine, moglo bi se zaključiti da je jedan od najpoznatijih Vodičana Gušte Šprljan (više o G. Š. 4.1. Prilog), u mladosti bio običan kradljivac i to dragocjenog crkvenog zlata. Vrlo kratki novinski tekstovi iz tadašnjih splitskih dnevnih novina iz 1925. i 1927. „Novog doba“ i „Jadranske pošte“ sugeriraju upravo takav zaključak, a onaj tko je iz toga „rekonstruirao“ (svakako je za čestitati na trudu i maru istraživanja) tekst za portal nije se potrudio naći još neki izvor za ovu priču. Recimo sudski zapisnik ili presudu, radi vjerodostojnosti.

Jer na kraju nekome je moguće članak kao „željena optužnica post festum“, cijeloj organizaciji KPJ/KPH ili moguće šire i NOB/NOV – Partizanima kojima je G. Š. pripadao. Zato se i UABA grada Vodica javlja i reagira.

Zašto? Pa zato, jer se ovakvom jednostavnošću pristupa moguće daje i negativna slika svih njihovih postignuća, a izrečena danas itekako zvuči kao poveznica s „nemirima“ koji nam se dešavaju od ljetos u državi. Zato je kao takvu s indignacijom odbacujemo do kraja, jer su postignuća bila itekako velika već do 1945. godine u oslobađanju od fašista i njihovih domaćih kolaboracionista.

Za njih je dr. sc. Mario Jareb u svome članku „Vodice u drugom svjetskom ratu“²³, u „Sažetku“ na str. 377. napisao ovo… citat: „Talijanska dominacija i politika su s pozornice povijesnih tijekova maknuli sve one druge domaće društvene i političke skupine, koje su dominirale vodičkim životom u međuraću. KPH/KPJ je ostala jedina ozbiljna snaga na razini mjesta i njegove okolice, koja je još od početka ratnih mjeseci znatno utjecala na raspoloženje i život stanovništva. U tom se smislu stanje nije znatno promijenilo ni u ratnoj završnici, kada su Vodice tijekom približno godinu dana tek formalno živjele pod vlašću tzv. NDH, a stvarno pod njemačkom vojnom okupacijom.“ – kraj citata.

Poslijeratni put, u izgradnji novog društva i sve političke mijene i vrludanja u novoj državi, sa 45 godina njenog razvitka u novonastalim političkim okruženjima EU i svijeta, završio je svezom svih sastavnica hrvatskog društva u pobjedonosnom Domovinskom ratu. Zato u postignuća itekako treba uzeti i stav Arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji, koja je priznala hrvatske granice državnim granicama po Socijalističkom ustavu iz 1974. godine, kao granice koje su postojale između bivših federalnih jedinica, te da se iste ne mogu mijenjati silom, nego samo sporazumom (netko je za ovo povijesno pozitivno „kriv“).

Gušte Šprljan i Kamilo Pamuković u Lepoglavi

A u Ustavu danas Republike Hrvatske stoji da je državna samostalnost i suverenost u Drugom svjetskom ratu prepoznata u onome što se opire Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Hrvatska je svoju suverenost prema Ustavu očitovala i 1947. godine donošenjem Ustava Narodne Republike Hrvatske. Ona je očitovala svoju suverenost i u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske i ta je suverenost obranjena u Domovinskom ratu. Stoga se gotovo može reći kako je Domovinski rat bio rat, između ostalog, i radi obrane suverenosti koja je bila izvojevana u Drugom svjetskom ratu, nasuprot Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

A za povijesno shvaćanje relacija života Vodica treba reći kako je to vrijeme iz prikazanih novinskih članaka još uvijek uređenja Kraljevine SHS po Vidovdanskom ustavu (1. Prilog), koje je prethodilo uspostavi diktature od 6. siječnja 1929., da bi od 3. listopada 1929. Kraljevina SHS bila preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju.

Treba znati kako je tada na snazi i naredba Vlade Kraljevine SHS-a od 29. prosinca 1920. godine, poznata kao Obznana (2. Prilog), kojom je zabranjen rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i prokomunističkih sindikata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Naredba je donesena nakon održanih prvih poslijeratnih parlamentarnih izbora za Ustavotvornu skupštinu (28. studenoga 1920.), na kojima je Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) osvojila zavidnih 58 zastupničkih mjesta, postavši time po snazi treća stranka u Skupštini. Tom uspjehu komunista prethodili su izvrsni rezultati koje su ostvarili na općinskim izborima održanima u lipnju 1920., kad su pobijedili u velikom broju gradova (između ostalog, u Zagrebu i Beogradu).

Dakle, Obznanom je počeo „lov“ na komuniste diljem Kraljevine (koji je zahvatio i vodičke komuniste, a s najvećim kaznama koje je dobio G. Š. dva puta, ukupno 14 godina), sustavom i parolom moglo bi se reći ovakvom: „Kriv si iako mi znamo da nisi kriv nimalo, ali opet si kriv.“ U tom i takvom ozračju u državi uhvaćen je i nevino osuđen Gušte Šprljan, upravo braneći se na sudu riječima „Nevin sam“, što mu je nakon zatvora bio motiv da rođenom sinu da ime Nevin.

A da se je istraživač novinskih članaka potrudio i dao si malo pažnje više, onda bi o tadašnjem državnom prazniku „Ujedinjenja“ (3. Prilog)⁴ mogao naći isto tako zanimljiv tekst. Radi se o nama svima, o našoj poslušnosti pred režimima, a posebice se radi u svezi vjerske organizacije, koja je tada i danas vodila glavnu riječ među vjerničkim Vodičanima. Radi se o tada njenom čelnom čovjeku u Vodicama, koji je ostavio itekakav svoj otisak u Vodicama. Članak u 3. Prilogu, moguće danas, kada ga se pročita nama u Vodicama, otkriva neke interesantne detalje, koje mi sada čitateljima dajemo na prosudbu, kao što smo i člancima o jednom od najvećih vodičkih revolucionara Gušti Š. morali dati 1. i 2. Prilog, bez kojih nema razumijevanja što se je tada sve dešavalo.

G.Š u zatvoru Sremska Mitrovica

Napominjemo kako se ne mogu članci daleko pred Drugim svjetskim ratom čitati s ove distance, a ne uzeti sve relevantne okosnice tadašnjega društva i stanja države koja je na prostoru nastala nakon Prvog svjetskog rata. Dakle, objavljenom članku na vašem portalu Info-Vodice nedostaje jasna pozadina cijele te povijesne situacije. Tko se želi o tomu podrobnije informirati može slobodno iz Gradske knjižnice Vodice posuditi knjigu Nevina Šprljana „Moj put iz Vodica u Vodice“, jer je tamo detaljnije ispričana ova priča (ovdje su te stranice u knjizi podnaslova „Neimaština i represija usmjerili Vodičane prema KPJ“, str. 107.–116., dane u svom izvornom obliku kao 4. Prilog).

A u knjizi ćete vidjeti zašto je nekadašnji ministrant u crkvi sv. Križa Gušte Šprljan postao jedan od osnivača Komunističke partije u Vodicama i kako je od 1927. do 1944. bio čak 14 godina u zatvorima, na robiji. U obitelji i među njegovim drugovima se znalo da Gušte nikada nije priznao krađu crkvenog zlata te da se na sudu branio da je nevin. Zato je i svom drugom sinu koji se rodio 1926. dao ime Nevin i tako ga je svećenik, onaj koji je Guštu optužio za krađu, upisao u maticu rođenih.

Tekst u „Jadranskoj pošti“ najavljuje da će se o toj krađi zlata još pisati, jer da se sudi ne samo Gušti nego i njegovim „drugovima iz Vodica“, no o tome dalje ne postoji nikakav trag.

U završnom dijelu ovog dosta površnog prikaza krađe crkvenog zlata stoji i nekoliko konstatacija o Gušti Šprljanu koje nemaju nikakve veze s objavljenim preslikom vijesti iz starih splitskih dnevnika.

Na neki se način čak daje za pravo tadašnjim vlastima Kraljevine Jugoslavije koje su ovog vodičkog revolucionara osudile na 10 godina zatvora.

Moglo bi se reći: kada nam odgovara, Kraljevina je čak i „OK“, a kada nam ne odgovara, Kraljevinu treba satrti. Ovakvo tumačenje povijesti je neodrživo i mi mu se protivimo, posebice kada već mjesecima u našoj državi imamo sa svih strana „nemire“ koji nas tište kao nikada do sada. (Zato da mi ne bismo produbljivali ovu temu neminovno je bilo uz ovaj tekst u priloženom folderu dati i Priloge 5.–11., jer to traži razumijevanje cijele situacije danas u RH do kraja.)

Nedostaje podatak da je prije te presude iz 1933. Gušte po Karađorđevićevom Zakonu o zaštiti države već bio odslužio dvije godine zatvora među političkim zatvorenicima u Mariboru, da je ovu presudu od 10 godina počeo izdržavati u Sremskoj Mitrovici, a onda uspostavom Banovine Hrvatske prešao zajedno s Kamilom Pamukovićem na izdržavanje kazne u Lepoglavi.

Kamilo je iz zatvora izašao početkom 1941. godine, dočekan 28. 01. 1941. mnoštvom Vodičana na velikom parapetu, čime je, mogli bismo s ove distance reći, započeo i rat protiv bivše Kraljevine (ovdje kao 12. Prilog s četiri lista „Krivična prijava: Načelniku sreza šibeničkog“ s dodacima, i to dva originala i dva prijepisa). Kamilo P. je među prvima otišao u partizane, a Gušte je ostao u zatvoru i nakon uspostave NDH prebačen u zatvor Stara Gradiška, kao dio logora Jasenovac. Tek je početkom 1944., nakon punih 12 godina robije, izašao, u zamjeni za ustaškog pukovnika kojeg su partizani bili zarobili.

Oko njegove smrti 1954. godine nema ništa zagonetnog i nerazjašnjenog kako se u ovom tekstu na Info-Vodice sugerira. Bio je zagovornik demokratizacije u Partiji. Objavio je svoj stav početkom 1954. da bi KPJ mogao u muzej, jer je odradio svoje, a da razvoj društva dalje može voditi Socijalistički savez radnog naroda. Zbog toga je na sjednici Centralnog komiteta KPH bio proglašen Đilasovcem.

Razočaran, izvršio je samoubojstvo. Ali potom je sahranjen uz najviše državne počasti!

Vodičani su ga godinama štovali, to itekako dobro znamo. Zato su i osnovnoj školi dali njegovo ime (pa su ga makli). Njegova rodna ulica Rupina zvala se njegovim imenom (pa su je preimenovali). Njemu je bila podignuta bista kao i Kamilu Pamukoviću na početku đardina (pa su ih makli). A… da, da! Obje su nestale negdje 1990./91. godine.

Ali tko želi, može sve to pročitati u knjigama i ozbiljnim novinskim člancima.

Da zaključim: ovako se ne prekopava po starim novinama te površno i jednostrano tumače događanja iz tih vremena. Ne treba nam daljnje potpirivanje sukoba i nemira. Imamo bogatu povijest, njegujmo naša dostignuća i okrenimo se sadašnjim problemima - našim mladima i njihovoj i našoj budućnosti, kako Vodica tako i cijele lijepe naše domovine, jedne jedine Republike Hrvatske.

Predsjednik UABA grada Vodica
dr. sc. Josip Zanze, dipl. oec.

Bilješke

1. https://www.infovodice.com/hr/magazin-novo/moje-misto/5289-krada-zavjetnog-zlata-iz-vodicke-crkve-prije-sto-godina-slucaj-guste-sprljana-u-staroj-novinskoj-gradi ↑ natrag na tekst
2. Mario Jareb, Hrvatski institut za povijest, Zagreb. ↑ natrag na tekst
3. UDK:94 (497.5 Vodice) „1939/1945“ – Izvorni znanstveni članak naslova: „Vodice u drugom svjetskom ratu“, objavljen u zborniku radova sa „Znanstvenog skupa Vodice kroz povijest“, Nakladnik PU Vodice/VD7Zg, 2022. godine, str. 377.–422. ↑ natrag na tekst
4. Praznik je ustanovljen u čast 01. 12. 1918. kada je delegacija Narodnog vijeća iz Zagreba stigla u Beograd, gdje je ime delegacije, dr. Ante Pavelić [Ante Pavelić (Gospić 1869. – Zagreb 1938.) bio je hrvatski političar, po zanimanju zubar. Kako bi se razlikovao od kasnijeg A. P. iz tzv. NDH, ponekad ga u literaturi navode kao Ante Pavelić – zubar], pročitao Adresu Narodnog vijeća, iz koje se tražilo ujedinjenje međunarodno nepriznate države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom koja se ranije pripojila Srbiji. Regent Aleksandar je potom izjavio da prihvaća Adresu i da u ime svog oca kralja Petra I. proglašava ujedinjenje. ↑ natrag na tekst