Nije ekonomist ni političar, već netko tko je odrastao uz turizam i promatrao kako su generacije obitelji gradile ono od čega danas žive.

Prisjećajući se svoje bake, koja je godinama iznajmljivala sobe turistima, kaže kako su upravo takve obitelji bile temelj razvoja turizma na hrvatskoj obali.

– Mnogi danas vide uređene apartmane, ali ne vide desetljeća rada, odricanja i ulaganja koja stoje iza njih. Te kuće nisu nastale preko noći. Gradile su ih generacije, često vlastitim rukama i uz kredite koje su godinama otplaćivale – smatra naš sugovornik.

Posebno ističe kako se u javnosti često zaboravlja kolika je stvarna snaga privatnog smještaja u Hrvatskoj.

– Govorimo o oko 860 tisuća kreveta u obiteljskom smještaju. Kada bi svi ti iznajmljivači bili jedna tvrtka, govorili bismo o jednom od najvećih gospodarskih sustava u državi. Zato mislim da bi njihov glas trebao imati veću težinu kada se donose odluke koje izravno utječu na njihovo poslovanje – kaže.

Prema njegovom mišljenju, privatni iznajmljivači imaju važnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu jer dovode strane goste koji svoj novac troše upravo u lokalnim sredinama. Od toga ne žive samo vlasnici apartmana, već i trgovine, restorani, obrtnici, prijevoznici, serviseri i brojni drugi.

– Turizam je po mnogočemu izvozna djelatnost, iako se odvija unutar granica Hrvatske. Gost dolazi iz inozemstva i ovdje troši novac koji je zaradio negdje drugdje. Taj novac ulazi u naše gospodarstvo i ostaje u lokalnoj zajednici. Zato mislim da bi se privatni smještaj trebao promatrati i kroz njegov doprinos hrvatskom izvozu usluga – smatra.

Ističe kako je posljednjih godina poslovanje iznajmljivača postalo zahtjevnije zbog rasta troškova, ulaganja u kvalitetu smještaja te novih zakonskih obveza.

– Nitko ne očekuje da bude oslobođen svih davanja. Međutim, mnogi se pitaju gdje je granica i koliko dodatnih troškova mali iznajmljivači mogu podnijeti – kaže.

Posebno smatra da bi o svim promjenama koje utječu na velik broj građana trebalo voditi više javne rasprave i uključiti one na koje se odluke izravno odnose.

– Ljudi žele razumjeti zašto se nešto uvodi i kakve će posljedice imati. To je sasvim legitimno pitanje – dodaje.

U svom osvrtu naglašava kako ne osporava potrebu financiranja socijalnih i drugih važnih društvenih programa, ali smatra da bi se kod donošenja novih mjera trebalo voditi računa o njihovom učinku na male obiteljske iznajmljivače.

– Turizam nije samo statistika i broj noćenja. Iza svakog apartmana najčešće stoji jedna obitelj, njezin rad i životna priča – ističe.

Zaključuje kako bi rasprava o turizmu trebala biti manje ideološka, a više usmjerena na pronalaženje ravnoteže između potreba države, lokalnih zajednica i građana koji od turizma ostvaruju prihode.

– Možda se nećemo svi složiti oko rješenja, ali bilo bi dobro da se glas ljudi koji su desetljećima stvarali turističku ponudu češće čuje u javnosti – zaključuje naš sugovornik.

*Napomena: Tekst predstavlja osobno razmišljanje jednog mještanina o položaju privatnih iznajmljivača i ne predstavlja nužno stav redakcije.*