Kuran - zadnja Allahova objava?

Piše: Stipe Šprljan

Kad se čovjeka od malena nauči i uvjerava da je Kuran zadnja objavljena Allahova riječ te da je u njemu istina i sve što je potrebno za život onda je to jako manipulativno. Uvijek se može izvući odgovarajući ajet i interpretirati ga po potrebi. Za pobožnog muslimana Kuran je najsvetija stvar, ali mnogi ga ne čitaju s razumijevanjem, što je u stvari i teško. Mnogi uzimaju zdravo za gotovo ono što im se servira u propovijedima. U Europi zadnjih desetlječa bile su česte razgovorne emisije na TV na temu Islam, o vjerskom i kulturnom sukobu. Muslimanski gosti često citiraju pozitivne kuranske ajete da prikažu svoju religiju u pozitivnom svjetlu, dobronamjernu i tolerantnu. Jedan od najomiljenijih ajeta je "nema u religiji nasilja" (u smislu da se nikog ne smije prisiliti da prihvati Islam) ili "vama vaša vjera, a meni moja" a prešućuju ajete koji pjevaju sasvim drugu pjesmu.

Što mnogi ne mogu zamisliti, u Kuranu postoje i ajeti koji govore o oružanoj borbi protiv mnogobožaca i onih koji posjeduju Knjigu (Židova i kršćana), a njihovo značenje i povijesni kontekst predmet su različitih tumačenja. Ima više takvih ajeta u Kuranu kao npr. oni iz devetog poglavlja "at Tauba" (Pokajanje), među zadnje objavljenim. Kad ih se stisne onda se izvlače na arapski jezik kojeg se nije dobro razumilo ili prevelo jer riječi imaju više značenja.

Ovih dana slavimo blagdan Gospe od Okita, zavjetni blagdan u našem gradu. Naša domovina je puna sličnih svetišta kad su naši očevi tražili Božju pomoć uz Gospin zagovor kad bi prijetile bolesti ili ratne opasnosti posebno u vremenima turskih osvajanja. Jedna od najvećih pomorska bitka bila je bitka kod Lepanta u listopadu 1571, kad su osmanski osvajači naletili na kršćansku Europu koja se organizirala da se suprotstavi islamskoj sili. Tadašnji papa pozvao je cijeli kršćanski puk da molitvom Gospine krunice prati bitku. Današnji svijet bi potpuno drugačije izgledao da nisu naši uz Božju pomoć pobijedili znatno jače Osmane. Neprestalne stoljetne napade i pokušaje arapskih a kasnije osmanskih prodora u Europski prostor kao ni križarske ratove nemoguće je razumjeti ako se na zaviri u njihov Kuran. Po mom mišljenju, ova dva svijeta, islamski i kršćanski, u mnogočemu su potpuno suprotna.

Tema je škakljiva i preporučeno mi je da o tome ne pišem a nije mi ni namjera uzburkavati duhove ali ono što mogu je da nekoliko riječi napišem o svetoj knjizi muslimana, da je predstavim i da malo zavirimo u nju. Danas je Kuran dostupan, može ga se čitati preko interneta na mnogim jezicima i na našem. U Europskim zemljama selafije ga dijele ga na trgovima.

Prije više od deset godina, u vrijeme prvog velikog izbjegličkog vala prema Europi nabavio sam Kuran na njemačkom i htio sam upoznati ovu svetu knjigu. Ona je temelj njihove vjere, što u njoj stoji smatra se doslovna riječ i zapovjed Allahova. Čitao sam od početka, jedan opširan uvod gdje su nabrojene sve pozitivne strane i pohvale, gdje se kuran veličalo i dizalo u zvijezde. Oh, uhvatio me strah i probode me misao: "što ako procijenim da je ovo stvarno riječ samog Boga onda to ima konzekvence, onda se moram odlučiti".
Istinu se mora tražiti i to kroz cijeli život, to nam je dužnost i smisao te sam zato ohrabren nastavio čitati. Nije mi žao, otkrio sam mnoge stvari, razumijem bolje islam i razmišljanja ljudi islamske vjere a začudo i svoju vlastitu vjeru sam sam bolje razumio.

Kad pitate normalnog muslimana vjernika što je Kuran, odgovorit će vam da je to knjiga koju je Allah poslao preko proroka Muhameda. Reči će vam da je Kuran u nebu kod Allaha zapisan na pločama i otuda poslat Muhamedu malo po malo kroz 23 godine. Reči će vam da je nepromjenjiva riječ Allahova, da je Allahova zadnja knjiga napisana za sva vremena, zadnja njegova objava koja treba ispraviti što su kršćani i židovi u svojim knjigama krivotvorili. Reči će vam da već recitiranje Kurana posvećuje čovjeka neovisno o tome koliko je razumije. Reči će vam da su svi prevodi Kurana kao naki "falsifikati" jer se kuran može pravo razumiti samo na arapskom. Stoljećima su pobožni muslimani recitirali Kuranske sure ili neki čak kompletni Kuran na arapskom, mnogi ne znajući arapski i ne razumijevajući što govore. 

Mnogi muslimani odmalena su poučavani da se u Kuranu nalazi znanje i putokaz potreban za život, da je on jasan i razumljiv i da sve objašnjava, čak i bitna pitanja u znanosti. Za njih je Kuran orijentir i putokaz za život. Upravo to i stoji u Kuranu. Kuran veliča sebe i to više puta. Tako kaže o sebi u više ajeta da je od Allaha poslan i zaštićen od krivotvorenja, da je pisan na čistom arapskom, da je sigurna Allahova objava, da je putokaz ljudima u razlikovanju dobra i zla, da je svjetlo i iscjeljenje, da je jasan i detaljan itd.

Kuran je nastajao od 610 god. do Muhamedove smrti 632 godine, dakle u rasponu od oko 23 godine. Kad je Muhamed meditirao i postio u pečini Hira nedaleko od Mekke došao mu je anđeo Đibril (Gabriel), počeo ga je dušiti i od njega tražiti da čita. On nije znao čitati pa nakon nekoliko puta počele su mu dolaziti Kuranske objave. On je sve pamtio i recitirao svojim ljudima koji su ih učili napamet a kasnije oni koji su znali pisati zapisivali su ajete na različitim materijalima, koži, kamenu, kosti, lišču i sl.

Muhamed je kao mladić učio voditi karavane i u njihovoj kulturi bio je običaj na odmorištima sjediti zajedno i recitirati stare priče, pjesme, povijesne epove. Mnoge recitacije su bili stari tekstovi iz židovskih knjiga, kršćanskih biblijskih kao i kršćanskih apokrifnih knjiga i epova onog vremena. Sve se to nakupljalo u glavi mladog Muhameda a ne bih se čudio da su kasnije u ulozi proroka u njegovoj glavi počela sječanja navirati i odmatati se stare priče. 

Kuran ima 114 poglavlja koji se zovu sure a svaka od njih ima različiti broj stihova ili ajeta. Prva sura je uvodna, al Fatiha (pristup) i jedan je oblik kratke molitve koja se koristi često u islamskim zazivima. Sve ostale su složene po dužini ajeta i to počevši od najduže, sure 2, al Baqara (Krava) sa 286 ajeta pa do zadnje 114-ste, al Nas (Ljudi) sa samo 6 ajeta. Sure nisu složene kronološki, nisu ni po redu dolaženja tj. objave, nisu ni po nekoj drugoj logici nego jednostavno po dužini. Prva sura po nastajanju ili objavi je sura 96, al Alaq (Ugrušak) kad je Muhamed imao onaj doživljaj u pečini.

U surama ne postoji neki kontekst ili je taj vrlo kratak. Ondje gdje se nekakav kontekst nazire fali ili smisao ili poruka. Kad muslimani kažu da se neka izjava izvadila iz konteksta onda treba pročitati širi tekst i vidjeti je li ga uopče ima.

Sure se dijele na one koje su objavljene iz prvog razdoblja dok je Muhamed još bio u Meki i na one iz vremena kad je prebjegao i živio u Medini. U Mekanskim surama vidljiv je utjecaj kršćanstva. Tu se govori o miru, oprostu, nenasilju u vjeri i sl. Jezik je bio poetski, miran, društven, estetski, sa duhovnim odlomcima. Ove vremenski prve sure sadrže mnoge priče iz židovskih i kršćanskih knjiga kao i iz apokrifnih, gnostičkih i povijesnih tekstova onog vremena. Doduše nisu ispričane povezano kao u izvornom tekstu već nabacano, pomješano i često povijesno netočno.
Tako su Mirijam (Marija) Isusova majka i Mojsijeva i Aronova sestra iste osobe iako su u sasvim drugom vremenu živjele. Ili Haman, ministar Perzijskog kralja Xerxesa iz biblijske knjige "Ester", stavljen je u vrijeme faraona kao ministar gradnje. Ima još toga.

Gotovo svi stari proroci se spominju uz pojedine priče vezane uz njih skroz kratko, nabacano i nepotpuno. U ovom mekanskom vremenu Muhamed je imao malo pristaša a njegovi Mekanci su ga odbijali dok je on uporno recitirao svoje ajete po trgovima.

Nakon bijega u Medinu (tadašnji Jatrib) sa svojim pristašama, Muhamed se susreo sa židovskim plemenima koji su imali organizirani religiozni život i zakon te je na početku vidljiv židovski utjecaj. Židovi nisu Muhameda ozbiljno shvaćali da bi njegove napjeve uzeli kao proročke pa se ton Kurana počeo mijenjati. Tu ustvari i nastaje islam kao religija, tu sada dolaze objave vezane uz organiziranje društva, religiozne prakse, zakoni i pravila ponašanja. Jezik Kurana u Medini više nije poetski, suh je, instruktivan, zakonodavan. Kuranski ajeti postaju sve više zakon i pravila. Organizira se religiozni i društveni život i stvara se vojska. Hamel Abdel-Samad, egipčanin i kritičar religije je o tome pisao u svojim knjigama.

Tu dolaze ajeti koji poučavaju o odnosima s drugim religijama, ratni i nasilni ajeti, ajeti o podjeli plijena, roblja i žena. Ajeti koji židove i kršćane ubrajaju među nevjernike iako u nešto boljem položaju jer imaju Toru i Evanđelje, nego mnogobošce i ateiste. Ajeti koji daju židovima i kršćanima zaštitni status u smislu da im se dopušta živjeti uz različite oblike diskriminiranja. Po mom čitanju, za jednu svetu knjigu Kuran sadrži mnogo ajeta koje doživljavam kao nasilne ili kao poticanje na nasilje prema nevjernicima, Židovima, kršćanima, zarobljenicima, grješnicima, ženama i otpadnicima od islama. Islamski teolozi, naravno, mnoge od tih ajeta tumače u njihovu povijesnom i tekstualnom kontekstu.

Naravno da time u Kuranu nastaju proturječnosti. Naravno da kuran govori o Alahovoj ljubavi i milosrđu ali isto tako ne garantira spasenje ni pravednima. Govori lijepo o Tori i Evanđelju ali isto tvrdi da su netočni i iskrivljeni. Točnije, govori da je Allahova riječ nepromjenjiva i da je on štiti ali prijašnje Alahove objave (Islam priznaje Toru i Evanđelje kao Allahove objave) židovi i kršćani su izmijenili i krivotvorili. To je poznato kao islamska dilema. Govori o miru i pomirenju ali isto tako govori o ratu i obvezuje na borbu. Govori o milostinji a isto tako o podjeli plijena. Ima pozitivne ajete o ženama a isto tako i vrlo negativne kao pri samoj sumnji da je žena svojeglava i neposlušna da ju se izbjegava u krevetu i udara. Govori lijepo o kršćanima i židovima ali isto i vrlo negativno i poziva na rat protiv njih. 

Taj problem je već i sam Muhamed uvidio pa su mu onda došli ajeti koji kažu da se Alah predomislio, da je donio nešto bolje. To se zove abrogacija (Naskh) kao i u zakonodavstvu kad novi zakon poništava stari. U islamskoj teologiji postoji učenje o abrogaciji (naskh), prema kojem određene kasnije objave mogu dokinuti ili zamijeniti ranije. Bog koji se predomislio i neke svoje ajete pustio u zaborav a neke promijenio i umjesto njih donio bolje. U kuranima obično piše iz kojeg je razdoblja pojedina sura, mekanskog ili medinskog.

Ne samo da je promijenio ajete koji govore o odnosima s drugim religijama već je promijenio i neke čisto praktične ajete. Tako je Allah promijenio pravac klanjanja. Prvih godina se klanjalo prema Jeruzalemu a onda nakon objave posebnih ajeta klanja se prema Meki. I vino je Allah stvorio za radost da bi se kasnije predomislio i najstrože ga zabranio (iako se u raju pije).
Marija (Merjema) se spominje više puta u Kuranu, jedina žena koja se spominje imenom, majka je od Ise (Isusa). Jedna cijela sura se zove po njoj, Allah ju je napravio čistom i začela je Allahovim zahvatom, kao djevica jer nije poznavala muža. Kuran je nakad pomješa sa Mojsijevom sestrom iz vremena faraona.
Isus (Isa) spominje se mnogo puta u Kuranu i to kao sin od Marije (Merjeme), rođen na čudan način od djevice. Nazivan je Allahov poslanik, Riječ njegova i Duh njegov. Pomazanik je, Prorok i donio je Inđil (Evanđelje). Govorio je ljudima još u koljevci, Radio je čuda već kao dijete, kao odrasli ozdravljao je bolesne i oživljavao mrtve. Nije spomenuto da ga je grijeh dodirnuo iako se mnogim prorocima u Kuranu spominje da su grešni čak i sam Muhamed koji je u rangu viši od Ise.

Ipak, Isus u Kuranu nije Sin Božji, nije razapet i nije umro na križu (Allah je nekog drugog podmetnuo umjesto njega) već ga je Allah uzdigao sebi. Malo čudno jer je Isus (Isa) još kao beba u koljevci rekao prisutnima da je sluga Allahov kojem će on dati knjigu. .. .a onda u nastavku: "I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio, na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!” 
Šerijat, islamski zakon utemeljen je na Kuranu u kojem je mnogo propisa a dograđivan i na drugim važnim spisima islama kao Sunna životu proroka Muhameda i njegovim izjavanma i djelu (Haditi).
Dakle, Šerijat je Allahova volja i zato je islam uvijek bio neodvojiv od društvenog sistema, zakona ili sudstva ali i od praktičnih životnih obaveza kao odjevanje, hrana i sl. Religija i društveni sistem u islamu ne mogu iči odvojeno.

Ropstvo se po Kuranu smatra kao normalni oblik života po Allahovoj zamisli i Kuran direktno ne zapovjeda niti zabranjuje ropstvo. Indirektno tematizira ropstvo tako da donosi pravila kako se odnositi prema roblju. Osloboditi roba Kuran navodi kao dobro djelo i kao otkupljenje kojim se namiruju ili otplaćuju grijesi ubojstva ili krive zakletve. U više ajeta govori o pravu gospodara da sa svojim ropkinjama prakticiraju konkubinat.

Muslimani se hvale kako u Kuranu ima znanstvenih stvari koje su u znanosti tek kasnije otkrivene iako više stvari koje se tu spominju spadaju u bajke a ne u znanost. Tako sunce ide spavati u blatnjavu vodu gdje neki narod živi. Ili da je nebo kao baldehin napravljeno, da su zvjezde kao lampe postavljene na najniže nebo, meteoriti su bacani projektili kojima se gađa vrag koji pokušava prisluškivati nebo itd.

I slika o Bogu se u Medini promijenila. Allah postaje sve više onaj koji pravi najbolje spletke (prevare), koji zavodi na dobro one koje hoće kao i na zlo one koje hoće (a poziva ih isto na odgovornost). Allah koji dopušta laž u nekim životnim prilikama npr. da se spasi brak, koji dopušta da ga se zataji i porekne u situacijama straha i opasnosti. U islamskoj tradiciji postoji i pojam taqiyye, koji se, osobito u određenim povijesnim i vjerskim okolnostima, povezuje s prikrivanjem vlastite vjere u slučaju opasnosti ili progona. Allah koji je donio razumljive ajete kojih je većina ali i nerazumljive ajete koje samo on razumije.

Allah koji na kraju ne garantira raj ili spasenje već sve ovisi o njegovoj samovolji. Allah koji traži žrtve kroz ratove i umiranja u borbi za njega kao jedini siguran put u raj. Allah koji ne voli svakog čovjeka već uvjetuje ljubav prema čovjeku, voli samo pravedne i samo one koji njega vole i rade što on želi. Allah koji kažnjava, koji je strog i osvetljiv. To je slika božja nastala postepeno u drugoj Medinskoj fazi razvoja Islama.

Ima i ajeta koje je Allah poslao u čisto praktičnim situacijama. Kad su Muhamedovi suborci dolazili k njemu na večeru i recitiranje kurana i to se znalo odužiti pa su onda došli ajeti da se ne zanovjeta proroka i da se ide kući poslije večere. Ajeti koji Muhamedu osiguravaju petinu ratnog plijena. Isto i u pitanju žena koje je Allah dozvolio imati do 4 a sam Muhamed je dobio specijalnim ajetima posebne ovlasti da ima koliko je htio žena i uz to još koliko mu desna ruka ima, što znači još robkinja. Kad je zaželio Zainab, ženu svog adoptiranog sina došli su također specijalni ajeti koji su posvajanje djece u klasičnom smislu zabranili. Zaid je povratio svoje očinsko ime i otpustio ženu da je prorok može uzeti. 

Kuran se prenosio recitiranjem. Pred kraj Muhamedova života počeli su neki pisati kuranske ajete koje je Muhamed recitirao. Nakon njegove smrti vodstvo je preuzeo Abu Bakr (otac od Ajše) kao prvi Kalif i odredio je da se kuranski stihovi zapiše i da se sakupe već zapisani fragmenti i tako je nastao prvi pisani Kuran. Je li su ga na čuvanje Hafsi, jednoj od Muhamedovih udovica. Ona ga je sakrila ispod kreveta gdje je odležao 20 godina.

U međuvremenu islamska su osvajanja napredovala a jednom poslije jedne bitke sakupiše se borci iz različitih krajeva na klanjanje i recitiranje Kurana. Došlo je do svađe i tučnjave jer su neki drugačije recitirali kuran. To je dovelo do toga da je Uthman ibn Affan tada 3. Kalif, odredio standardizirati kuran. Sastavio je komisiju od poznatih recitatora a bio je i Muhamedov sekretar Said bin Tabit, koji su sve kuranske tekstove sabrali i zapisali uz provjeru svjedoka. Izvukli su i Hafsin kuran i sve uskladili. Tako je 651 g. nastao prvi kanonizirani Kuran kojeg su prepisali u još 4 primjerka. Sve ostale kuranske zapise uključujući i Hafsin kuran dao je Uthman spaliti. Primjerci novog kanoniziranog Kurana poslani su u Meku, Medinu, Kufu, Basru i Damask.

Godine 1924. u Kairu objavljeno je standardizirano izdanje Kurana koje je imalo velik utjecaj na današnju raširenost Hafsove predaje čitanja kuranskog teksta.

Najstariji primjerci Kurana su Ma'il rukopis (London), Samarkand rukopis (Taškent-Uzbekistan), Top Kapi kuran (Istanbul), Kairo rukopis, Petropolitanus kodeks (Paris), Kairo rukopis iz al-Hussein džamije, Palimpset rukopis (Saana-Jemen). Iako se vjeruje da bi neki od ovih mogli biti iz vremena Utmana ipak po riječima vodečih turskih stručnjaka za Kuran Dr. Tayyar Altikulac i Ekmeleddin Ihsanoglu niti jedan od njih nije Utmanov Kuran. Postoje samo Kuranski rukopisi iz vremena Omajaden dinastije iz 8 stolječa. Ne zna se zašto jer do novijeg doba ti prostori su bili sve vrijeme islamski centri bez ratova, poplava ili požara za koje bi se znalo.

Postoje još i drugi vrlo rani djelovi rukopisa kao Birmingham rukopis i Tubinger fragment a postoje i vrlo rani fragmenti čije je datiranje predmet znanstvenih istraživanja i rasprava o nastanku i prijenosu kuranskog teksta.

Najistrženiji su Ma'il rukopis i Petropolitanus jer se nalaze u Londonu i Parizu i dostupniji su a kod ovih drugih je bilo često problema kod istraživanja zapadnih stručnjaka. Najpotpunije sačuvan je Top Kapi rukopis koji datira iz 8. st. i sadrži skoro 99% teksta ali samo 78% se mogu pročitati. U tom su rukopisu istraživači zabilježili tekstualne i pravopisne varijante u odnosu na današnji standardizirani tekst. Samarkand rukopis je malo stariji i sadrži samo 43 Sure od ukupno 114. Sadrži puno grešaka i pisan je lošim arapskim. Ma'il rukopis s početka 8. st. ima isto 43 Sure tj. fali 53% teksta. Kairo rukopis je također iz sredine 8. st. Petropolitanus kodeks također je iz ranog 8. stoljeća i sadrži dio kuranskog teksta, uz tekstualne i pravopisne varijante u odnosu na današnji standardizirani tekst.

Najinteresantniji je Palimpsest iz Sanaa-Jemen pisan na pergamentu koji je otkriven 1972 kod renoviranja stare džamije. Na mnogo mjesta u tekstu postoje tragovi brisanja starog teksta i preko nanošenja novog teksta ili pisanja novih riječi iznad starog teksta. Pisan je dijelom sa različitim pismom ili rukopisom i sa vremenskom razlikom od više desetljeća. Sa UV- svjetlom vidljiv je i stari tekst. Text ne sadrži točke koje su danas arapskom pismu uobičajene i bez kojih su suglasnici i njima pripadajuči samoglasnici neprepoznatljivi tj. jedna riječ ima mnoga značenja. Tadašnje arapsko pismo je imalo samo 16 slova. Tako se onda pisalo, samo suglasnike a samoglasnici su se pamtili. Ima više stručnjaka koji se bave ovom temom kao npr. dr. Jay Smith. Dr. Daniel Allan Brubaker priznati svjetski stručnjak za stare tekstove napisao je knjigu o najstarijim Kuranskim rukopisima "Corrections in Early Qur'an Manuscripts".

Kao istina Kuran se ne može potvrditi. Za kršćane je nezamislivo da svemoguči i sveznajući Bog ima potrebu donositi izmjene i dopune u svojoj riječi i to gotovo suprotne, da se pobrka u povijesnim izjavama ili da ima potrebu obmanjivati i da dopušta laž. Ima stvari koje Bog ne može a jedna od njih je laž, jednostavno zato jer to nije Njegova narav. Čudno je i to da je Allah u 23 godine nastajanja Kurana, više puta korigirao isti novim ajetima a da poslije nije imao potrebe u 1400 godina razvoja svijeta donjeti nešto novo, modernije i prikladnije.

Da je jasan isto se ne može potvrditi. Sam Kuran govori da ima jasne ajete koji su većina ali da ima i nejasne ajete koje samo Allah razumije. Ustvari Kuran je zbunjujuć te ima previše nejasnih ajeta tako da postoji cijela biblioteka knjiga"Tafsir" kojima islamski naučnici objašnjavaju kuranske ajete. Dakle bez Tafsira je potpuno nerazumljiv.

Da je nepromjenjiv također se ne može reči poznavajuči povijesni razvoj Kurana. Je li ga Allah pisao sa 16 slova ili današnjih 28 slova ne zna se? Ne zna se je li je pisan sa točkicama i drugim znakovima kao danas ili bez ičega kao u staro vrijeme? Koji je od povijesnih Kurana izvorna kopija onog u nebu na pločama utisnutog, onaj što ga je Hafsa čuvala, onaj koji Uthman sastavio ili onaj kojeg su u Kairu kanonizirali 1924? U svakom slučaju više puta je standardiziran i kanoniziran a izvorni kompletni Kuran iz vremena neposredno nakon Muhamedove smrti ne postoji. Najstariji Kurani iz 8 stoljeća sadrže greške i nisu kompletni, dakle Allah ih nije mogao ni sačuvati.

Arheološka istraživanja rane islamske povijesti na području Meke vrlo su ograničena, pa je i mogućnost arheološke provjere brojnih tvrdnji ograničena. Mogu se arheološki potvrditi samo priče koje su djelom prenesene iz biblije. Sa znanošću također nema veze.

S mojeg kršćanskog gledišta Kuran ne može biti Božja objava. Uvijek u starom zavjetu kad bi se Anđeo Božji obratio čovjeku bile su riječi "Ne boj se" a nikada nebi čovjeka zaskočio i počeo dušiti. Apostol Pavao je ovako rekao na početku pisma Galačanima: "Ako bi vam netko od nas ili sam anđeo s neba navijestio evanđelje protivno onome koje vam mi navještamo neka je proklet".

Napomena uredništva: Stavovi i mišljenja izneseni u ovoj kolumni osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala Infovodice.