Kasnije sam shvatio da je to jedan od simbola Duha Svetoga koji je od Boga poslan nama ljudima. Drugi njegovi simboli su vatra i voda.

U razgovoru sa jednim mojim prijateljem dotakli smo se teme vjere i Boga. On je kroz djetinjstvo imao jedan osnovni vjerski odgoj što je kasnije u odrasloj dobi lagano ishlapilo. Imao je solidan život, normalnu obitelj i djecu, posao koji stvara zadovoljstvo, materijalno se dobro snaša, reklo bi se bilo mu je dobro. Čovjek se uzda u svoje sposobnosti i snage i nema potrebe za nadnaravnim dok eto, dogodi se bolest. Teško je bolestan ali za sreću dobra ekipa liječnika učinila je sve moguće da mu se život olakša. "Ovi liječnici su moji bogovi" rekao je u ovom razgovoru. Svakodnevni život mu je znatno ograničen ali je sretan i zahvalan svojim božanstvima te tako preživljava.

Ljudi olako stvaraju sebi božanstva a tako je bilo i cijelu povijest. Sve kulture su imale razna božanstva nadležna za pojedini resor života. Nekad su se njihove nadležnosti isprepletale a svi stari mitovi su puni njihovih rodbinskih veza i međusobnih intriga, spletki i podvala.

Biblija je ne samo vjerska već i povijesna knjiga u kojoj se spominju mnoga božanstva ondašnjih kultura s područja i okoline starog Izraela. Izraelci su stalno dolazili u iskušenje da padnu pod utjecaj tih kultura i njihovih božanstava pa čak dotle da su se religiozne poganske praktike uvlačile u njihovo društvo.
Njihova vjera u jednog Boga izrasla je iz povijesne zbilje kroz izlazak iz Egipta i 40-godišnji hod kroz pustinju. Njihovi očevi svjedoci su kako ih je njihov Bog proveo kroz Crveno more, iz stijene im je napravio izvor, hranio ih prepelicama i manom, danju im je pravio sjenu a noću grijao vatrenim stupom, spasio ih od zmija, proveo kroz Jordan i dao im da osvoje Jerihon. Sve to pričaju i spominju generacijama sve do danas i imaju sve zapisano u svojim spisima pa ipak uvijek su ponovo dolazili u iskušenja da sve zaborave i povedu se za drugim božanstvima okolnih naroda. Upravo narod je takav, nesretan.

Poslužio sam se jednim kratkim videom na koji sam naišao na kanalu "lo de davi" gdje jedan Argentinac predstavlja bogove antike, samo one koji su spominjani u bibliji i s kojima su tadašnji Izraelci dolazili u kontakt i iskušenja. To mi je otvorilo oči jer nije kao što mislimo da su stare kulture izmislile nekakve idole da se imaju kome klanjati. Ta božanstva su bila duboko ukorijenjena u društvo, u njihov način razmišljanja. Ne samo onda već i danas su duhovi tih božanstava aktivni. Nisu nestali iako današnji čovjek negira duhovni svijet i hvali se da razvojem misli nadilazi štovanje ovih božanstava i žrtvovanja njima. Ali, tko se ne klanja pravom Bogu kojeg Duh daje nadu i oslobađa od strahova, klanja se ovim božanstvima i to najčešće nesvjesno.

Baal je jedan od glavnih bogova starog svijeta, mnoge kulture su ga slavile iako pod različitim imenima. Baal općenito znači bog ili gospodar. Spominje se često u starom zavjetu jer su Izraelci često dolazili u iskušenje da ga slave, pogotovo u vrijeme kralja Ahaba i kraljice Izabele. Nadležan je za plodnost i kišu, jašio je na oblacima i donosio oluju, grmljavinu i munje. On je garantirao da će doći proljeće i da će sušna zemlja ponovo bujati od života. Prorok Ilija se suprotstavio i izazvao svo baalovo svećenstvo da im Baal munjom zapali žrtvenik što se naravno nije dogodilo a žrtvenik koji je Ilija Jahvi podigao i polio ga čak sa vodom planuo je velikom vatrom. Narod je spoznao da je Jahve pravi bog, koji donosi život a ne Baal, time je i prestala višegodišnja suša. (1.Kraljeva 18). Baala povezuju i sa žrtvovanjem djece. Ilija prorok je potukao svečenstvo i time sam sistem koji je narod pljačkao, prijetio i držao narod u strahu pred Baalom.

Baal je i danas prisutan a časte ga oni koji žele gospodariti prirodom. Ovaj demonski duh uvjerava čovjeka da može i treba manipulirati prirodom, određivati klimu, sušu i kišu, prskanjem otrovima zamagljivati nebo, usmjeravati vode i prodavati ih. Da smije iz interesa planirati žetvu, genetski manipulirati usjeve, kontrolirati sjeme kao i zabranjivati autohtone usjeve i naplaćivati licencu na hibride itd. Da imaju pravo iz interesa zloupotrebljavati prirodne sile i narode bacati u ovisnost i siromaštvo.

Dvije božice koje se često zamjenjuju su Ašera i Aštarta.
Ašera je božica hrane, plodnosti i majčinstva. Slična je grčkoj božici Gaji, praroditeljici i majci svega. Ašera je prijateljica (suputnica) bogu Baalu. Majka je mnogim bogovima i posreduje kad se glavni bog naljuti. Smiruje i brine se za sklad i ravnotežu u prirodi. Izraelci su je znali častiti ili čak svome Bogu dodati kao ženu. Spominje se mnogo puta u Starom Zavjetu. Njen simbol je bio stup, izrezbareno deblo usađeno u mnogim gradovima Izraela. I mnogi kraljevi su je častili a proroci se borili protiv nje jer sama predodžba da bogu treba žena znači da nije savršen, da mu nešto fali. 
I danas je duh ove božice prisutan posvuda, u istočnim religijama, panteizmu, ezoterici, novom poganstvu i modernim spiritualnostima. U modernim kultovima vještica ona se štuje kao božica majka, simbol plodnosti i povezanosti s prirodom. Moderni sljedbenici često joj odaju počast ritualnim darovima poput meda, voća (posebno jabuka i smokava) i posebnih kolača. Feministički pokret je časti kao protutežu muškim bogovima. Feministička teologija u njoj vidi „izgubljenu majku“ kršćanstva i židovstva.
Aštarta nasuprot, nije povezana sa majčinstvom već je ljubavnica, božica strasti, sexualnog poriva i uživnja. Božica je rata, moči i sexualnosti. Prepuštajući se njenim nagonima garantira moć, ono kao moč se dobiva ili u ratu ili u krevetu. Ujedinjuje dvije stvari koje nebi smjele iči zajedno, nasilje i seks. Častili su je kroz seks sa njenim svećenicama. Jedna "ugodna" božica koja je privlačila mlade izraelce. Nagon je božanski, njegovo zadovoljavanje je kao molitva, poruka je ove božice.

Danas nije nestala, preobukla se prema današnjoj modi. Duh Aštarte je uvijek bio prisutan a i danas je aktivan u industriji sexa i uživanja, nudi seks kao zabavu bez posljedica, uvjerava čovjeka da ima pravo na iživljavanja svake vrste nagona i skrivenih želja. Goni čovjeka da slijedi želje i osjećaje te uzme sve što se nudi i radi što ga volja.
Dagon je glavni bog Filisteaca koji su ga častili po svojim hramovima. Gornji dio mu je lik čovjeka a donji od ribe. Bog je žetve, ribolova i civilizacije. Plug, oružja i alati su zasluge Dagona. U to vrijeme Filistejci su bili znatno napredniji od Izraelaca, imali su već alate i oružja od željeza. Dagon se spominje u bibliji u više priča o sukobima filistejaca sa izraelcima np. Samson. Najinteresantnije je kad su Filistejci oteli Izraelcima Škrinju Zavjeta i odnjeli je u Ašdod u Dagonov hram. Napokon je Dagon pobijedio Jahvu izraelskog Boga. (1.Samuel 5)

Ujutro su svećenici našli kako je Dagon pao sa svog prijestolja i poklonio se škrinji. Brzo su ga digli, postavili i ponovo učvrstili na njegovo prijestolje. Drugo jutro našli su ga opet na podu ali sada bez glave i ruku. Bog civilizacije ostao je bez svojih najvažnijih funkcija. Razum i stvaralaštvo.
Ne samo to već je narod napala neka pošast, svi su se češali od hemeroida. Preselili su onda Zavjetnu škrinju u druge gradove i gdje god su je postavili isti problem, hemeroidi. Na kraju su se predali i vratili Zavjetnu Škrinju nazad Izraelcima.
Dagon je i danas vrlo aktualan, božanstvo praktične znanosti. Današnji čovjek se divi svome znanju i dostignućima te ima potpuno pouzdanje u znanost. Ovaj duh nam daje samouvjerenje da smo mi zaslužni za sva dostignuća a zaboravljamo da je sve ovo zapravo dar Stvoritelja. Mi samo otkrivamo što nam je darovano za plemenito korištenje a time imamo i odgovornost. Ovaj duh nas uvjerava da s obzirom na naša dostignuča posjedujemo i samu istinu.

Belzebub (Baal Zebub) se spominje u Novom Zavjetu kao princ demona. U zemlji Kananskoj, koju su Izraelci naselili častio se kao jedan od važnih bogova. Zadužen je za medicinu i proroštva. Izraelci su ga prema sličnosti značenja njihovih riječi zvali bog mušica. U starom zavjetu se spominje kad je kralj Ahazija poslao poslanike u njegovo svetište u Ekron da Belzebuba pitaju za njegovo zdravlje jer se bio polomio. (2.Kraljevi 1). Prorok Ilija mu je donio poruku da neće preživjeti jer se nije obratio svome Bogu koji ima vlast nad zdravljem već je išao poganskom bogu gatanja.

Belzebub je i danas aktualan, božanstvo brzih, alternativnih odgovora. Ovaj duh nas uvjerava da kod problema, umjesto da se obratimo Stvoritelju tražimo odgovore kroz gatanja, horoskope, kavu, tarot karte itd. Istinu i iscjeljenje tražimo u smeču među muhama umjesto da se obratimo istinskom Bogu koji je izvor života. I u pitanju medicine božanski se časte i polaže se potpuno povjerenje u dostignuča moderne medicine. Za mnoge su ljudi u bijelim mantilima postali nova božanstva. Za sreću, mnogi lječnici su svjesni da im je darovano da mogu služiti čovjeku te svjesno izvršavaju svoje zadatke usprkos cijeloj medicinskoj i farma industriji koji im u mnogim stvarima sužavaju prostor i sputavaju u savjesnom i odgovornom radu.

Tamuz je bog pastira i vegetacije stare Mezopotamije, mlad je i ljubavnik božica koji je povezan sa godišnjim ciklusima. Umire krajem ljeta i ide u svijet mrtvih a ponovno se povrati u život pred prolječe. Potreban je plač, kukanje i post da ga se povrati u život. Bog je dao proroku Ezekielu u progonstvu viđenje gdje je gledao kakvo idolopoklonstvo rade u hramu, između ostalog kako izraelske žene na vratima božjeg hrama plaču za Tamuzom (Ezekiel 8). Nema nasilnih rituala ali ima jedna tuga, oplakivanje, kukanje i nesigurnost od žena koje su fizički pred hramom Božjim ali duhom u tuzi i beznađu.

Tamuz je i danas prisutan, duh sentimentalnosti koji manipulira osjećaje, osvješćuje nam našu prolaznost te nas vodi u beznađe i depresiju. Među vjernicima to je duh onih koji očekuju da ih zajedništvo u bogoslužju emocionalno dodirne i uzdigne a onda kao u jednom ciklusu opet padaju u tugu jer nisu spremni da ih Božja Riječ mijenja.

Kemoš je glavno božanstvo naroda Moaba, bog rata koji se više puta spominje u starom Zavjetu. U muzeju Louvre se nalazi crni moapski kamen iz 9 st. pr.Kr. gdje se spominje pobjeda Moaba nad Izraelom i njihovim bogom uz pomoć boga Kemoša. I on je volio ljudske žrtve. Bog Kemoš je zadužen za zaštitu, sigurnost i nacionalni identitet.
I ovaj duh je kroz cijelu povijest kao i danas aktivan. Duh Kemoša poručuje da moja kultura, moja zemlja i moja nacija stoje iznad svega. Duh Kemoša goni čovjeka da uzme oružje i ubija za zastavu, za političko uređenje, za pleme, vjeru ili narod. Božanstvo je onih u policiji i vojsci koji misle da mogu raditi što hoće jer im to stalež dozvoljava.

Moloh je bog čiji kult je bio rasprostranjen na području ondašnjeg Kanana i Fenicije kao i u drugim okolnim kulturama. Predstavljen je kao bik u kojem je vatra koja je sve proždirala. Imao je najviše apetit na djecu. Žrtvovali bi djecu da bi za uzvrat dobili od Moloha blagoslov kroz bogatstvo ili ratne pobjede. To je bilo tako strašno da Isus spominje u NZ riječ za pakao koja je u stvari naziv doline (Ge-Hinnom) u blizini Jeruzalema gdje su žrtvovali djecu Molohu. U SZ se spominje kako je kralj Moabski žrtvovao sina (dijete) Molohu da mu dade pobjedu u ratu sa Izraelom našto su se ovi od straha povukli (2.Kraljevi 3;26).

Ovaj demonski duh je do danas aktualan. Danas se pojam često koristi metaforički za sustave koji traže ogromne žrtve kao političke sisteme, strukture vlasti ili birokratske sisteme koji kao i vatra sve proždiru. Duh Moloha nam običaje da mi moč, blagostanje i sigurnost možemo otkupiti kroz žrtve, odricanja i patnju. Ovaj demonski duh je bio i još uvijek je vrlo aktivan u diktaturama, u komunizmu i fašizmu. U svjetskim elitnim krugovima danas se časti Moloha ne kroz nekakvu požrtvovnost jer elita nezna što je to već na stari iskušani način žrtvovanjem djece i to tuđe djece, doslovno. Dakle žrtve, patnju i odricanja malog čovjeka za njihovu moč i blagostanje.
Zlatno tele. Ovo božanstvo nije posuđeno iz okolnih kultura već je nastalo u samom narodu izraela, iz njihove sredine. To je tele od zlata koje u stvari nije preslika egipatskog boga Apisa već je trebalo predstavljati njihova boga. Kad je Aron izlio tele od zlata onda im je rekao: "Evo Izraele vašeg boga koji vas je izveo iz Egipta". Nije im bilo dovoljno vidjeti snagu njihova Boga kroz čuda koja su doživjeli i njegovu prisutnost u znakovima vatrenog stupa i oblaka već su tražili opipljivog boga. Boga su reducirali na nešto što mogu razumjeti, vidjeti, opipati i kontrolirati. Slična napast dogodila se i kasnije u vrijeme kraljeva kad im je kralj Jerobeam napravio zlatno tele uz iste riječi kao i u vrijeme Mojsija.

I duh ovog boga je danas prisutan. Ovakva iskušenja dolaze uvijek ponovo. I danas ljudi imaju potrebu za božanstvom koje bi napravili na vlastitu sliku i koje bi im služilo, džepni bog koji izvršava po potrebi njihove želje. Idealno bi bilo bog koji šuti, ne pravi zahtjeve, ne korigira nas i ne proturječi nam već samo ispunjava želje. To je bog religioznih ljudi koji misle da se može trgovati s bogom. Bog koji po našoj melodiji pleše.
Sva ova gore navedena božanstva su u stvari vrlo zahtjevni i traže svoj danak. Danas su prisutni kao što su i onda bili, samo su dobili moderni izgled. To su u stvari glavna božanstva koja imaju utjecaj na društvo, svaki za svoj resor kao i ministri u politici. 

Duhovi koji idu s njima ili načini razmišljanja, danas više nego ikada utječu na društvo i na život pojedinca. Ovi demonski duhovi koriste kulturu, politiku i religije da bi čovjeka zarobili i unesrečili. Oni se hrane ogromnim žrtvama i odricanjima čovjeka a daju samo obečanja ili kratkotrajne osječaje dobitka a redovito vode u nesreću. Isto kao i u ono vrijeme, kad je narod uvijek padao u ropstva i nesreće kad se zaveo za ovim božanstvima.
Danas ova božanstva nisu opipljiva u likovima i kipovima kao onda, kriju se u simbolima, tajnim ritualima ili se najčešće prikrivaju ali njihov razorni duh glođe čovjeka i društvo. Iz skrovitosti, kroz "moderne" i "znanstvene" izraze razarajuće utječu na razmišljanja modernog čovjeka. 

Svijet je pod utjecajem ovih starih preobučenih duhova. Poznati su po svojoj kaotičnosti, dvoličnosti, laži, nesporazumu, zbunjenosti i neorijentiranosti... Zavode ljude uz obećanja da će biti nadmoćniji, utjecajniji, uspješniji, snalažljiviji i pametniji od drugih. Njihovi plodovi su nemir, gorčina, svađe, ponižavanja, ucjene, korupcija, mržnja, očaj, strahovi itd. što dovodi i do velikih zala na društvenoj razini što je sve vidljivo danas u nerazumnoj politici i namoralnim kompromisima kao i u sukobima, ratovima i razaranjima. Svijet hrani ova svoja božanstva sa uništavanjem osoba, obitelji, naroda i djece, to su današnje žrtve ovim demonskim božanstvima.
Ali ima nešto jače. Isus je svojom žrtvom na križu svim gore navedenim demonskim duhovima oduzeo svaki autoritet. Današnja prisutnost ovih demonskih duhova u svijetu je dokaz da današnji naraštaj odbija istinski Božji Duh i iz starih škrinja izvlači svoje bogove kao što je i ondašnji naraštaj upadao uvjek ponovo u idolopoklonstva. Odbijanjem Duha Svetoga padamo u zamke onim starim bogovima i njihovim demonskim duhovima koji zarobljavaju i neminovno vode u nesreće i propast.

U duhovnim sferama vodi se jedan veliki rat koji se na nama lomi te je zato važno prepoznati kojem se duhu trebamo otvoriti.
Duh Sveti, koji nam je Isus poslao i kojeg ovih dana slavimo, pokreće jedan novi način razmišljanja, osvježava misli i oplemenjuje ih. On izvire iz istinskog Boga, autentičan je, iskren, ne laže, ne zavodi i ne nameće se. Duh Božji daje mudrost, iskrenost i pravu kreativnost. On pokreće, motivira i daje snagu. On oživljava, iscjeljuje, obnavlja i stvara novo. Prepoznatljiv je po svojim plodovima a to su u prvom redu mir, radost, ljubav, zahvalnost, strpljivost, skromnost i još mnogo, mnogo toga. Neiscrpan je. Daruje se svima koji ga žele primiti. Zato obnovimo svoje misli jer između ovog i onih starih duhova nema kompromisa.
Tamo gdje je vjera, svjedočenje i pouzdanje u Isusa, tamo se Duh Sveti izlijeva. Svakome prema njegovoj posudi.