U nekim krajevima zemlje, u drugim kulturama još i danas se drži do obiteljskog porijekla koje može povećavati ugled obitelji ili čak donositi neke socijalne povlastice ako ide po nekoj plemenitoj liniji.

Za stare Židove porijeklo je bilo također važno jer su po Božjem obećanju očekivali Mesiju od loze kralja Davida te su direktni potomci kraljevske loze u detalj pratili svoje porijeklo i ponosili se svojim rodoslovljem.

Tako u evanđelju imamo dva Isusova rodoslovlja i to napisana od apostola Mateja i od Luke, liječnika i pratioca apostola Pavla.

Čitatelji u prvim godinama kršćanstva koji su uglavnom bili židovi-kršćani, mogli su puno više povezati s ovim imenima nego mi danas. U mnogim od ovih imena prepoznavali su i mnoge heroje iz njihove povijesti, njihovih narodnih priča i iz proučavanja Tore. Rodoslovlje im priziva slike te mnoga od tih imena oživljavaju pojedine etape iz spasiteljske povijesti Izraela. I upravo u toj povijesti Boga s njegovim izabranim narodom rađa se Isus u nasljedstvu Abrahama i njihova omiljenog kralja Davida.

Luka u 3. glavi svog evanđelja razvlači rodoslovlje sve do prvog čovjeka Adama. Luka inače prikazuje Isusa kao Sina Božjeg rođena kao čovjeka za spasenje svijeta te naglašava njegovu ljudsku stranu pišući često "Sin čovječji". Novi čovjek, novi Adam. Za razliku, Matej naglašava Isusovu kraljevsku i Mesijansku osobinu i piše često o "kraljevstvu nebeskom". Njegovo rodoslovlje ide od Abrahama i kralja Davida i u ovom dijelu se slaže sa Lukom. To je uglavnom kraljevska linija.

Od kralja Davida se rodoslovlja razilaze iako poslije ima još dodirnih točaka. Ima više različitih teorija o tome iako prevladava mišljenje da je ona krvna linija kod Luke, Marijina linija jer jedva da se spominju imena kraljeva. Po Marijinom tijelu je Isus i rođen, zametak žene, od iste Davidove loze. Logično jer već u postanku Bog proklinje zmiju „neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina...“ (Postanak 3;15) 

Mateovo rodoslovlje, koje se u ovoj povijesnoj etapi prije Davida slaže sa Lukom, sadrži nešto posebno interesantno.

Matej počinje svoju knjigu rodoslovljem Isusovim počevši od praoca vjere Abrahama pa preko Bogu omiljenog kralja Davida pa sve do Josipa, po zakonu oca Isusova. Tako počinje sa "Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova....itd." U starom patrijarhalnom društvu nisu žene imale značaj, računalo se po muškoj lozi, pogotovo ako se htjelo naglasiti kraljevsko porijeklo. U Mateja se o tome i radi, on predstavlja Isusa kao obećanog mesiju i kralja koji ima pravo na kraljevski položaj jer potječe od loze kralja Davida.

Sad ono neuobičajeno i neočekivano. Osim Marije spominju se 4 žene u Isusovu rodoslovlju. Bilo bi za očekivati da su to prave Izraelke, jake žene koje se spominju u biblijskim pričama kao Sara, Rebekka, Rahela, Lea itd. Ovdje se zapravo radi o 4 žene koje ispadaju iz okvira a to su Tamara, Rahaba, Ruta i Betseba. Ova zadnja se ne spominje po imenu nego kao žena od Urije.
Juda sa Tamarom rodi Faresa. Tamara, strankinja Kanaanka, bila je dvostruka nevjesta od Jude, jednog od 12 sinova od Jakova (Postanak 38). Juda ju je izabrao za ženu svome prvom sinu. Kako je ovaj brzo umro po njihovu zakonu dao ju je drugom sinu Onanu koji nije htio podignuti potomstvo bratu. Tako umre i on jer se Bog na njega naljutio. Juda je tada po zakonu trebao Tamaru dati trećem sinu ali je otezao jer se bojao da će i on umrijeti. Tamara, mlada i dvostruka udovica strahovala je da će je obitelj odbaciti jer je nerotkinja i muževi joj umiru. Tako se jednom preobuče u prostitutku te se namekne svome svekru Judi na putu kad je išao strići ovce. Ovaj je ne prepozna, pomami se i tako Tamara zatrudni s Judom. Nitko nije ništa znao a kako je bila trudna pleme se sastalo i htjedoše je ubiti. Na kraju se doznalo po prstenu i štapu koje joj je Juda onda dao u polog da je dijete njegovo. Sam Juda je uvidio da je bio nepravedan prema njoj i tako Tamara rodi Faresa.

Salmon sa Rahabom rodi Booza. Rahaba je bila prostitutka u Jerihonu, Kanaanka (Jošua 2). Izraelci su ušli u obećanu zemlju i spremali se osvojiti Jerihon. Već je vladao strah u gradu a izraelski špijuni su ušli u grad da istraže situaciju. Rahaba ih je skrivala da ih ne uhvati kralj Jerihona. Znala je da je Izraelce Bog izveo iz ropstva preko Crvenog mora i da im je dao zemlju Kanaansku. Za uzvrat je tražila da nju i njezinu obitelj zaštite kad osvoje grad. Kao znak je bila crvena krpa koja je visila kroz prozor njezina stana koji je bio na zidinama Jerihona. Taj dio zidina ostao je pošteđen kad su zidovi grada pali pod zvukom rogova. Jedan od vojskovođa Salmon oženi Rahabu i ona rodi Booza.

Booz sa Rutom rodi Obeda. Rut je bila moapka. Još prije ulaska u obećanu zemlju mladi Izraelci nalijetali su na zavodljive moapke. Bile su zavodljive svojom ljepotom ali su Izraelci nasjedali i na njihova božanstva. Oženiti moapku bilo je tada od Boga zabranjeno. U vrijeme gladi siromašna obitelj Elimelek i Noemi sa dva sina Mahlon i Kiljon (u prijevodu bolest i slabost) nastane se u zemlju Moabsku. Sinovi ožene zabranjene Moapke. Umre otac, zatim umru i sinovi. Kako je prestala glad u izraelu Noemi se odluči vratiti u svoj narod. Jedna nevjesta ostade a Rut pođe sa svekrvom nazad u njen narod. "Tvoj Bog je i moj Bog" kaza Rut svojoj svekrvi. Vrijedna i u teškom siromaštvu palikovaka je klasje iza žeteoca za sebe i Noemi. Priča je prekrasna, vrijedno je pročitati i ima puno simbolike. Tu je zapazi Boaz, rođak od obitelji njenog svekra kad je njegovim njivama palikovala. Bio je dobar prema njoj i oženi je te ona rodi Obeda ( dida od Davida).

David s bivšom ženom Urijinom rodi Salomona. Urija je bio vjerni stranac u službi Davida a Betseba se zvala njegova žena (vjerovatno izraelka). Jednom se David zagledao u nju dok se kupala na terasi. David posla da je dovedu k njemu i imao je s njom aferu. Kad je ostala trudna s Davidom, on odluči da se riješi Urije. Dade ga ubiti u boju time da je poslan u prve redove a podrška se odmakla. Kad je David spoznao svoj grijeh, oplakao ga je u čuvenom psalmu "Smiluj se meni Bože". Kasnije David oženi Betsebu i ona rodi Salomona.

Sada vidimo iz ovog od kakvog je drva izdilan i od kakvog kamena isklesan naš mali Isus. Naše meso, naši geni. Ovo malo dijete, ovaj mali Isus je jedan od nas, rodio se u obitelji, u jednom narodu i u teškim vremenima. I u njemu je tekla krv predaka koja se izmiješala i sa okolnim narodima. Njegovi preci nisu nikakvi čistunci ni u etničkom a ni u moralnom smislu. Bili su ljudi kao što smo i mi. Ponosan je na svoje pra-bake, koje su odvažno ostavile sve i upustile se u novo prepoznavši snagu živoga Boga. Kako rekoše Rahaba i Ruta: "Tvoj Bog je i moj Bog".

Naš Spasitelj je tako ušao u našu povijest da nas izbavi od propasti i povede u zajedništvo s njime. To i nije moglo iči drugačije, što je i pravedno. Tamo gdje je grijeh učinjen, tamo ga je trebalo pobijediti i uništiti. Ne na nekim višim nebeskim dimenzijama, niti čarobnim štapičem već tu u našoj stvarnosti, na našem nivou i to pravom patnjom i pravom krvlju.

Zato je Bog postao čovjekom i uzeo našu narav, rodio se kao svaki od nas u vremenu i prostoru. Osjetio je progonstvo, siromaštvo i društvene nepravde, oholost političkih i vjerskih vođa ali i obiteljsku toplinu i radosti prijateljstva. Ne možemo Isusu predbaciti da ne zna kako nam je i da nas ne razumije, upravo zato jer je živio s nama. Možemo mu i sve povjeriti, sve šta nas tišti. 

Za nas, današnje ljude je u ovom tekstu s počeka Mateova evanđelja skrivena još jedna važna poruka, a to je da i danas u Božjem narodu ima mjesta za sve koji su spremni ostaviti idole današnjice i prihvatiti živog Boga i to neovisno o dotadašnjem moralnom životu, etničkom porijeklu, spolu ili društvenom ugledu. Poruka za sve one koji su spremni svući starog čovjeka i ogrnuti se novom nadom koja se nadzire rođenjem ovog malog djeteta, rođena u siromašnoj štalici ali kraljevske loze i božanske naravi.

Sretan Božić!