U Krkoviću rodile prve pistacije: Barba Ratko prije šest godina posadio nekoliko stabala, a danas razmišlja o širenju nasada

Na prvi pogled, plodovi koji u grozdovima vise s grana ne podsjećaju na pistacije kakve poznajemo iz trgovina. Crvenkastih su i ružičastih nijansi, obavijeni vanjskom ovojnicom, a tek nakon dozrijevanja, guljenja i obrade dobivaju prepoznatljiv izgled.

Upravo takve plodove pokazao nam je barba Ratko Periša, koji se na svom OPG-u u Krkoviću već godinama bavi poljoprivredom. Pistacije su u njegovu priču ušle gotovo slučajno, a danas predstavljaju zanimljiv pokušaj uzgoja kulture koja bi mogla dobro uspijevati u našem podneblju.

Sve je počelo razgovorom o pistacijama

Ideja se rodila nakon razgovora njegova sina s prijateljem čiji je brat studirao agronomiju. Spomenuli su pistacije, a tema je ubrzo zainteresirala i barba Ratka.

– Sin je počeo malo istraživati, čitati o tome i onda je spomenuo i meni. Bilo mi je zanimljivo pa smo rekli, ajmo probati. Prije nekih šest godina uzeli smo nekoliko sadnica, čisto da vidimo kako će se ponašati kod nas – prisjeća se Ratko.

U međuvremenu su proučavali literaturu i iskustva drugih uzgajivača. Posebno ih je zainteresirala činjenica da pistacija prirodno uspijeva u mediteranskom podneblju, od Turske i Grčke do Italije, Španjolske i Portugala.

– Kad sam malo više čitao, vidio sam da je to kultura koja zapravo ljubi ovo naše područje. Podnosi ljetnu sušu, ali joj odgovaraju i hladniji zimski dani. Može rasti u kršu, ali i u dubljoj zemlji. Ne voli baš područja gdje se zadržava puno vode – objašnjava.

Zanimljivo je i njegovo zapažanje o smrdljici, samonikloj mediteranskoj biljci iz iste botaničke porodice, koja raste na našem području i može se koristiti kao podloga za cijepljenje pistacije.

Od nekoliko probnih stabala do gotovo 90 novih sadnica

Prve sadnice pokazale su da pistacija može uspijevati na njegovu zemljištu. Potom se otvorila prilika za ozbiljniji pokušaj uzgoja.

Barba Ratko prijavio se na natječaj Ministarstva poljoprivrede za bespovratna sredstva, a dobiveni novac odlučio je dijelom uložiti upravo u pistacije.

– Dobio sam 10.000 eura, a nekih 37 posto toga otišlo je na pistacije. Kupio sam oko 80 do 90 sadnica i još pedesetak badema. Rekao sam, ajmo pokušati pa ćemo vidjeti kako će to ići – govori.

Sadnice je nabavio u vrtnom centru na području Zagreba, a novi nasad podignut je prije dvije godine.

Posebnu pozornost trebalo je posvetiti rasporedu sadnje jer pistacija ima odvojena muška i ženska stabla.

– Morate imati muško i žensko stablo. Muško je oprašivač, a ženska stabla daju plod. Ja sam uzimao otprilike jedno muško na šest ženskih. Treba paziti i na razmak, nekih šest, sedam ili osam metara, ovisno o tome kako ćete kasnije održavati nasad – objašnjava.

Prve pistacije već su rodile

Dok je novi nasad još mlad, prva stabla posađena prije šest godina ove su sezone pokazala konkretne rezultate.

– Ove su sad rodile. To su dvije ženske i jedno muško stablo. Tako su nam i govorili, negdje oko pete godine može se očekivati prvi rod. I evo, krenulo je – zadovoljno govori barba Ratko pokazujući plodove.

Pistacije rastu u grozdovima, a njihova zrelost prepoznaje se po promjenama na vanjskoj ovojnici.

– Kad počne dozrijevati, ova vanjska ljuska posvijetli i počne se otvarati, slično kao kod badema. Onda se lako oguli, a unutra je ona tvrda ljuska koja se također otvara. Poslije ide sušenje, pečenje, soljenje, to je već druga procedura. Žena se malo zabavlja s tim – priča uz osmijeh.

Na njegovim stablima nalaze se i sorte koje dozrijevaju nešto kasnije, pa se berba očekuje tijekom listopada.

Najveći neprijatelj mladih stabala je suša

Iako je pistacija poznata kao kultura koja dobro podnosi sušna područja, barba Ratko upozorava da to ne znači kako joj voda uopće nije potrebna.

Posebno su osjetljive mlade sadnice, dok im se korijen još razvija.

– Najgore su prve dvije godine. Treba paziti da ih suša ne uništi. Ove godine bilo je dosta sušno, uspio sam ih nešto zaliti, ali trebalo je i više. Kad se stablo formira, onda puno bolje podnosi takve uvjete – objašnjava.

Na gospodarstvu ima gusternu kapaciteta oko 25.000 litara, u kojoj prikuplja kišnicu. Koristi je za zalijevanje vrta, maslina i drugih biljaka tijekom ljetnih mjeseci.

Pistaciju zasad doživljava kao relativno nezahtjevnu kulturu, osobito kada stabla ojačaju i razviju korijen.

– Nije to toliko zahtjevno. Treba malo pognojiti, okopati, pomoći dok je mlado. Poslije, kad se razvije, puno toga može podnijeti – kaže.

Sin Jakov zainteresiran za nastavak obiteljske priče

Uz poljoprivredni dio, ova priča ima i obiteljsku dimenziju.

Barba Ratko otac je četvero djece, a posebno ga veseli zanimanje sina Jakova za gospodarstvo i mogućnost da se jednog dana više posveti životu i radu na obiteljskoj zemlji.

Jakov je završio ekonomiju, radi od kuće za jednu tvrtku i često dolazi u Krković.

– On je zainteresiran, voli to i rado bi se možda vratio. Zato smo i krenuli malo ozbiljnije s pistacijama. Da vidimo kako će to ići, pa možda sutra zasadimo još koji komad zemlje – govori Ratko.

Ipak, zasad ne želi previše obećavati. Prvi rezultati ohrabruju, ali potrebno je pričekati da novi nasad odraste i pokaže koliki se prinosi mogu očekivati u ovdašnjim uvjetima.

Može li pistacija postati nova kultura dalmatinskog krša?

Ratko smatra da za plasman pistacija ne bi trebalo biti većih poteškoća jer postoji potražnja u prehrambenoj i konditorskoj industriji.

Ipak, riječ je o njegovoj procjeni. Njegov nasad još nije dosegnuo komercijalnu proizvodnju pa stvarnu isplativost tek treba potvrditi.

– Čuli smo da ima ljudi koji su već zasadili nekoliko stotina stabala, neki i više. Počelo se pomalo saditi i u Hercegovini. Mislim da to uzima zamah – govori.

Za sada mu je najvažnije da su prva stabla uspjela, da su donijela plodove i da mlade sadnice nastavljaju rasti.

U kraju u kojem se poljoprivreda desetljećima oslanja na maslinu, lozu i badem, barba Ratko pokazao je da vrijedi pokušati i s nečim drukčijim.

Hoće li pistacija jednoga dana postati značajnija kultura na ovom području, tek će se vidjeti. No u Krkoviću je već napravljen prvi korak – i prve domaće pistacije već su dozrele.