Nirnberški kodeks

Poznati pjevač sa Haitija, Mikaben srušio se nedavno na bini, na svom koncertu u Parizu. Nije bilo pomoći, umro je sa 41 god. Nešto kasnije pred svojom publikom u Madridu, kolabirao je poznati Španjolski mađioničar Arsenio Puro. Ni njemu nije bilo pomoči te je umro u 46 god.

Također sportaši su dosta pogođeni pa svako malo čuje se za neki slučaj kolabiranja koja završe teškim bolestima ili smrću.

Također ovih dana umro je iznenada i neočekivano u 63. god poznati Američki bodybuilder Doug Brignole, 40 godina u toj branši i poznat kao trener, predavač, savjetnih i Youtuber. Ono koji su ga poznavali znaju da je zdravo živio ali eto vjerovao je u ova cjepiva i bio njihov zagovornik. Svojevremeno je izjavio: "Oni koji vjeruju da cjepivo ubija, mogu mene iskoristiti kao test. Ako ja umrem bili ste u pravu".

Naveo sam samo nekoliko zadnjih primjera, ovo su sve prominentni i ljudi poznati za koje se čuje a koliko je tek broj malih ljudi, nepoznatih čije sudbine nikada neće izaći u javnost i koji će sami nositi posljedice svojih odluka.

Naravno teško je išta dokazati, pogotovo ako se ne želi ili se hoće zataškati, ta bilo je uvijek ljudi koje bi slična sudbina zadesila. Jedino, ako se prati statistika mogu se primijetiti kretanja u pojedinim bolestima ili smrtnosti. U Kanadi je dr. Williams Makis istražio i ustanovio da je mnogo liječnika stradalo od ove šprice. Naveo je 80 liječnika koji su iznenada i neočekivano umrli. Smrtnost liječnika ispod 50 god. se udvostručila a ispod 40 g. je čak 5 x veća u odnosu na prosjeke godina prije tzv. cijepljenja, između 2016 i 2020.

U Filipinima su np. primijetili znatno povećanu smrtnost djece. U Evropi isto. Službeni podaci o smrtnosti koje je prikupio Europski projekt praćenja smrtnosti (European Mortality Monitoring Project) na temelju podataka iz 29 europskih zemalja pokazuju da je, otkako je EMA prvi put odobrila cjepivo protiv Covida-19 za djecu, svaki tjedan bilo sve više smrtnih slučajeva među osobama u dobi od 0 do 14 godina. Porast broja smrtnih slučajeva bio je toliko drastičan da je 18. rujna 2022. broj viška smrtnih slučajeva djece bio 630% iznad petogodišnjeg prosjeka, s povećanjem od 755% samo u 2022. godini.

Naš poslanik u Evropskom parlamentu Kolakušić u svom videu "Kolakušić: Šokantne stope smrtnosti u Europskoj Uniji 2022" navodi podatke o prekomjernoj smrtnosti ove godine u odnosu na prosjeke prijašnjih godina po Evropskim državama. To nisu mali brojevi. Interesantno je da broj povećane smrtnosti prati broj procijepljenosti.

Mnoge bolesti su se strahovito povećale kao bolesti srca, nervne bolesti, moždani udari itd. Problemi sa začećem i trudnoćom kao i problemi s porodom i smrtnost novorođene djece također su znatno uvećani. Isto i saobračajne nesreće koje se dogode bez vidljivih uzroka, kao posljedice iznenadnih zdrastvenih problema vozača, itd, itd. Unatoč svemu okomili su se sada i na malu djecu, žele procijepiti što je moguće više prije nego ljudi dođu sebi.

Činjenica je da ova cijepljenja ne štite od ničeg, da jednako obolijevaju od tzv. korone cijepljeni kao i necijepljeni ili što više, primjećuje se da upravo cijepljeni češće izostaju s posla i imaju veće zdravstvene probleme. Ono koji se nisu cijepili su zapravo kontrolna grupa ovog nemoralnog experimenta. Necijepljeni su dokazali da nisu izumrli i da su daleko zdraviji od cijepljenih. S obzirom da smo gotovo svi prebolili tzv. koronu ili u najmanju ruku bili pozitivni sve bolesti i komplikacije prebacuju se i pripisuju koroni a ne cjepivu. Za to postoji nova dijagnoza ili novi izraz "Long Covid" sindrom. Slučajevi smrti zdravih ljudi dijagnosticira se kao "iznenadna neočekivana smrt", novi izraz u medicini.

Svjedoci smo jednog velikog medicinskog pokusa nad ljudima koji se pred našim očima odvija i u koji su uvučeni tzv. znanost, politika i što je najtužnije medicina. U svemu ovome je žalosno to što je jedna velika grupa liječnika slijedila ovaj narativ olako bez razmišljanja, propitkivanja i informiranja s drugih strana. Još žalosnije je da su mnogi popustili pritiscima i ucjenama farmaceutske industrije i s njom povezane politike. Najsramotnije je ipak ako ima onih koji su iz koristoljublja svjesno sudjelovali u ovome zlu.

Ne znam kako će buduće generacije ova događanja proraditi i kako će stati zapisano u povijesnim knjigama ali jedno se zna da je medicina i prije u povijesti više puta zakazala, da je bila korumpirana od industrije i pod pritiscima i ucjenom politike. Trovanje naroda ovolikih razmjera i na globalnoj razini nije se moglo dogoditi da se medicina vodila svojim principima i da se nije dala ucijeniti od "znanosti" ustvari od farma industrije. Medicina mora imati svoje ljudske, humane principe i ne smije se dati podvrgnuti politici i biti joj poslušna.

Tu se uklapa poznata izreka Američkog povjesničara i mirotvorca Howard Zinn (+2010): "Gledano s povijesnog stajališta, najstrašnije stvari kao ratovi, genocidi i ropstva nisu posljedica neposluha, već poslušnosti."

Ovo ljeto bio je jedan veliki jubileum koji se nije spominjao u glavnim medijima i na TV. Naime, poslije 2. svj. rata saveznici su postavili u njemačkom gradu Nirnbergu sud na kojem se sudilo zločincima za vrijeme rata, uglavnom visokim oficirima i ministrima ondašnje Njemačke.
U sklopu tih suđenja ali nešto kasnije bilo je 12 manjih suđenja pred Američkim vojnim sudom od kojih je prvi i najpoznatiji onaj gdje se sudilo jednoj grupi liječnika koji su optuženi da su radili pokuse nad zatvorenicima u logorima i na ljudima koji su ograničeni u svom razvoju.
Koristili su svoje znanje i sposobnosti, ne da liječe i pomažu svakom ljudskom biču već da u ime znanosti istraže gdje su granice ljudske patnje ili koliko čovjek može izdržati, kao i da isprobavaju nove lijekove i cjepiva. Izlagali su ljude različitim pokusima fizikalne prirode ili bi im davali i ubrizgavali kemijske preparate, nove lijekove, nova cjepiva i otrove. Kad ionako nisu "pravi" ljudi po njihovim rasnim teorijama a ionako su osuđeni na smrt, vidjeli su šansu i korist za znanost.

Mnogi od ovih liječnika nisu uhvaćeni kao np. zloglasni Mengele a mnogi su izmakli zbog nedostatka dokumenata. Uglavnom suđeno je jednoj grupi od 23 liječnika od kojih su neki osuđeni na smrt, neki na doživotne i dugogodišnje robije a nekoliko su čak oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Sud je trajao nešto više od pola godine i završio je 20. 08. 1947 dakle točno pred 75. godina. Svrha suda nije toliko da se pojedincima sudi već medicini kao cjelini koja je u mračnim vremenima zaboravila svoje poslanje. Najvažnije što je iz presude ovog procesa izraslo je Nirnberški Kodex (Nürnberger Kodex), koji evo proslavlja svoj 75. jubileum.

Ovaj zakonik razrađen je u 10 točaka i sve su bitne. Prva i najvažnija je da je za medicinske experimente nad ljudima neophodan dobrovoljni pristanak. To znači da čovjek mora biti u detalj informiran o experimentu i opasnostima te da dotična osoba mora biti zrela i pravno sposobna dati svoj pristanak. Osoba mora moći ostvariti svoju slobodu izbora, bez nasilja, prijevare, obmane, prisile ili bilo kojeg drugog oblika ograničenja. Točka 8. još nadodaje da osoba mora imati slobodu da u svakom času prekine experiment. Druge točke se uglavnom odnose na one koji provode experiment, stručnost, dobru pripremu i odgovornost od čega je najbitnije izbjegavanje nepotrebne fizičke i psihičke patnje i smrti.

Pokusi nad ljudima i programi eutanazije nisu bili samo u tadašnjoj Njemačkoj. I Japan je imao slične programe sa ratnim zarobljenicima, tadašnji Sovjetski Savez je provodio psihijatrijska zlostavljanja u ime znanosti kao i Amerika kojoj također savjest nije čista i uz svoje programe masovno je koristila rezultate nacističkih "znanstvenih" pokusa.

Naravno da je poslije 2. svj. rata sve to dovelo do preispitivanja uloge liječnika i zdravstva neovisno o društvenim zbivanjima, o dobrim ili lošim vremenima.

Jedan premijer je i glavni Njemački institut zdravstva "Robert Koch" koji ima dugu tradiciju te je za vrijeme 2. svj. rata kao državni institut za zdravstvo također bio najviše upetljan u tadašnje zdravstvene experimente nad ljudima po logorima i zatvorima. Tamo su bili vodeći umovi tog vremena i gotovo svi su igrali igru i bili poslušni ondašnjim vlastima, neki od straha a mnogi iz ideološkog uvjerenja te su svoje znanje i iskustva stavljali na korištenje zlu. To su bili "stručnjaci" i to je bila "znanost" onog vremena i ondašnjih vlasti.

Poslije 2. svj. rata institut se kritički osvrnuo na svoju ulogu u vrijeme nacionalsocijalizma. Prof. dr Stefan Hockertz je isčupao iz njihovih arhiva dvije važne upute i smjernice budućim stručnjacima i objavio u svom telegram kanalu. Tamo stoji:

"Ni u jednom trenutku u svijetu ne postoji opravdanje za prijestup humanističkih načela, za kršenje dostojanstva i fizičkog integriteta, čak i ako većina tolerira ili čak zahtijeva takvo ponašanje."
"Najvažnija lekcija iz tog vremena je da svaki pojedinac, unutar i izvan instituta, može i mora imati čvrst stav, kičmu. Nikada ne smijemo prihvatiti diskriminaciju i emocionalnu brutalnost, zaštitu zločinaca kao ni razliku između vrijednih i manje vrijednih ljudi."
Nirnberški Kodex još uvijek važi i dijelom je ugrađen u druge medicinske etičke norme kao što je Helsinška deklaracija. I ova deklaracija skupa svjetskih liječničkih udruženja izrasla u ono vrijeme preispitivanja i sazrijevanja svijesti o liječničkoj etici, nekoliko godina poslije Kodexa. Uvidjelo se da se Hipokratova zakletva ili njena pročišćena verzija poznata kao Ženevska zakletva ili Ženevska deklaracija (1948) često ignorira i gazi ili se smatra zastarjela iako sadrži sve bitne elemente liječničke etike.

Razlog zašto se ova jubileum nije spominjao u javnim medijima je upravo taj da se ljudi ne prisjete da se ono što se događalo zadnje 2 godine i još uvijek traje u potpunosti suprotstavlja medicinskoj etici utvrđenoj kroz ove dokumente.

Dr. Gerd Reutner, liječnik i autor više knjiga s područja medicine i njene povijesti osvrnuo se na ovaj Jubileum u jednom svom članku "Jubiläum als Requiem". Tu navodi kako je N. Kodex od 1975 g. više puta i neprimjetno od javnosti omekšan. U izvornoj verziji je u prvom planu korist i zaštita pojedinca a sada je iznad toga mogućnost naučne i društvene koristi od experimenta. Također i u vezi informiranja pacijenta uvodi se "fizičko ili psihičko stanje", tj. ako osoba nije sposobna informirati se ili razumjeti onda pokusi nad pacijentom mogu biti dopušteni i bez pristanka.

Ipak , kaže dr. Reuter, pravni stručnjaci smatraju Kodex obavezavajučim pogotovo u ovim masovnim experimentima s "Kovid-cjepljenjima". Svatko tko naređuje, provodi ili zagovara takvo cijepljenje može se smatrati osobno odgovornim s obzirom na štetu po zdravlje mnogih kao i smrtnost. Također i primjena ovih kod osoba koje zbog uzrasta i zdravstvenog stanja ne predstavljaju rizik je nepotrebno i time nemoralno.

Nasljeđe Nirnberškog kodeksa je individualno-etičko usmjerenje medicine. Svaki tretman se na kraju odnosi na sudbinu pojedinca. Njegova podređenost društvenoj dobrobiti, kako god definirana, ili kolektivnoj etici prijeti potkopavanjem zaštite pojedinca. A ljudsko dostojanstvo je uvijek dostojanstvo pojedinog ljudskog bića.

I to nije stiglo u glave mnogih liječnika kaže dr. Reuter. Ne može zamisliti kako je uopće moguće da se potpuno neadekvatno ispitani, eksperimentalni lijekovi za gensku terapiju propagiraju kao “cijepljenja" te bez ikakve sigurnosti i kritike masovno ubrizgavaju. Kako se možete zahtijevati takva cijepljenja za sve ljude, a da se uopće ne pregleda tko je već imun? Zašto je vrlo malo liječnika koji žele zaštititi svoje pacijente od napada države?

Na kraju kaže da i Ženevska zakletva nudi liječnicima dovoljnu zaštitu da se odupru državnim mjerama prisile. Ona propisuje da liječnici “ne koriste svoje znanje za kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda.” Kao kontrast ženevskoj zakletvi nabraja sve ove mjere koje su se provodile uz pomoć liječnika kao maske, testovi, socijalna distanciranja i izolacije pod izlikom hitne humanitarne pomoči. Zaključuje da je kršenje Nirnberškog kodeksa zapravo Requiem za Ženevsku zakletvu.

Čovjek nije samo skup materije. Stvoritelj ga nije tako zamislio već mu je dao dušu i udahnuo duh, stvorio je čovjeka na svoju sliku. Pisano je kako je Isus u ono vrijeme liječio ljude, ozdravljajući dušu i oslobađajući duh ozdravljalo bi i tijelo. Isus i danas tako radi, pun je svijet svjedočanstva ljudi koji bi ozdravljali kad bi oslobodili duh od okova opsjednuča, ovisnosti, navezanosti. Mnogi bi ušli u proces ozdravljenja kad bi izliječili dušu od rana nanesenih kroz život koje nisu mogli preraditi i koje bi duh zatrovale najčešće mržnjom i neopraštanjem.

Liječnici bi morali upravo ovo naučiti tj. da čovjek nije samo kemija. Čovjek ima tijelo, psihu i svoje socijalne odnose i to sve utječe na imunološki sistem i na otpornost tijela. Tako isto i liječenje čovjeka mora ići zajedno sa liječenjem duše kao i socijalnih odnosa i sredine. Obrnuto isto, zdravi ljudi ozdravljaju sredinu i društvo pa kao što se širila bolest u društvu tako se može širiti i zdravlje.

Austrijski prof. Christian Schubert je psihiatar i psihoneuroimunolog i glasni kritičar svih ovih mjera izoliranosti, nošenja maski i nametanja strahova koje po njemu samo mogu naškoditi i oslabiti imunitet čovjeku a pogotovo djeci. Više puta sam čitao njegove izjave a bio je više puta gost na privatnoj Austrijskoj televziji u tv-razgovorima i na Internet tv AUF1. I on je bio pritisnut kroz ovo vrijeme sa nekoliko disciplinarnih postupaka od liječničke komore kao i ukorom od svog universiteta ali za sreću njegov nivo i struka su široki i zadiru u teorije spoznaje i medicinsku filozofiju, daleko nadilaze školsku medicinu te ga je teško kritizirati.

Psihoneuroimunologija je relativno mlada disciplina u medicini koja gleda čovjeka kao cjelovito biće koje ima psihu, socijalne odnose i kulturu s jedne strane a s druge strane svi tjelesni faktori kao imunsistem, neurološki sistem, hormonski sistem pa sve do stanične jezgre i epigenetike.

Po njemu je današnja medicina kriva za ovu katastofu. Ona se treba iz temelja prekopati, treba se revolucionarno promijeniti i otvoriti se cjelovitosti čovjeka. Zadnjih desetljeća a posebno zadnje 2 godine se pokazalo koliko je ova školska medicina zavedena farma-industrijom.

Kaže da bi studenti medicine trebali u prvim semestrima naučiti cjelovitost čovjeka, naučiti se odnositi s pacijentima i utvrditi medicinsku etiku a tek onda početi sa predmetima kao anatomija ili biologija itd.

Katastrofalno je za njega to da medicina gleda čovjeka čisto tjelesno, materijalno, kao mašinu. Korona je zapravo bila test za medicinu koja je u potpunosti zakazala. Ovo je zapravo pandemija krive slike o čovjeku. Ako se čovjek ne gleda u njegovoj cjelovitosti ne može se ni razviti dovoljno empatije za osobe što može dovesti da korist i novac uđu u prvi plan, da se na nevolji drugih obogaćuje. Ovo što se događa nije ništa drugo nego bogaćenje s ovim ponižavajući vječitim testiranjima, maskama i prisiljavanjem ljudi na cijepljenja. Prof. Schubert zaključuje kako je ovo zloupotreba čovjeka takvih razmjera da će se posljedice osjećati desetljećima.

Na početku tzv. pandemije liječnik B. Schiffmann ispričao je jedan vic na svom YT kanalu. Bili su student fizike i student medicine kod profesora koji im je dao zadatak da nauče napamet telefonski imenik. Začudili su se oba pa student fizike upita "zašto" a student medicine upita "do kada". Upravo to, liječnici bi trebali ponovo naučiti postavljati pitanje "zašto" a ne biti poslušni bilo kome. Trebali bi se prisjetiti svojeg poslanja, svoje Hippokratove zakletve (ili ženevske) i Nirnbergškog Kodexa. Trebali bi se prisjetiti da su odgovorni samo svojoj savjesti a ne državi ni političarima, ni industriji kao ni liječničkim komorama.

Jedino svjetlo u ovom mraku su upravo oni liječnici koji su propitkivali, istraživali i vodili se svojom savješću i zaštitili svoje pacijente i to uz sve posljedice vrijeđanja , izbacivanja s posla i uništavanje njihove egzistencije. Njima moramo biti duboko zahvalni kao i ne toliko malobrojnim koliko medijski blokiranim znanstvenicima s područja medicine i biologije koji su također ukazivali na ovo zlo.

Na kraju moramo biti zahvalni i necijepljenima koji su se opirali ovom zlu unatoč strahovitim psihičkim i egzistencialnim pritiscima. General francuske armije Christian Blanchon nedavno je izrazio pohvale i čuđenje za karakter, nevjerojatnu hrabrost i nepokolebljivost ovoj grupi necijepljenih građana. Text je vrijedan pročitati, objavljen je 10. 09. 22 "Hommage aux non-vaccinés". Počast necijepljenom.

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala