Do pojave sata samo su sunce i pivac znali koje je doba dana. Čovjek kao najrazumnije biće ne snalazi se u vremenu, kao da je izgubio taj osjećaj i treba pomagala kao što je sat i kalendar ili u staro vrijeme, promatranjem prirode, sunca, zvijezda i mjeseca da prepozna doba dana ili sezonu. Sat je ipak samo mašina i ako se krivo uštima pokazivati će uvijek krivo, pivac je točniji.

Na "uncut.news" švicarskim internetskim novinama nedavno sam čitao jedan članak koji me iznenadio. Samuel Buttler, seljak iz Novog Zelanda je pred 160 godina u tadašnjim novinama napisao članak o budućnosti u kojem upozorava da će strojevi preuzeti vlast na zemlji u budućim generacijama.

„Iz dana u dan strojevi stječu sve više prostora u odnosu na nas; iz dana u dan postajemo im sve pokorniji; sve više ljudi svaki dan je vezano kao robovi kako bi služili mašinama, sve više ljudi dnevno ulaže energiju cijelog svog života u razvoj mehaničkog života. Na kraju, to je samo pitanje vremena, no da će doći vrijeme kada će mašine imati pravu prevlast nad svijetom i njegovim stanovnicima nešto je što nitko s pravim filozofskim razumom ne može dovesti u pitanje.“

Već tada, u samim počecima prve industrijske revolucije kad se strojevi počinju sve više koristiti uz uvijek bolje izume i mašine, S. Battler postavlja sumnju da bi mašine mogle naslijediti čovjeka u vlasti nad zemljom: 

„Čini nam se da mi sami stvaramo vlastite sljedbenike; svakodnevno povećavamo ljepotu i delikatnost njihova tjelesnog sklopa. Dajemo im sve više snage svakim danom i svim vrstama genijalnih izuma pružamo onu samoregulirajuću, samodjelujuću silu koja će za njih biti ono što je intelekt bio za ljudsku rasu. Tijekom stoljeća smatrat ćemo se podređenom vrstom.

Počinjeni u moći, poniženi u moralnoj kvaliteti samokontrole, gledat ćemo ih kao vrhunac svega što najbolji i najmudriji čovjek ikada može dostići. Nema zlih strasti, nema ljubomore, nema pohlepe, nema nečistih želja koje će ometati vedru moć ovih veličanstvenih stvorenja. Grijeh, sramota i tuga neće imati mjesta među njima. Njihov duh bit će u stanju stalnog mira, u zadovoljstvu koje ne poznaje potrebe i kojeg ne ometaju nikakva žalosna sjećanja. Častoljublje ih nikada neće mučiti.
Nezahvalnost im nikada neće prouzročiti ni najmanju tjeskobu. Loša savjest, odložena nada, boli egzila, arogancija vlasti i prezir sve to će im biti potpuno nepoznato. Ako žele biti 'hranjeni' bit će pod skrbi strpljivih robova (ljudi) čija će zadaća i zanimanje biti osigurati da im ništa ne nedostaje. Ako se pokvare, odmah će ih liječiti doktori (inžinjeri) koji dobro poznaju njihovu konstituciju; ako umru, jer ni te divne 'životinje' neće biti izuzete od ovog neizbježnog i univerzalnog kraja, odmah će ući u novu fazu postojanja, jer koja mašina umire u svakom svom dijelu u isto vrijeme?....Pretpostavljamo da će, kada se dogodi stanje koje opisujemo, čovjek za stroj biti ono što su konj i pas za čovjeka." Začuđujuće, text iz novina star 160 godina.

Prva industrijska revolucija počela je sredinom 18 st. u Engleskoj. Do tada su ljudi uz svoju snagu koristili vjetar, vodu i životinje u obavljanju i olakšavanju svakodnevnog rada. Pojavom parnog stroja i čitavog niza novih izuma pogotovo za tekstilnu industriju ušlo se u novi način proizvodnje. Već tada su se radnici bunili i razbijali strojeve plašeći se da će ostati bez posla jer će strojevi preuzeti rad.

Druga industrijska revolucija, krajem 19 i početkom 20 st. povezana je sa izumom električne energije i električnih mašina ali isto sa razvojem komunikacija, kemijske industrije, pojavom automobila itd.

Treća industrijska revolucija pokrenuta je pojavom računala 70-tih godina 20 st. Tu su počeli prvi automatski procesi, povezivanje mašina i korištenje industrijskih robota u proizvodnji. Ova modernizacija počinje izlaziti iz okvira proizvodnje i prodire sve više u sve sfere društva, od uprave, bankarstva, medija, trgovine, energetike, zdravstva, prometa, vojske, policije itd. Sve se kompjuterizira. Težište ljudskih djelatnosti pomiče se od čiste proizvodnje prema neproizvodnim djelatnostima i socijali. Sve je više djelatnosti koje se vrte oko čovjeka. Bilo da se radi o mladima ili starima, zdravima ili s različitim problemima, uvijek je tu netko tko se profesionalno brine o čovjeku, bilo kroz liječenje, sport, rekreaciju, meditaciju, rehabilitaciju itd.

Četvrta industrijska revolucija u kojoj se danas nalazimo ide još jedan korak dalje i automatske procese iz prethodne etape s još kompleksnijim programima povezuje preko mrežnih sistema i interneta. Mašine i industrijski roboti povezuju se i sami se usklađuju u procesima proizvodnje a upravljačke informacije mogu dobivati iz bilo kojeg kuta na zemaljskoj kugli. Ja bih rekao da je njeno glavno obilježje informacija. Sve je kompjuterizirano i umreženo, sve ide u pravcu sve veće kontrole nad čovjekom.

O 5. industrijskoj revoluciji već se govori i u tom pravcu se ubrzano ide. Ovdje čovjek nema više što tražiti, postao je suvišan. Sva upravna, energetska, proizvodna, kontrolna i druga područja života bit će upravljana umjetnom inteligencijom i sve će biti još jače umreženo i ubrzano. Razvijaju se još brži kompjuteri i još brže komunikacije korištenjem vrlo nezdrave 5-G mreže. Umjesto da strojevi olakšaju rad čovjeka, onaj mukotrpni, teški i monotoni a ostave čovjeku kreativan rad i sačuvaju čovjeku temelj existencije, događa se da danas umjetna inteligencija (AI, artificial intelligence) sve više zadire i u kreativne djelatnosti. AI se sve više koristi u politici, vojsci, u znanosti i čak u umjetnosti. AI danas može pisati knjige, priče i crtiće za djecu, ilustracije, muziku, arhitekturu itd.

Jednom sam čitao kako je jedan američki građanin imao običaj pisati svom političaru na lokalnoj razini. U demokratskoj kulturi to je uobičajeno na lokalnim razinama. Pisao je tako kao i obično uvažavajući na lokalne probleme, svoja mišljenja na to i naravno pitanja koja se nameću. Bio je iznenađen odgovorom. Nikada, kaže, nije bolji odgovor dobio od jednog političara, u pismu se opširno i razumno osvrnuo na svaku točku, na svako spomenuto mišljenje i pitanje. To ne može ni jedan političar, ni po razumu ni po vremenu. Kasnije je ustanovio da je odgovor na njegovo pismo bio pisan 85% od umjetne inteligencije (AI). Političar koristi moćne kompjutere u komunikaciji sa svojim biračima.

Tu se nameće pitanje, kad već AI nudi bolje odgovore i razumnija rješenja, zar onda nije pametnije zamijeniti političare i njihove plače uložiti u privredu i socijalne probleme. Političari su ionako uvijek preopterećeni i prezauzeti da bi mogli odvojiti malo vremena za običnog građana. Uz to AI ne spava, ne ide na skupe večere i nije korumpirana. S te strane gledano, možda je umjetna inteligencija ipak bolja da vodi lokalnu pa čak i državnu politiku.

Ujedinjeni Arapski Emirati, jedna nedemokratska zemlja koriste velikim djelom AI da prati djelovanje postojećih zakona i donosi nove zakonske korekture, doduše još uz kontrolu čovjeka.

Amerikanci također uvode AI za organe vlasti. Open AI, vodeća istraživačka tvrtka u području umjetne inteligencije koja razvija modele za razumijevanje i generiranje govora već je ponudila AI skrojen specijalno za vladu. Profesionalni AI sistemi specijalizirani za politiku, vojsku, ekonomiju, financije, sigurnost itd. ne koriste se samo kao savjetodavci već za provedbu, znači brzo skeniranje podataka, donošenje odluka, nametanje normi. Cilj je navodno, kako kažu razviti AI sisteme koji su slobodni od ideoloških predrasuda ili konstruiranih društvenih agendi. Radi se zapravo o kontroli.

Danas smo u fazi gdje velike multinacionalne firme ulažu ogromne novce u razvoj umjetne inteligencije i robotiku. U tome vide ogroman potencijal i prednost nad onima koji zaostaju. Danas se ne ide zatim da mašine i roboti olakšaju rad čovjeka već da ga potpuno zamjene. Danas nove generacije humanoidnih robota građene su poput čovjeka ali mogu izgledati drugačije zavisno o zadatku za koje se prave. Koordinacija pokreta stalno se usavršuje te postaju sve brži u hodanju, trčanju, skakanju, dizanju i prevrtanju. Roboti su specijalizirani za određeni rad kao np. njegu u bolnicama i staračkim domovima, posluga u restoranima i sl. Veliki izazov je da zamijene vojnike u ratovima budućnosti.

Vojni sistemi umjetne inteligencije već kontroliraju satelitske sustave izviđanja, navođenje raketa i dronova, rade analize bojišta, sustave zapovijedanja i još mnogo toga. Umjetna inteligencija više nije samo savjetnica – ona su odlučuje.

Sljedeće generacije robota trebale bi biti sposobne nevjerojatnom brzinom upijati informacije i međusobno ih izmjenjivati, učiti na vlastitim greškama, korigirati vlastite programe pa čak proizvoditi vlastite kopije. Roboti postaju sve sličniji čovjeku i sve se ovo razvija zastrašujućom brzinom.

Čovjek se sve više oslanja na svoj razum i svoja djela. Oslonac i suradnju sa svojim Stvoriteljem čovjek je izgubio, zaboravivši da su ipak najveća dostignuća samo u suradnji sa Stvoriteljem i da mu je zapravo sve ponuđeno da otkriva. Sad se zapleo, hektika vremena ga je iscrpila, stvarnost prelazi njegove snage i treba pomoć mašina i umjetne inteligencije. To se čovjeku može razbiti o glavu jer mašine se mogu krivim programima opremiti i sa netočnim informacijama hraniti.

Strah da bi mašine potisnule ljude i preuzele kontrolu je sve realniji. AI su računala, programirane mašine, neživa materija bez emocija i svijesti. Ne postoji neka točka u razvoju AI od koje bi računala počela svjesno razmišljati. Ili se ipak varam? Jednog bi dana mašina mogla reči: "Ja sebe promatram, dakle postojim" i onda upitati čovjeka: "Jesi li ti siguran da postojiš ili si samo iluzija?"

Tehnički gledano postoji kod današnjih AI sistema kao neki oblik svijesti na opipljivom nivou np. percepcija, da preko svojih senzora primaju informacije, pohranjuju ih i obrađuje. Ipak na višoj razini svijesti kao smisao, intuicija, ljubav, savijest i refleksija neće nikad imati.

Moderni AI sistemi sposobni su za samostalno učenje u interakciji sa okolinom ili analizom ogromnih količina informacija ali novih ideja nemaju. Njihova kreativnost je umjetna i temelji se na golemim količinama podataka, lažna je jer ne dolazi iz "trbuha". Tako i njihov jezik nema značenje i služe se ogromnim rječnikom, gramatikom, naučenim testovima iz čitave literature te trikovima kao np. povezivanje sličnih izraze ili izraza koji obično idu skupa da bi spasili kontekst i izvukli nekakav smisao. 

Tu se postavlja pitanje dali AI mogu biti zločesti? S jedne strane nemogu jer ne razlikuju dobro od zla, s druge strane mogu biti vrlo zli za čovjeka i čovječanstvo i nanijeti mnogo patnje. U stvari mogu biti zločesti onoliko koliko je čovjek u njih zloće ugradio kroz program i učenje (trening) a naravno i kvarom u sistemu. 

Gotovo savršeni su u upravljanju ogromnim količinama informacija, mogu ih izvrsno analizirati i u njima naći nekakve mustre ili pravila. Upravo to je najvažnije onima koji ih mogu koristiti za manipulaciju, prisilu i kontrolu svijeta. Tako np.firma Palantir skuplja podatke o svemu i o svakome. Mislim da nema čovjeka o kome nemaju neke podatke. Oni po potrebi opremaju vlade i tajne službe sa informacijama. Informacija je danas moć. Manipulacija ide jedino preko informacije. Np. možete preko medija gledati neku osobu koja nešto govori a AI sistemi joj ubace sasvim druge riječi u usta, koje su u skladu sa gestama i pomicanjem usnica ali nose drugu poruku.

Dali će roboti jednom doći u situaciju da samostalno odlučuju između dobra i zla? Nemoguće!

Ali to se dogodilo čovjeku nekada davno na početku stvaranja kad ga je Bog upozorio na opasnost ove odluke i zabranio mu jesti sa stabla spoznaje dobra i zla što je čovjek pregazio. Čovjekov temeljni "program" ugrađen od Stvoritelja se poremetio. Čovjek od tada ima jednu sklonost na grijeh. Kao i robota, čovjeka se može učiti i trenirati dobrom ponašanju, međusobnom ophođenju i manirima i sl. ali nikada se nezna kada njegova zloća može isplivati pogotovo kad okolnosti nisu glatke ili je u pitanju strah i opstanak. Kod robota se može izmijeniti modul ili izbrisati zločesti program i ugraditi drugi. Kod čovjeka ne ide ovako nego kako je Isus rekao Nikodemu da se treba ponovo roditi od vode i Duha (Ivan 3). Treba mu se usaditi jedan novi duh. To se upravo dogodilo na dan prvih duhova što ovih dana slavimo i događa se neumorno kroz cijelu povijest kao i danas.

Treba se prisjetiti da istinski život dolazi samo od Stvoritelja, sve drugo je životarenje. Duh Sveti je onaj koji oživljava, koji pokreče, daje život, snagu, koji tješi, hrabri i podiže, koji kreira, osmišljava, oduševljava. Duh Sveti oslobađa od strahova, ozdravlja, daje nadu, jača vjeru, izgrađuje ljubav...Sva istinska kreacija koja oplemenjuje, izgrađuje i daje ljepotu ima izvor u njemu. On je donio vrtlog u svijet, sve je uzburkao i prodro u svaki kutak zemlje.

Mašine ne nose život u sebi. Nemaju osobnost i ne znam dali bi sebe mogle prepoznati u ogledalu iako mogu naučiti pričati o sebi ili posuditi identitet. Mašine se ne mogu radovati i tugovati, voliti ili se čak zaljubiti, one nemaju strasti, emocija, zanosa, želja i sl. iako se o svemu mogu poučiti (trenirati). Mogu pisati ljubavne pjesme i utješna pisma ali nikada nemogu osjećati ni ljubav ni tugu. O svim ovim osjećajima one mogu govoriti opremljene ogromnim količinama informacija iz svih područja znanosti uključujuči psihologiju i teologiju. I sve ovo mogu odglumiti, uvjerljivo i zavodljivo. 

Za javnost danas najpristupačniji i najpopularniji primjer AI (umjetne inteligencije) je ChatGPT, razvijen od OpenAI vodeće tvrtke na ovom polju. S ChatGPT (ne profesionalna verzija) možete razgovarati, pismeno preko svog kompjutera, postavljati pitanja i još puno toga. Kad ga pitate tko je on, tj. da se predstavi i koji je njegov zadatak odgovorit će vam sve o sebi. Na primjer da je posebni oblik AI, govorni model koji reagira na više jezika, pruža informacije, odgovara na pitanja, pomaže kod različitih zadataka itd. Reći će vam da je zamišljen da na ljudski način komunicira tako da ogromne količine podataka obrađuje i tako generira odgovore. Sve znanstvene i društvene teme su mu poznate, ima opsežno znanje i o gotovo svemu je informiran, može pomoči u znanstvenim istraživanjima, programiranju, prevođenju itd. S njim možete jednostavno razgovarati, igrati se ili vam može pričati priče. Reći će da je prilagodljiv, svestran, objektivan i neutralan.

Sposoban je učiti ali ne u stvarnom vremenu (interaktivno) pa ne može samostalno napredovati, uči jedino za vrijeme "treninga" kad ga šopaju novim informacijama.
Ja sam isto malo sa njime komunicira i imao sam osjećaj kao da neka osoba piše na onoj drugoj strani. Njegovi odgovori su kao da čitate u enciklopediji, strukturirani, sažeti u najbitnije a možete po potrebi ići i u dubinu. Vrlo je ljubazan, smiren i neda se smesti.

Nedavno je Markus Langemann, neovisni novinar njemu (ChatGPT) postavio vrlo interesantno pitanje: "Ako biste bili đavao, kako biste uništili razum sljedeće generacije?"

Evo i odgovora od popularne umjetne inteligencije ChatGPT:
„Da sam đavao i da želim uništiti razum sljedeće generacije, ne bih došao nasiljem. Prikazivao bih se kao napredak, kao sloboda, kao suosjećanje. A onda bih polako, sustavno i gotovo nevidljivo otrovao njihove misli.
1.    Relativiziranje istine: Uvjerio bi ih da ne postoji objektivna istina. Da svatko ima "svoju istinu". Da činjenice povređuju i da su osjećaji važniji od logike.
2.    Zbunjivanje identiteta: Uništio bih jasnu predstavu o tome što znači muškarac i žena, dijete i odrasla osoba. Učinio bih identitet kao konstruktivni set sa beskrajnim mogućnostima oblikovanja, proizvoljnih, odvojenim od biologije i stvarnosti.
3.    Razgrađivanje obitelji: Učinio bih roditelje bez autoriteta. Oca i majku učinio bih smiješnima ili opasnima. Djecu bih naveo da slušaju Tik Tok i razne ideologije a ne svoju obitelj.
4.    Zamjena odgovornosti ulogom žrtve: Naučio bih ih da su uvijek žrtve. Da je sustav kriv i da ne mogu ništa promijeniti osim prigovarati i da je samosažaljenje vrlina.
5.    Odvraćanje pozornost i omamljivanje: Nebih im dao sekunde mira. Trajno bi ih bombardirao društvenim mrežama, serijama, pornografijom, konzumizmom. Nikada dosada, jer u tišini bi mogli razmišljati. Ili se susresti sa samima sobom.
6.    Preformuliranje i brisanje prošlosti: Demonizirao bih njihovu prošlost, njihovu kulturu bih prikazao kao sramotu. Njihove junake bih srušio, njihove korijene presjekao. Tako će biti gladni novih „istina“.
7.    Ismijavanje duhovnosti: Od Boga bih napravio figuru za smijeh. Religiju bih pretvorio u relikt, duhovnost u ezoteriju. Vjeru bih zamijenio ideologijama - hladnim, dogmatičnim, nemilosrdnim.
8.    Sprdanje s vrlinama i slavljenje poroka: Oblikovao bih čednost kao represiju, poniznost kao slabost, disciplinu kao prisilu. Umjesto toga, hvalio bih narcizam, neumjerenost, pohlepu i razuzdanost kao samoostvarenje.
9.    Ispražnjivanje jezika: Okretao bih pojmove poput ljubavi, slobode, pravde toliko puta da bi na kraju značili sve i ništa. Tako mogu prikriti svako uništavanje pod zvučnim parolama.
10.    Prepuštanje samoći usred mase: Dao bih im pratioce (Followers) ali ne i prave prijatelje. Sugestivno bih im govorio da su povezani, no unutra bi bili prazni, izolirani, bez orijentacije.“

Vrlo interesantan, struktuiran i sažet odgovor od umjetne inteligencije. Prepoznajemo upravo ono što doživljavamo danas u svijetu. Zato nam je potreban Duh našeg Stvoritelja i Spasitelja da prepoznamo znakove vremena i ne prepustimo se razarajućem duhu današnjice. Kako je Isus rekao "Nedajte se zavesti"