Puvanje u rog

Na političkom programu njemačke televizije Phenix u emisiji "vor Ort" objavljuje se više puta dnevno kratki razgovori sa pojedinim ličnostima na različite aktualne teme. 01. Srpnja dogodila se mala nezgoda. Na upit urednika u vezi cijepljenja za mlade, prof. Klaus Stoehr koji nije bio u studiu već ga se vidi na jednom većem ekranu, počinje odgovarati i režija ga stavlja u prvi plan tj. ne vidi se više moderator. Njegov odgovor lagano skreće na mišljenje koje nije u skladu sa službenim i time nepodobno i ne bi smijelo doći u javnost. Istovremeno režiser opet uključuje studio i sada vidimo profesora koji i dalje govori na ekranu i do njega urednik u studiu koji pravi grimase i maše rukama dajući na znanje režiseru da profesora isključi i time mu začepi usta.

Naravno moderator nije znao da ga ovaj snima, a režiser se pravio da ne razumi poruku i tako je na jednom nespretnom premijeru lijepo prikazana sloboda govora u jednoj primjernoj demokratskoj zemlji.

Medijski znanstvenik prof. Norbert Bolz bio je pred 7-8 godina često pozvani gost na tv-diskusijama o različitim temama. Govori razumno i izražava se jasno. U jednom takvom tv-razgovoru dotakli su se teme o homoseksualnosti te je on u nekoliko rečenica izrazio svoje mišljenje. Govorio je nešto o normalitetu i završio otprilike ovako, da ako nekog mladića ili djevojku suprotni spol ne privlači, ne potiče osjećaje i ne "miriše" onda je to jedan nedostatak, hendikep. Ups pomislih, izletilo mu je nešto što ga može skupo koštati. I stvarno, više ga godinama nije bilo na tv-razgovorima.

Ali evo nakon više godina pojavo se opet i nedavno sam ga vidio u jednom razgovornom duelu na jednom političkom programu. Tema je bila vezana za jednu provedenu anketu koja je pokazala da 55% građana vidi slobodu mišljenja ozbiljno ugroženu. Voditeljica na početku kaže kako je slobodu mišljenja onih koji drugačije misle nekada teško izdržati ali samo pluralizam je garancija modernog slobodnog društva. Upravo tako.

Jedan prof. sociologije zastupao je mišljenje da ga ovi rezultati čude jer u Njemačkoj i u Evropi postoji sloboda misli i govora. Prof. Bolz naprotiv kaže da postoji u određenom smislu sloboda govora ako smo spremni platiti visoku cijenu. Mnoga mišljenja se mogu slobodno izraziti, a da se ne završi u zatvor ili da se novčano kazni ali se sankcioniraju na drugi način.

Za mnoga mišljenja se može ostati bez posla ili može propasti karijera za što već ima mnogo prominentnih primjera. Ima ljudi koji su svoje stavove izrazili pisajući knjige što je lijep primjer slobode izražavanja ali se zaboravlja da su neki cijenu platili izolacijom, izbacivanjem iz društva, ocrnjivanjem i sl. Za mlade znanstvenike to je kraj karijere. Za sebe kaže da se on prilično slobodno može izraziti, sada na kraju karijere, pred penziju ali mnoge stvari se ne bi usudio reči kao mladi profesor na početku karijere. Morao bi misliti na obitelj, karijeru, kredite i sl.

Kaže da se one koji se danas izjasne protiv službenog i nametnutog mišljenja etiketira i gura u rubne i ekstremne grupe. Mnogi mladi znanstvenici danas dobro promisle kad se o škakljivim pitanjima trebaju izraziti. U znanstvenim pitanjima ako mišljenja ne pašu službenom stavu ne pokušava ih se znanstveno osporiti ili drugi znanstveni stav predstaviti nego ih se bez ikakvih argumenata ocrnjuje kao teorije zavjere ili ih se medijski blokira.

Interesantno je kako jedan stručnjak za medije analizira.

Na primijer, pred otprilike godinu dana prof. Zastrow je na jednom tv-razgovoru kazao kako postoje jednostavna rješenja za suzbijanje svih respiratornih virusa i to ispiranjem ili dezinfekcijom grla grgljanjem. Za stolom su bili i neki političari i naravno to je palo u zaborav i nije se u tom pravcu radilo ne zato što je nemoguće da se "opasna" bolest jednostavnim metodama spriječi već je program od početka da se ide za cijepljenjem. I meni je bilo u prvi mah smiješno ali i naši stari su isto tako radili samo bi uzeli rakiju. Isto je rekao i bivši američki predsjednik Trump samo nije uzeo ni rakiju niti sredstva iz apoteke već varikinu pa su mu se svi smijali.

Pola godine kasnije prof. Zastrow je napisao otvoreno pismo vladi, naravno nije bilo na javnim medijima nego preko internetskih medija gdje ponovo spominje jednostavni način suzbijanja pandemije dezinfekcijom grla i navodi lijekove tj. sredstva koja su za to podobna i to bez recepta u apotekama.

Prof. Zastrow je već stariji liječnik mikrobiologije i higijene zadužen je za 5 bolnica i nekoliko staračkih domova. U svojoj liječničkoj karijeri prošao je i nekoliko priznatih državnih instituta kao Robert-Koch institut i STIKO (za cjepiva). Njegovo mišljenje nema značaj, ne čuje se u javnosti iako u njegovim bolnicama sve ovo vrijeme nije nitko umro od korone a njegova "posada" grglja grlo svaki treći dan i čak su posjete bolesnicima dozvoljene.

Dr. Yeadon kao stručnjak sa 30 g. iskustva u farmaceutskoj firmi Pfizer (jedna od onih koja danas proizvodi ova cjepiva), bio je dugogodišnji šef razvoja, dakle čovjek koji zna o čemu govori već više od pola godine upozorava na ova cjepiva. Njegov glas se također ne čuje i možete nešto pročitati samo preko interneta iz novina koje morate tražiti i kad ih nađete onda vas Internet upozorava da novine nisu ozbiljne i šire fake-news ili teorije zavjere. Dakle kao znanstvenik smijete imati mišljenje ali ako se ne slaže sa političkom agendom onda vas nitko neće čuti.

Mnogo kritičkih knjiga na njemačkom govornom području je zadnju godinu napisano na temu korone. Znanstvenike i novinare koji su se temeljito pozabavili temom i svaki iz svog kuta dobro analizirali ovaj problem, nisam nikada vidio na službenim udarnim programima u emisijama, osvrtima i tv-razgovorima. Na TV se uvijek vide isti ljudi tzv. stručnjaci sa jednim mišljenjem i crnim prognozama. Ako se ikakva diskusija vodi ona se ne vrti oko različitih pogleda np. treba li ili ne treba cijepiti, nego u nijansama u smislu, treba li cijepiti djecu od 16 ili od 12 godina.

Mnogi ozbiljni i iskusni novinari koji pokušavaju biti objektivni ne dobivaju prostore u novinama već objavljuju samostalno preko interneta.

Tychis, Langemanmedia, Reitschuster i drugi imaju na stotine tisuća abonenata o čemu velike novinske kuće mogu samo sanjati. Reitschuster np. na vladinim konferencijama za štampu postavlja tako nezgodna pitanja da su odlučili ubuduće ne prenositi konferencije uživo da bi dobili prostor za korekture i sjeckanja. Mnogi od ovih novinara su prenijeli servere i bankovne račune u druge zemlje zbog cenzure i blokiranja računa. Dobivaju podrške od svojih čitatelja koji im se zahvaljuju u smislu rekli ste ono što je meni u srcu ali ne usuđujem se reči.

Mnogi manji novinari i komentatori koji objavljuju svoje stavove preko YouTube prelaze na druge portale od kada YT masovno uklanja mišljenja koja se protive službenom stavu. Neki pokušavaju izmaći cenzuri time da ne spominju "opasne" riječi ili objave samo temu i navedu link na jednom drugom portalu kao odysee, chute...

Čak i na socijalnim medijima Twitter i WhatsApp kontroliraju se mišljenja pa mnogi prelaze na Telegram (konkurent od WhatsApp).

Začuđuje me kako su u internetu na svim jezicima iznikli tzv. faktencheck-eri koji odmah reagiraju nekakvim naučnim činjenicama ako procure u javnost sumnjiva i nepodobna mišljenja. Tako imate np. prof. Bhagdi, mikrobiolog koji je školovao na tisuće liječnika i izjasnio svoje mišljenje, jave se odmah ovi propali studenti i plaćenici i kažu da je on stari i senilan te da nije tako nego ovako.

Ima mnoštvo svakodnevnih primjera koliko se vlasti uporno i snažno trude da provode svoje programe i da kontroliraju mišljenja svojih podanika. Mediji su im u tome najjače oružje. U stvari treba biti obratno. U jednoj demokratskoj zemlji narod je suveren, a vlast treba služiti narodu. Mediji moraju biti slobodni, artikulirati želje naroda i paziti na prste vlastima da ne donose odluke štetne za narod. Mediji su tu da izvještavaju o svemu što se događa u društvu i u politici, da objavljuju mišljenja kroz komentare, kolumne i reakcije čitatelja, da odgajaju, da informiraju o znanosti i kulturi te da potiču na razmišljanje ali glavni zadatak im je da otkrivaju, kritiziraju i dobro paze što vlasti rade.

Danas je zapravo obratno jer financijski moćnici koji provode svoju volju u svijetu kontroliraju vlade putem lobizma, korupcije i ucjena, a istovremeno drže u rukama i financiraju gotovo sve javne medije. Takvi mediji su zapravo postali razglas vlasti preko kojih vlade peru mozak svojim podanicima, provode svoju samovolju i teroriziraju narod. Da bi sve izgledalo demokratski služe se dobro provjerenim trikovima bivših diktatura samo profinjenim i usavršenim uz sve tehničke prednosti.

Albrecht Mueller koji je bio u kabinetima bivših njemačkih predsjednika u svojoj knjizi (preved.) "vjeruj malo, preispitaj sve i misli sam" nabrojio je i analizirao mnoge ove medijske instrumente. Da nabrojim samo neke kao prešućivanja, nepotpuna izvještavanja, pretjerivanja, ponavljanja, korištenje parola, podizanje emocija, povezivanjem pojmova sa pozitivnim ili negativnim izrazima, govoreći jedno sugerira se drugo, manipuliranje anketama, korištenje NGO (nevladinih organizacija), stvaranje konflikata da bi se manipuliralo mišljenje, korištenje tzv. experata ...itd. Jednostavno rečeno, propaganda.

Sve diktature su zloupotrebljavale medije, koristile se njima, nema moćnijeg, bezbolnijeg, jeftinijeg i sigurnijeg načina kontrole podanika. U svim diktaturama je bila garantirana sloboda mišljenja ako se nije krivo mislilo.

Ili kako je Adi Amin bivši diktator iz Ugande rekao: "Garantirana je sloboda govora ali nikome ne mogu garantirati slobodu poslije govora".

U tom pravcu idemo, kako sam jednom čuo kad se u politici raspravljalo kako treba krive sadržaje po socijalnim medijima u internetu braniti i brisati da bi oni koji pravilno misle imali slobodu mišljenja. Zapravo trebali bi znati da im je posao uzaludan, da će ih povijest osuditi. Jedan od prvih mudrih američkih predsjednika, Thomas Jefferson je rekao da samo laž treba potporu državne sile, a istina sama po sebi stoji uspravno.

Jedan od lijepih i razumljivih načina izražavanja mišljenja je kroz humor i satiru.

Ovog proljeća su u Njemačkoj grupa od preko 50 glumaca pod vodstvom režisera krimi serija Bruegemann-a objavili internetom satiričnu zbirku kratkih videa (svaki 1-2 minute), #allesdichtmachen, gdje su se kritički osvrnuli na cijelo ovo stanje i ove mjere. Genijalno, pun pogodak, na YT su skakali brojevi nekih videa na milone. Vlasti su bile iznenađene, uključila se politika, prvih nekoliko dana bilo je i na TV osuda (naravno nisu ova videa prikazali). Počela su vrijeđanja da su nacisti i fašisti, prijetnje da će glumci koji su sudjelovali ostati bez posla. Napadi su bili grozni da su s neki glumci pokolebali i povukli svoje kratke satirične video-točkice. Interesantno je da ljudi koji su odrasli u komunističkim režimima imaju bolji osjećaj i bolje primjećuju kuda sve ide. Jedan poznati njemački glumac u krimi serijama Jan Josef Liefers, (odrastao u DDR-u) bio je jedan od inicijatora ovog profesionalno izrađenog video projekta.

U svome kratkom satiričnom spotu najprije se zahvaljuje medijima koji su alarm i paniku kroz cijelo ovo vrijeme održavali na zadivljujućoj visini gdje im je i mjesto. Zahvalio se medijima i što su se uporno zauzimali da nas jedan nepotreban i kritičan osvrt na Korona-krizu ne odvrati od prihvaćanja i slijeđenja svih ovih prikladnih i korisnih mjera naših nepogrešivih vlasti.

Zahvalio se medijima što su nas zaštitili od liječnika i znanstvenika koji su do drugih zaključaka došli nego savjetnici naših vlasti, od znanstvenika koji se profesurama na poznatim univerzitetima i nobelovim nagradama kite, bolje reči skrivaju.

"Najzad samo mali broj stručnjaka znaju što je za nas dobro." I završava: "U zadnje vrijeme imam osjećaj da neki mediji pokušavaju ponovo oživjeti stare nadživljene ideje o kritičnom novinarstvu. Protiv toga se moramo boriti, to ne smijemo dopustiti. Trebamo sve prihvatiti i raditi kako nam naše vlasti kažu. Samo tako proći ćemo dobro kroz pandemiju. Ostanite zdravi, očajavajte i dalje ali ne smuljajte." Genialno.

Na glavnim službenim medijima čuju se kroz znanstvene komentare, izvješća, dokumentacije i tv-razgovore samo mišljenja stručnjaka koji "pušu u isti rog" kako bi se reklo u vrijeme komunizma.

Uhvatila me mučnina kad sam čitao na ovim stranicama o prof. Ivanu Đikiću, koji izvlači neke brojeve, spominje studije i govori o teškim posljedicama koje uzrokuje virus kao skrivene upalne reakcije, citokinski šok, oštećenja pluća i smrt. Trebao je reči cijelu istinu i upozoriti da iste stvari uzrokuje i tzv. cjepivo i to na zdravim i mlađim osobama. Trebao je reči da ovo nisu cjepiva već medicinski genetički zahvati. Ako on ovo ipak smatra cjepivom trebao bi znati da se cijepljenja vrše preventivno tj. prije, a ne za vrijeme nekakvih epidemija i to zna svaki student medicine.

Govori nadalje kako trebamo povećati procijepljenost da bi postigli kolektivni imunitet. A svi znanstvenici i sami proizvođači tzv. cjepiva tvrde već od početka da se cijepljeni i dalje mogu razboljeti od covida (samo tobože lakše) i da mogu prenijeti bolest. Ako se može oboliti i prenijeti bolest onda se ne može postići kolektivni imunitet. Točka!

Svi takvi stručnjaci koji se vrte po medijima trebaju biti iskreni i reči da nemaju pojma što će iz ovog ispasti. Trebaju priznati da su prisiljeni, ucijenjeni, plaćeni ili iz uvjerenja rade na ovom eksperimentu nad ljudima. Upravo zbog toga je poslije 2.svj. rata donesen i od svih demokratskih zemalja usvojen Nirnberški kodeks da se sputi ovakve naučnike i da se više nikada ne vrše eksperimenti nad ljudima kao što su tada radili nacisti. I tada u ime tadašnje znanosti samo za razliku, nad tuđim narodom a ne nad svojim narodima.

Svi moderni ustavi i humani kodeksi na koje su se zemlje usuglasile su kao okvir, kao jedna vrata i sve odluke, zakoni, smjernice, moraju kroz njih. Svi koji zaobilaze ova vrata pokušajući provući nehumane i nemoralne odluke i zakone su lažci i zločinci. Kao što je Isus rekao "tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, lopov je i razbojnik".

Svaki građanin ima pravo cijepiti se i sudjelovati u ovom eksperimantu ako procjeni da je to za njega bolje. Svaki svojim potpisom prije cijepljenja potvrđuje da je upućen i upoznat sa mogućim posljedicama a time i odgovoran za svoje zdravlje. Gotovo svi koje ja poznam da su se cijepili nisu od straha pred bolesti nego iz drugih razloga kao da bi povratili svoje slobode, pod pritiskom zbog posla, društvenim pritiskom kao nesolidarni ili jednostavno im je previše i misle da će se cijepljenjem riješiti ovog problema. Naprotiv, mogu izgubiti zdravlje i slobodu i biti povučeni u dugogodišnji lanac neprestalnih cijepljenja, novih mutacija i novih strahova. Ljudi srljaju u robstvo vjerujući da su kupili slobodu samo zbog nasjedanja službenoj propagandi, neinformiranosti i neznanja.

Zato smo svi pozvani da se informiramo i sa drugih strana, svijet je pun poštenih naučnika koji imaju sasvim suprotne stavove i koji su blokirani od najutjecajnijih i službenih medija. Pozvani smo da razlikujemo duhove ovog vremena, da istražujemo i mislimo svojom glavom. Možda će nas ova kratka satirična točkica jedne njemačke glumice iz gore spomenute video-zbirke potaknuti na to:

"Zovem se Nina Gumich, glumica sam i zauzimam se za slobodu mišljenja, pogotovo sada u ovim nemirnim vremenima pandemije. Zato sam se zadnjih mjeseci oslobodila od mog osobnog mišljenja i mogu vam priznati osijećam se dobro s time.

Imati osobno mišljenje u ovim prilikama je jednostavno nesolidarno. Stalno sve više inficiranih obeshrabruje mene i cijelo moje okruženje a to ne mora biti. Za sve nas je najbolje da mi jednostavno ponavljamo što nam je od naših vlasti rečeno. Samo tako možemo biti solidarni i prihvaćeni u zajednici.

A i za karijeru je isto bolje. Moj savjet za sve koji žele nešto postići, oslobodite se od vlastitog mišljenja. Ne imati mišljenje je najbolje mišljenje."

Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Infovodice portala