Jesu li maske opasne za djecu?

Evo već je nekoliko tjedana prošlo od početka nove školske godine. Nove generacije dolaze u školu, novi prvašići, važan iskorak u novo životno razdoblje. Nova prijateljstva i nova druženja ali sve je nekako drugačije nego prije, sve ovo pomućuje jedna nova stvarnost – MASKE.

Nedavno sam pogledao skupne fotografije naših novih prvašića, sa maskama naravno. Meni to nije bilo drago. Pomislih, bilo je zadnjih tjedana i drugih susreta odraslih, događanja i većih skupova, zanimljivo, bez maski ali djeci je lakše nabiti maske, ona se ne mogu braniti. Ne znam kako to sada izgleda kod nas u praksi ali djeci staviti maske je jedan opasan oblik maltretiranja djece koji nam se može vratiti kroz nezdrave i psihički uništene generacije.

„Pustite malene k meni“ rekao je Isus u svoje vrijeme. Naša zemlja kao i druge Evropske zemlje odrasle između ostalog na kršćanskim temeljima trebale bi biti svjesne koliko su djeca potrebna ljubavi, povjerenja, sigurnosti i prijateljstava. Trebale bi biti svjesne koliko je važno zaštititi djecu. Samo u zdravoj mladosti imamo budućnost i kao narod.

U Njemačkim školama djeca također nose maske, u nekima cjelodnevno tj. i u školskim klupama, a u nekima samo dok ulaze, izlaze i na odmoru. Na nekim školama školska dvorišta izgledaju kao zatvorska, ocrtani su smjerovi kojima se hoda i zabranjeno je grupiranje tj. približavanje, maske se moraju nositi a djeca iz viših razreda paze na manju djecu da se pravila poštivanju.

Velika je uzbuna, na sve strane se roditelji bune a ima izvješća dječjih doktora da djeca imaju probleme sa koncentracijom, da se znoje, imaju vrtoglavicu ili padaju u nesvijest. Nedavno je jedna djevojčica pala u nesvijest u autobusu i umrla. Navodno ima još slučajeva mrtve djece ali se o tome ne izvještava a policija javlja da su dezinformacije dok s druge strane pojedinci skupljaju dokaze u nadi da će jednom sve izići na vidjelo.

Jedan dječji liječnik dr. Eugen Janzen također zabrinut primjećujući promjene kod djece, pozabavio se tim problemom i počeo tražiti imali kakvih studija koje mogu potvrditi jesu li i koliko maske za djecu štetne. Nije našao ni jednu pametnu studiju o maskama za djecu i smatra da bi bilo logično da su vlasti prije nego što su uveli mjere za nošenje maski napravili jednu takvu znanstvenu studiju. Ne može se djeci staviti maske a da se ne procijeni postoji li i kolika je štetnost za tjelesno i psihičko zdravlje. Izmijenio je iskustva i sa drugim dječjim liječnicima i vidio da su problemi isti. 

Tako se Dr. Eugen Janzen zauzeo i počeo pisati pisma političarima, dječjim zdravstvenim ustanovama i drugim odgovornim osobama (oko 500 pisama) i nije dobio odgovora. Od nekih vrhunskih političara je dobio hvalospjeve koliko im je stalo do zdravlja djece ali kao nema potrebe za takve studije. Njemu isto nije lako kao liječniku više sati dnevno nositi masku ali sada mora i nekako izdrži a kako je tek djeci. Djeca trebaju duplo više kisika nego odrasli (naravno u odnosu na masu tijela). U jednom videu koji je sa YT više puta brisan ali iskrsne preko kanala ljudi koji su ga snimili i ponovo objavili, pokušava obrazložiti na koji način smatra da su maske štetne.

Kod maski postoji jedan tzv. mrtvi prostor, između maske i lica i različit je ovisno o konstrukciji maske i koliko dobro maska pirjanja uz lice. Ispupčene maske imaju veći mrtvi prostor. Kod izdisanja u tom prostoru ostane izdahnuti zrak koji kod ponovnog udisanja najprije ide u pluća i smanjuje volumen svježeg zraka. Kod više udisaja pomalo se povećava koncentracija CO2 i dolazi do nedostatka kisika. 

Kod odraslih ljudi omjer mrtvog prostora i kapaciteta pluća nije velik i nekako se izdrži dok kod djece sa malim volumenom pluća situacija je opasna. Tako jedna maska s većim mrtvom prostorom može ugušiti malo dijete od nekoliko godina već nakon par minuta.

Ako je nekome teško razumjeti neka pokuša sa roniocima koji dišu na disaljku. U disaljki ostane uvijek izdahnuti zrak koji ponovo prvi uđe u pluća kod ponovnog udisanja. Kad bi disaljka bila malo duža i time dobila na volumenu brzo bi dobili vrtoglavicu ili ostali bez svijesti jer bi samo udisali izdahnuti zrak.

Drugi fenomen je da se povećanjem koncentracije CO2 kod udisanja povećava i njegova koncentracija u krvi. To dovodi do širenja krvnih žila i pada tlaka (otuda slabost, vrtoglavica i nesvijest). Obično je reakcija organizma da počne disati ubrzano i dublje, srčani ritam se pojača i dolazi do znojenja. I na to se organizam može djelom priviknuti time da pojačano luči stres-hormon Adrenalin i to satima za vrijeme nastave.

Svi ovi parametri kao CO2 u krvi i Adrenalin a možda i još neki mogu se danas mjeriti i sama studija ne bi trebala biti teška ili nemoguća ali unatoč tome dr. Jansen nije mogao dobiti podršku. Pokušao je tražiti podršku da sam napravi studiju ali zato treba novac, instrumente prostor i djecu. Neke ustanove su mu bile spremne pomoći i nakon nekoliko dana opet otkazali. 

Jedan profesor ga je savjetovao da nađe jednog kolegu iskusnog u izradi studija i da mora najprije zatražiti dozvolu od "Etičke komisije", koju u ovom trenutku neće dobiti jer se protivi programu vlasti i "većini" građana. Isti profesor mu je rekao da ga on osobno ne može podržati. Jednom poštenom i zabrinutom liječniku u ovako ozbiljnoj stvari svi puti su odsječeni što je žalosno.

Danas za djecu postoje u svakoj stvari stroge norme bilo to lak za igračke, tinta za boje, materijal za robice i sl. a za zrak koji udišu ne postoji standard.

Ima i još nekih svjesnih doktora koji upozoravaju na štetnost maski, naravno ne na javnim medijima koji su im zatvoreni nego putem interneta i sl. Tako dječji liječnik dr. Yves Obendoerfer navodi kako se zgražao kad je jedan "stručnjak" na javnoj televiziji rekao kako su maske zapravo korisne jer jačaju mišiće pluća. Tada je na to puko jedan komentar da bi djecu trebalo redovito mlatiti jer to stvara otpornost, jača mišiće i masira.

Dr. Obendoerfer upozorava da postoje studije sa liječnicima (dakle odrasle osobe) koji više sati dnevno nose maske i te studije pokazuju povećanje CO2 u krvi i druge probleme vezane uz to. Kaže također su djeca u razvoju i imaju veće potrebe za kisikom i upozorava roditelje da budu razumni da savjetuju djecu ili ako sami primijete neke od najmanjih znakova smanjenja kisika da odmah otrgnu maske s lica jer svaka sekunda može biti kobna.

Postoji i vrlo važan psihološki aspekt. Za djecu je vrlo važno pokazati osjećaje kao i uzvratiti iste, dakle izmjena emocija sa drugom djecom i odraslima. Tako se odrasta i postaje dio društva, jedno socijalno biće. Sve to maske blokiraju. Postoje i strahovi kojima se djecu pritišće da će se drugima nanijeti štetu ako ne nose maske ili da su odgovorni ako dida i baba obole i umru što je psihološki vrlo štetno, razarajuće i neodgovorno.

Nedavno se još jedna starija liječnica, Margareta Griesz-Brisson, javila preko YouTube, kaže da joj je prvi put da se na ovaj način obraća javnosti jer su joj ostali putovi zatvoreni. Nakon nekoliko dana izbrisan je njen video sa YT ali na sreću mnogi koji su vidjeli, snimili su ga i ponovno objavili preko svojih kanala. Naime radi se o liječnici za neurologiju koja ima svoju praksu u Londonu, a u Njemačkoj je sudski vještak za neurološka pitanja. 

Pokušati ću ukratko ispričati nekoliko njenih stavova sa mojim slobodnim prevodom.

"Za naše zdravlje smo sami najvećim dijelom odgovorni. Za jedan zdrav imun sistem potrebna je zdrava hrana i voda, gibanje, radost i prijateljstva, ljubav i puno, puno svježeg zraka. Upravo sve to nam ove anti-korona mjere uskraćuju ili brane dakle prisiljava nas se na stalne dezinfekcije, razmake, ne susretanja, nedruženja itd. i brani nam se svježi zrak tj. stavlja nam se maske pred usta. Čovjek može izdržati tjednima bez hrane, danima bez vode, a bez zraka samo nekoliko minuta.

Kod maski dolazi do djelomičnog udisanja već izdahnutog zraka i time do nedostatka kisika (O2) i povećanja ugljičnog dioksida (CO2). Ljudski mozak je osjetljiv na nedostatak kisika. Akutni pokazatelji su glavobolja, vrtoglavica, smanjena koncentracija, usporenost refleksa i nesvijest. Kod kroničnog nedostatka kisika svi ovi simptomi nestaju ali sve tjelesne i psihičke sposobnosti su pogođene. Ako ste danas zaboravni, proces razgradnje mozga je počeo već pred 20 god. Ako mislite da ste se na maske privikli budite sigurni da nedostatak O2 i proces razgradnje mozga nastavlja dalje.

Drugi problem je da se neke moždane nervne stanice jedva dijele a neke uopće ne dijele i time ne rastu i ne obnavljaju se. Kad bi vam vlasti nakon nekog vremena opet dozvolile slobodno disati, znajte da ono što je izgubljeno, izgubljeno je zauvijek.

Bojažljivi ljudi koji misle da ih maska štiti trebaju znati da je zaštita mala u odnosu na štetu koja je daleko veća i sigurna. Ja ne nosim masku jer trebam moj mozak i želim svoje pacijente sresti sa zdravim razumom a ne u CO2 narkozi.

Što se djece tiče djeca imaju zdrav imun sistem koji se mora suočiti sa mikrobima ovog svijeta i tako se jačati, izgrađivati i trenirati. Nedostatak kisika šteti posebno dječjem mozgu koji je u procesu rasta, razvoja i učenja koji je vrlo aktivan i treba kisika više nego odrasli. Djeci i mladima uskratiti kisik nije samo zdravstveno štetno nego kriminalno.

Nedostatak kisika koči razvoj djece i ta se šteta ne može povratiti i ispraviti. Ako sljedećih desetljeća počnu ljudi masovno obolijevati od np. Demencije, a današnje generacije mladih ne dosegnu Bogom dani potencijal neće pomoči izjava kako nismo trebali nositi maske. Svjesno i ciljano uskraćivanje zraka te samovoljno i namjerno uništavanje zdravlja u medicini je nedopustivo. Za uvesti ovakve mjere mora postojati vrlo jak razlog i jednoglasnost stručnjaka i stalno preispitivanje stanja da se što brže povrati u normalu."

Nadalje se dr. Margareta Griesz-Brisson raspričala o svojoj mladosti u Rumunjskoj za vrijeme diktatora Čeaušeska gdje je bila kao buntovna djevojka čest gost kod policije. Kad je uspjela prebjeći u Njemačku osjećala se tako sretna i slobodna. Imala je kaže sretan i ispunjen život i za sve što je postigla zahvalna je Njemačkoj. Ali na kraju kaže ozbiljno:

"Diktature proletarijata u svim svojim nedjelima i okrutnostima omogućile su ljudima nekakvo školovanje, posao, zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Nemojte imati iluzija da će vam financijska diktatura koja predstoji i najmanje od toga omogućiti. Kako primjećujete uzimaju vam već zrak za disanje."

Trebao bi svaki roditelj koji ima školsko dijete da provjeri na sebi i 6 sati nosi masku pri svome svakodnevnom poslu da vidi kako se djeca po školama osjećaju. Nek tome još dodaju da je djeci znatno teže jer je kod njih veći omjer između mrtvog prostora u maski i kapaciteta pluća a uz to djeca imaju i veću potrebu za kisikom. Možda ne bi bilo loše da roditelji traže od upravnika škole koji recimo izinstira na nošenju maski da dadu pismenu garanciju da maske nisu štetne i da u slučaju zdravstvene štete ili smrti djece snose potpunu odgovornost. Slično je možda pametno tražiti i od dječjeg doktora. 

Osobno mislim da niti jedan starac nije umro zato jer mu je dijete bez maske pretrčalo preko puta.