Jesen je. Lijepa, mirna, ponekad promjenjive ćudi, melankolična. Utihnuo je grad, nema žamora, kasnih susreta, vreve ljudi. Ne sliči li jesen i na onaj dio života kad sve utihne, kad se dani skrate, buka ustupi mjesto tišini, a starost pokuca na vrata.

Upravo o tome piše naša priznata autorica Slavenka Drakulić u svojoj zbirci priča „Nevidljiva žena i druge priče“. Ona oslikava portrete žena u dobi kada nastupi jesen i nema prilika da se ikad više pretvori u neko proljeće, neko ljeto. Jesen života nepovratno ostaje. Slavenka piše o onome o čemu se ne govori, o čemu se tek potiho šapuće na klupi u parku nedjeljom poslijepodne za lijepa vremena. U 16 priča na površinu izvlači sve one manje ugodne teme o starosti, prolaznosti, čežnji, zaboravu, ali i o samoći, bolesti, izoliranosti i nevidljivosti. O tome kako starost utječe na odnose unutar obitelji, između partnera, te se time nameće pitanje – stare li i  sami odnosi kada se ostari? Njezini likovi, a to su uglavnom žene, prisjećaju se svog djetinjstva, mladosti, zrele dobi, svih životnih radosti, ali i nedaća.  Među retke ovih priča uvlači se melankolija, obavija sve poput koprene i čini starost upravo nevidljivom, pa se pod tim velom čovjek neminovno vraća u svoju prošlost, preispituje svoje odluke i postupke, jer život nije ništa drugo  doli niz fragmenata i kadrova koji se poput kaleidoskopa zrcale onim kristalićima i svaki put kad ih se pomakne poprime neki drugi oblik, a život neki drugi smjer. Koristeći se unutarnjim glasom, Slavenka vješto opisuje te „male“ fragmente života, od prešućenog razgovora oca i kćeri do krhkog odnosa kćeri i majke te vlastite taštine koja ponekad preuzme ulogu. U tim kratkim pričama sazdanim od sjećanja, nemogućnosti izgovaranja riječi kada su one potrebne i šutnje kao odgovora i pristanka, izlazi i snaga jedne žene da preživi sve što joj je život donio i sada u jesen života prebire po sjećanjima kao po starom antikvarijatu razmišljajući što uzeti, a što ostaviti za sobom. Istovrmeno se likovi bore sa izdajom tijela, slabosti i nevidljivosti naspram članova svoje obitelji i zajednice, nestaje prisnost i dodir kao dokaz života.

“Više me nitko ne dodiruje, osim ruku liječnika, frizerke, zubara, ali to nisu nježni dodiri, svi oni samo nešto popravljaju.”

Izranjaju iz tih priča neki podsjetnici na fizički dokaz postojanja, jedno ogledalo čiji je odraz u potpunom neskladu sa stvarnim osjećajem, albumi kao dokaz i podsjetnik ne nečije postojanje. Puni slika poznatih i nepoznatih lica, ali i albumi koji su ostali prazni, a slike razbacane čekaju nečije mlađe ruke da se njima pozabave, da ih se iz prošlosti otme zaboravu.

 “Trebao mi je trenutak ili dva da se saberem i shvatim da ta žena koja je piljila u mene nije nikakva prikaza, već vlastiti odraz u ogledalu. A spoznaja da sam to zaista ja, još me više šokirala.”

 “Jer svi oni ponovno umiru onog trenutka kad više nema nikoga tko bi prepoznao njihova lica.”

Nakon svega, slijede trenutci pospremanja onih predmeta koji više nemaju svog vlasnika, dok iz podsvijesti izranja misao: izdajemo li ih tim naizgled destruktivnim činom? Na koncu, ostaje nam taj album, bilo onaj prašnjavi, stari  ili onaj kojeg smo pohranili u dubinu našeg sjećanja da bi odatle mogli posegnuti za slikama u trenutcima kada nastupi jesen, a kiše padaju.

 Čitav niz pitanja otvara ova zbirka priča, ali nas i navodi na razmišljanja o samoj starosti o kojoj ne razmišljamo dok ona ne dođe.

“Postoji li uopće određeni trenutak kad čovjek može reći - evo sad sam ostario? Je li starost pitanje godina ili nekog individualnog osjećaja?”

I tako dok se jesenji dani pretvaraju u one zimske, dok se živahnost duha bori sa slabljenjem tijela i svim pokušajima da bude vidljiv i potreban, čovjek se može samo nadati da njegovo postojanje neće završiti u zaboravu i da će pokoja slika kao sjećanje jednog dana biti u pravim rukama, onima koje će znati ispričati priču.

Studeni, 2025.

IFP

Author Info Box

Ivana Franin PečaricaWebsite: https://www.infovodice.com/hr/magazin-novo/kolumne/kolumne-ivana-franin-pecarica

O meni:

Ivana Franin Pečarica majka dvoje djece, po struci prof.engleskog i talijanskog jezika, po pozivu Teacher za mnogu djecu. Veliki ljubitelj pisane riječi, mirisa mora i šume. Iskustva čitanja dijelim u čitateljskom klubu "Čakula".

Članci autora:

• Ivana Franin Pečarica o “Nevidljivoj ženi”: priče koje šapuću o starosti (Hits 1816)
• Blank: Brutalno iskrena priča o životu na rubu (Hits 5913)
• Most ponad burne rijeke: Roman o ljubavi koja gradi put između svjetova (Hits 1918)
• Tomica Šćavina ponovo oduševljava: Roman 'Prešućeni jezik' osvaja emocijama (Hits 2518)
• "Tvornica Hrvata" – roman koji vas neće ostaviti ravnodušnima (Hits 1437)
• 4000 tjedana – vodič kroz vrijeme za obične smrtnike: knjiga koja mijenja pogled na život (Hits 1660)
• Load more articles from this author