Spomenička kupola mjesto za sjećanje, ne za igru - je li vrijeme za zaštitnu oznaku?

Penju se, kližu niz nju i koriste je kao improvizirano igralište. Iako razumijemo dječju znatiželju i potrebu za igrom, važno je naglasiti – ta kupola nije napravljena za penjanje. Ona je sastavni dio spomeničke cjeline i ima svoju simboliku i svrhu.

Ovdje ne tražimo krivce. Ne upiremo prst ni u roditelje, ni u djecu, ni u one koji to promatraju. Naprotiv - svi znamo kako ovakve stvari nastanu prirodno, gotovo slučajno, ali upravo zato je važno reagirati jednostavno i pravovremeno.

Rješenje ne mora biti drastično ni skupo. Predlažemo postavljanje diskretnih stupića s konopom ili lancem, uz jasnu tablu s natpisom da se kupola ne koristi za penjanje jer je dio spomenika. Time bi se poslalo jasnu, ali nenametljivu poruku - i djeci i odraslima - da je riječ o prostoru koji zahtijeva poštovanje.

Spomenici nisu tu samo da budu podsjetnik prošlosti, već i da nas odgoje za budućnost – u kojoj ćemo znati razlikovati mjesto igre od mjesta tišine i sjećanja.

Zato ovaj prijedlog ne treba shvatiti kao kritiku, već kao priliku da zajednički napravimo mali, ali važan korak prema očuvanju dostojanstva javnog prostora.