Među njima je i ona Ivane Petrov Rančić – rođene Vodičanke s adresom u Zagrebu, po struci biologinje, a po senzibilitetu umjetnice, koja je na Vodice Street Festivalu predstavila svoju kolekciju keramičkih riba i skulptura.

„Po struci sam biolog, magistra znanosti ekologije. Bavim se proučavanjem komercijalnih morskih spužvi, majka sam troje djece, a u duši umjetnica“, kaže Ivana, koja već 27 godina živi u Zagrebu, ali se s Vodicama nikada nije rastala u srcu.

Ljubav prema keramici kod nje se rodila još u djetinjstvu. „Kao mala djevojčica obožavala sam kontakt sa zemljom, kolače od blata, oblikovanje. Dida Ive me često vozio do Srimske lokve po glinu kojom bih se satima igrala“, prisjeća se s osmijehom. Umjetnička crta u obitelji također nije nepoznata – njezin rođak Mate Franin Pećarica bio je keramičar i kipar, čiji su radovi Ivanu od malena fascinirali.

Prve ribe, koje su danas njezin prepoznatljiv potpis, izrađivala je – ni manje ni više – od naplavina. „Bilo je to tijekom istraživanja na Dugom otoku za moj magisterij. Naišla bih na komade naplavljenog drva koje bi me oblikom podsjećali na ribe. Prva sam djela napravila upravo od tih ostataka mora. Riba je simbol koji me prati cijeli život, od djetinjstva i studija do rada u Aquariumu Pula“, kaže.

Danas, njezin keramički opus uključuje ribe, skulpture i zdjele izrađene raznim tehnikama – od klasične terakote do zahtjevnih metoda poput japanske raku i goli raku tehnike. Posjetitelji festivala s velikim zanimanjem promatraju njezine radove i rado se zadrže u razgovoru.

„Ljudi često kažu: ‘Ovo je nešto drugačije.’ Zanima ih kako točno nastaju ovi predmeti, proces izrade i paljenja, i čim im objasnim, još se više povežu s predmetima. Osjete trud, vrijeme i ljubav uložene u svaki komad“, dodaje Ivana.

Posebnu inspiraciju nalazi i u svojoj baki Jerki, koja u 96. godini i dalje stvara rukotvorine od konca. „Ona je živi dokaz da kreativnost ne poznaje granice. Uči me da stvaralaštvo nije kontrola, već tok. Upravo to i sama osjećam kad radim s glinom – iskonski kontakt sa zemljom, nešto vrlo duboko i iscjeljujuće.“

Svoje radove Ivana izlaže i u galeriji EvaLuna u Grožnjanu, a može ih se pronaći i na Instagram profilu @wakanhr. U planu je i vlastiti studio, kao i radionice za djecu i odrasle. „Cilj mi je dijeliti svoj svijet, inspirirati ljude da se povežu s vlastitom kreativnošću, i pokazati da umjetnost hrani sve aspekte života“, poručuje.

Ujedno, najavljuje i projekt velike samostalne izložbe s temom ženskih arhetipova kroz keramičke torze, koja bi trebala započeti na jesen.

Festival možda traje tek nekoliko dana, ali priče poput Ivanine ostavljaju dugotrajan dojam. Jer iza svake ribe, svake teksture i boje – stoji životna priča, dah prirode i snaga žene koja se usudila ponovno igrati.