Na vlastitu odgovornost

Nedavno sam čitao u jednoj austrijskoj Internet novini kako procijepljenost djece direktno utječe na povećane alergijske bolesti, neurološke smetnje u razvoju kao i na češće bakterijske infekcije. Naime studija od Anthony F. Mawson und Binu Jacob objavljena je u stručnom časopisu „Science, Public Health Policy and the Law“ pod nazivom „Vaccination and Neurodevelopmental Disorders: A Study of Nine-Year-Old Children Enrolled in Medicaid“.

U studiji su uspoređena djeca od 9 godina i to ona koja su cijepljena dječjim cjepivima u odnosu na necijepljenu djecu. I to isto u dvije kategorije kao normalno rođena i rano rođena djeca. U brojeve se neću upuštati, poražavajući su i to svakim cijepljenjem sve više. Nazive sam naveo tako da se mogu potražiti u internetu.

Od vremena tzv. Korona-pandemije i štete na zdravlje koje je cijepljenje protiv korone nanijelo narodima ljudi su postali sumnjičavi prema cijepljenjima općenito. Ako je tada bilo moguće da se tako jednostavno, sa malo straha ljude navede na neispitana cjepiva onda je moguće da se i druga cjepiva posebno ona za djecu jednostavno nametnu bez nekih ozbiljnih, sigurnih i neovisnih studija.

Davne 1884 g. u Leicester Mercury izlazi osvrt jednog čitaoca koji se obraća liječnicima u vezi cijepljenja protiv boginja koje se već provodilo 80 godina i pokazalo se katastrofalno. Vrijeme je, piše, da se ova praksa prekine slično kao nekad popularno puštanje krvi (rezanje vena) ili terapije sa živom. Pokazalo se naime da su se epidemije pojavljivale upravo tamo gdje je bila veća procijepljenost, kao np. London 96%.

Cijepljenje protiv boginja u Engleskoj provodi se od 1800 g. Ljudi su od početka bili sumnjičavi vidjevši komplikacije, bolesti i čak smrti kao posljedicu cijepljenja tako da se 1848 i 1853 uvode zakoni obaveznog cijepljenja. 1867 dolazi zakon koji je prisiljavao ljude da cijepe djecu pod prijetnjom novčanih kazni, oduzimanjem imovine i zatvorom. Nekoliko godina kasnije, unatoč dobroj procijepljenosti, izbijaju u Leicesteru opet epidemije boginja. Gradske vlasti reagiraju sa još većim pritiskom i strožim kaznama a sudstvo je bilo velikim dijelom opterećeno nabijanjem kaznenih mjera što je uzrokovalo još veću bijedu, obiteljske i socijalne tragedije.

Ljudi su se počeli sve više opirati i došlo je do velike demonstracije u Leicesteru 1885 g. Oko 100 tisuća ljudi sa zastavama, glazbom i parolama izašlo je na ulice. Nosile su se parole sa natpisima "Sloboda je naše urođeno pravo" ; "cijepljenje je prevara, prisila i glupost" ; "Nikakve kazne ne mijenjaju stvarnost da su cjepiva otrov a zakon o cijepljenju razbojstvo" itd. Vukli su jednu lutku na vješalima sa natpisom "Jenner ubojica djece" (Jenner je bio seoski liječnik koji je prvi počeo cijepljenje protiv boginja). Bilo je sudionika iz drugih gradova i čak iz inozemstva.

Demonstracija je završila skupom gdje su bili i delegati iz drugih gradova i gdje je usvojena izjava da zakon o prisilnom cijepljenju treba ukinuti. "Zakon o cijepljenju koji brižne i odgovorne roditelje osuđuje kao kriminalce te ih kažnjava oduzimanjem imovine i zatvorom čime uzrokuju još veću bijedu i smrt, sramota je za našu zemlju i treba ga ukinuti."

U Leicesteru je cijepljenje opalo na oko 5%. Grad se počeo brinuti o sanitarnim problemima, higijeni, odlaganju smeča, u slučaju bolesti izoliranjem bolesnika, dezinfekcijom itd.

Mnogi liječnici su i dalje plašili da će grad pogoditi velike nevolje u slučajevima budućih epidemija ali stvarnost je bila drugačija. Godinama kasnije se ustanovilo da su upravo oni najbolje prošli u epidemijama sa znatno manjim oboljevanjima i vrlo malom smrtnošću u odnosu na druge gradove sa velikom procijepljenošću.

Ovaj povijesni događaj našao sam u jednoj interesantnoj knjizi prevedenoj na njemački a naslov originala je "Dissolving Illusion-Disease, Vaccines, and The Forgotten History" od Suzanne Humphries i Roman Bystrianyk (www.dissolvingillusions.com ). Knjiga je puna originalnih citata, novinskih izvješća i znanstvenih radova i studija na ovu temu. Autorica S.H. Je doktor specijalist za bubrege sa 20 god. iskustva koja je odlučno ostavila svoj posao u nekoj čuvenoj bolnici jer je došla u sukob sa praksom bolnice. Naime uvidila je da su mnogi pacijenti dolazili sa problemima zatajenja bubrega poslije cijepljenja protiv gripe. Praksa bolnice je bila da se pacijente koje bi primali preventivno cijepi protiv gripe te da su neki iako su došli sa zdravim bubrezima završavali na njen odjel. Šef bolnice, internist ju je pokušao uvjeravati da jedno s drugim nema veze i podučavati je o dostignućima cjepljenja. Njeno iskustvo i intuicija govorili su drugo i tako je počela istraživati.

Drugi autor, na iskustvu vlastite djece koje je njihova majka med. sestra bez njegova znanja dala cijepiti i od kojih je jedan imao nervne probleme, intuitivno je povezao sa cjepljenjem i uporno počeo istraživati. Satima je obilazio biblioteke, prelistao je mnoštva poznatih medicinskih časopisa iz 19 i ranog 20 st. te usporedio mnoge studije i sakupio mnoštvo podataka. Mnoge podatke i studije je bilo teško pronači i gotovo su nedostupni javnosti ali zašto, pitao se, kada "se zna" o pozitivnom učinku cjepljenja.

Ustanovio je da u društvu postoji jedna jaka vjera u djelotvornost i u neštetnost cijepljenja koja nema nikakve veze sa dokazima i sa razumom. Iz podataka još iz davne 1900, dakle prije pronalaska cjepiva za ospice, smrtnost od ospica je pala za 98%. Slično i smrtnost od hripavca je otpala za 90% već prije cjepiva.

Dr. Jayne L.M.Donegan, koja je napisala predgovor knjige, također je vjerovala u cjepiva, tako je naučena na fakultetu. Kao studenti medicine moraju učiti, gradivo je teško i opsežno i ne može se svaka stvar propitkivati nego se jednostavno vjeruje u dostignuća medicine i uporno uči. Ali ipak vlastito iskustvo i intuicija poticali su sumnju u njoj. Da, primijetila je, u stručnim časopisima bi se uvijek objavljivali članci koji pozitivnije gledaju na cijepljenje a potiskivali oni koji su kritični. I ona je kopala po arhivima i uspoređivala statistike. I ona je uvidjela da je smrtnost od mnogih bolesti otpala na vrlo male postotke prije uvođenja cijepljenja protiv njih. Ili što više kad je u Engleskoj 1867 uvedena prisila na cijepljenje protiv boginja smrtnost je porasla sa 100 na 400 po milionu stanovnika.

Isto ju je potaklo na razmišljanje da su bolesti za koje nemaju cjepiva kao kolera, turbekuloza, tifus, itd. toliko potisnute da se rijetko pojavljuju i za to su zaslužni sanitarni i higijenski uvjeti. Za one bolesti za koje postoje cjepiva, za njih nisu zaslužni sanitarni i higijenski uvjeti već isključivo cijepljenja.

Upravo ovi higijenski uvjeti bili su razlog da su u 19 i početkom 20 stoljeća harale epidemije. Knjiga prikazuje grozne uvjete stanovništva gradova u industrijskim zemljama u to vrijeme, u početku industrijalizacije.

Ljudi a pogotovo djeca radili su u teškim uvjetima po cijele dane, nekada i noću. Mala djeca su bila prepuštena sebi i ulici. Nečistoća, prljava voda, nezdrava hrana bili su gnijezda za razvoj svakakvih bolesti. Ljudi, donedavna kmetovi i bezemljaši su se slijevali u gradove u potrazi za poslom i novim životom koji je više obećavao. Živjeli su nabito u malim neprozračenim stanovima, okolo blato, napuštene životinje, posvuda insekti a zimi još dim i hladnoća. Klaonice, industrije kože, tekstila, metala, stakla i druge često blizu naselja nudile su grozne uvijete rada i to 12-16 sati dnevno. Primitivni rudnici ugljena i drugih ruda skrivali su radnike u utrobu zemlje bez sunca i zraka, najčešće djecu i mlade jer ostariti je bilo nemoguće. Nisu virusi i bakterije krivi za užasne epidemije bolesti i smrtnosti tog vremena, već pohlepa i nemilost novih bogataša.

Dječja paraliza i cjepljenje protiv nje je poseban slučaj. U ovoj knjizi je jako lijepo dokumentirana. U igri su nepotpune i krivotvorene statistike, preimenovanje i krivo kategoriziranje bolesti kao i neznanje kroz više od 100 godina. Danas se vjeruje da je bolest iskorjenjena u zapadnom svijetu i to zahvaljujuči cjepivima a ako se pojave slučajevi koji bi se nekada zvali dječja paraliza danas se nazivaju pod drugim imenima i drugim kategorijama. Upala leđne moždine sa teškim posljedicama iskrivljnih udova i smrti ako zakažu mišiči disanja slike su koje su se urezale u psihu generacija. Inače ovo je rijetka bolest i u usporedbi sa smrtnošču drugih dječjih bolesti krajem 19 i poč. 20 stolječa nalazi se na dnu. Največu raširenost imala je od 1912-1969 g.

Inače prirodni uzročnik, Polio-virus već tisučama godina stanovnik je našim crijevima. Za razliku od drugih bolesti ovo nije bolest nehigijene, siromaštva i teških uvjeta već naprotiv bolest čistih i civiliziranih. Od nje nisu patili domorodačka plemena u prašumama već kolonijalna gospoda i viša klasa. Rafinirani šečer, bijelo brašno, cigareti, cijepljenja, lijekovi, prerađena hrana s manjkom vitamina, herbicidi, insekticidi i druge moderne prakse su izazivali i poticali ovu bolest. 

Danas imamo dobre statistike u kojima rast i pad oboljevanja od dječje paralize ukorak prati proizvodnju DDT čuvenog inskticida koji je masovno korišten, reklamiran kao bezopasno sredstvo za zaštitu od svih insekata, koji se koristio posvuda te su kuće i djecu prskali sa njime. Još se i danas u 4 zemlje proizvodi i koristi DDT, među njima Indija i Kina (stanje 2015).

Arsen je isto jedan od otrova koji izaziva i pospješuje bolest i mnogo se koristio a i danas se koristi u ljekovima, tretiranju zuba, proizvodnji boja, u sredstvima za zaštitu voča, stavlja se u cigarete itd. Ipak sve se prebacivalo na virus i gledalo se kao jedino rješenje cjepljenje.

Danas se po statistikama otprilike zna da oko 95 zaraženih od prirodne dječje paralize nemaju nikakve znakove bolesti. 4-8% imaju simptome slične gripi koje uglavnom nestaju. Ispod 1% dobiju paralizu uglavnom udova nogu. Jedan na 10-20 od ovih je ugrožen smrču ako su zahvaćeni mišiči disanja. Danas još uvijek masovno cijepe djecu protiv dječje paralize, najviše po trčem svijetu i upravo tamo se bolest uvijek ponovo pojavljuje. Zaklade od Bila Gatesa su posebno revne u ovim experimentima. Dakle cijela povijest cijepljenja protiv dječje paralize i polio-virusa puna je experimenata, neznanja kao i namjernih šteta za zdravlje. Do 1980g. cjepiva protiv dječje paralize su se proizvodila od majmunskih bubrega, karcenogeni majmunski virus SV40. Neki znanstvenici sumnjaju da bi to mogao biti jedan od uzroka masovnih pojava raka danas u svijetu.

U 200 godina cjepljenja bilo je svašta i masovno se experimentiralo. U počecima su uzimali skret iz krasta oboljelih krava ili konja kao i od bolesnih ljudi i urezavali u zdrave. Ne samo da nisu zaštitili ljude već su ih izložili drugim bolestima. I danas moderna cjepiva sadrže majmunske bubrege, ljudske embrione i cijelu lepezu otrova kao spojeve žive, aluminij, formadelhid i dr. 

Sve ove tvari su uzrok mnogih nuspojava u prvom redu autoimunih bolesti kao što su alergije, zatim nervnih bolesti kao autizam, nekoncentriranost, motorika, hiperaktivnost. Pretpostavlja se da su i reumatizmi, diabetes, tumori i rakovi povezani s time. Tu se postavlja i pitanje koliko je humano i moralno a i pametno da se pokušajem zaštite od nekih, najčešče dječjih bolesti, na sebe, obitelj i narod navale druge bolesti od kojih se ljudi cijeli život pate, liječe i umiru. Cjepiva se daju zdravima koji imaju velike šanse da dobro prebole dječje i druge bolesti protiv kojih se danas cijepi ili da neke uopće ne dobiju, zato je nerazumno nekog prisiljavati na cjepiva koja su u mnogim slučajevima nepotrebna a sva imaju nuspojave, nekada teške i doživotne. Konrola cijepiva je znatno manja od kontrole lijekova iako se ljekovi daju bolesnicima gdje se može iči i u nekakav rizik. 

Nemoralno je da države uvjetuju i prisiljavaju na cijepljenje jer same vrlo rijetko odgovaraju za probleme nakon cjepljenja a farma-industrija ne snosi nikakvu odgovornosti. Na kraju odgovornost i patnja uvijek ostaje na roditeljima. Ja sam cijepio djecu u ono vrijeme ali danas sa informacijama koje imam, ne bih nikada dao cijepiti svoju djecu.

Sada imamo da od nekadašnjih cijepljenja za djecu koje se na nama starijima provodilo i moglo se na jednoj ruci izbrojiti, danas se popelo na 30 – 50 cjepiva u razvijenim zemljama. Što više nema jednostavnih cjepiva nego po više cjepiva u jednom šubu a mnoga su cjepiva uvjet za vrtić ili školu. 

Mnoga se cjepiva moraju ponavljati jer im kao djelotvornost opada ali zato otrovi ostaju i s svakim novim cijepljenjem se povećavaju posljedice. Da se bolesti unatoč cijepljenjima ipak nekada pojavljuju, da su potrebna sve veća i češća cjepljenja ukazuju na to da su nedjelotvorna i da se bakterije i virusi ne mogu pomesti sa svijeta. Današnja moderna vrlo uznapredovala mikrobiologija nije još otkrila pravu narav i funkciju bakterija i virusa. Sa svakim novim otkrićem nametne im se još više novih otvorenih pitanja i nepoznanica. Drugim rječima iako vrlo uznapredovali nisu daleko od početka možda baš zato što su blokirani koruptnom znanošču.

Jedno od najopasnijih cjepiva danas je HPV, cjepivo protiv raka grlića maternice i nagovaraju se školska djeca da se time zaštite od ovog raka kad dođu u zrele godine. Što više žele i dječake cijepiti da tobože zaštite buduće partnerice. Još jedan experiment jer je nemoguće znati kakvu zaštitu nudi za 30 i više godina. Postoji i opasnost da se normalna cjepiva počnu proizvoditi na mRNA bazi kao ona od korone, koja su kako se zna vrlo opasna za zdravlje.

Zato se svako na svoju odgovornost mora dobro informirati i dobro izvagati koja cjepiva za nekog dolaze u obzir kao i korist (ako je uopće ima) naspram štete tj. rizika od nuspojava i novih bolesti koje se mogu pojaviti. Np. dali je pametno cijepiti malu djecu protiv hepatitisa B koji se prenosi isključivo spolno ili špricom kod drogiranih osoba. Ili protiv tetanusa, protiv kojeg se može naknadno cijepiti nakon ranjavanja i koji je tako rijedak da ga generacije doktora nisu nikada sreli. Bakterije tetanusa ima posvuda i otporne su a mnogi ih nose (oko 40%) u tijelu a sama djelotvornost cjepiva nikada nije dokazana.

Protiv vodenih kozica (varicela), rubeole i čak dječjih ospica (one su nešto opasnije) je u nekim zemljama među necijepljenima bila praksa dovoditi djecu da se igraju sa bolesnim djetetom tako da prebole dječje bolesti dok su mali. Postoje i naznake da prirodna otpornost protiv ospica štiti i od drugih bolesti. Isto tako za neke bolesti danas postoje dobre mogućnosti liječenja ili se dobro prebole zdravom vitaminskom hranom i prirodnim pripravcima čime otpada potreba za cijepljenjem.

U Njemačkoj je pred nekoliko godina uvedena indirektna obaveza za cijepljenje protiv ospica (u paketu se dobije uz to još protiv zaušnjaka i hripavca). Pošto se necijepljena djeca ne smiju primiti u vrtić, neki roditelji "kupe" status cijepljenog ili donesu dokaze da su prebolili ospice. Pažljivi odgojitelji odmah primjete necjepljenu djecu jer su ta djeca živahna i bistro gledaju a kad obole za nekoliko dana su opet zdravi.

Pogotovo nakon ovih zadnjih masovnih cjepljenja protiv korone mnogi su se trznuli i uvidili da se tu drugi interesi kriju, da sve smrdi na veliki biznis a vjerojatno i na mračnije motive. S jedne strane veliku korist za farma-industriju i njihovih akcionara od cijepljenja s gotovo nikakvom odgovornošću a zatim višestruko veču korist od doživotnog liječenja od posljedica. Povjerenje u farma-industriju i s njom povezanom medicinom je naglo opala. Farma-industrija ima interes da prešućuje negativne posljedice cjepiva i da krivotvori studije koje sami financiraju ili izrađuju. Interesantno je to da gotovo ne postoje studije koje uspoređuju necjepljenu djecu ili osobe sa cijepljenom iako postoje mogućnosti za to jer mnoge zapadne zemlje nemaju prisilu na cijepljenje. S druge strane je interes smanjenje populacije što već dugo zaokuplja bogatu svjetsku elitu.

Programi eugenike postoje već dugo, nekada čak javno a danas uglavnom prikriveno. Neonacisti i druge diktature provodili su ove programe rješavanja suvišnih i manje vrijednih bilo na rasnim, zdrastvenim ili podobnim kriterijima. Mnogi samozvani "dobrotvori" iz visoke elite uključeni su ove programe čišćenja svijeta od manje vrijednih i suvišnih, koji troše zrak i resurse. Jačanjem modernih tehnologija i obični su sada postali nepotrebni. Bill Gates je najistureniji iz tih redova koji je posebno revan na području cijepljenja. Njegove akcije cjepljenja po zemljama trećeg svijeta više su puta digle buku u javnosti zbog velikih oboljenja, neplodnosti i smrtnosti. Upravo kao što je njegov djeda pred 100 g. radio za vrijeme španjolske gripe.

U svijetu se već neko vrijeme stvara otpor protiv cijepljenja posebno djece. Mnogi su postali svjesni da smo stvorili društvo nesposobnih, kronično bolesnih, neplodnih, ovisnih o ljekovima i cjepivima i da je krajnje vrijeme izaći iz ove zamke. Mnoge mlade obitelji postaju svjesne u koju smo slijepu ulicu zaglibili, organiziraju se i opiru se cijepljenjima. Trebamo nove generacije s prirodnim bolestima, prirodnim liječenjem i s povjerenjem u vlastiti imun-sistem.

„Pogledajte ljiljane na polju....ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih.“ REKAO je Isus u ono vrijeme. Trebamo imati više povjerenja u Stvoritelja. Mi imamo sve što trebamo na ovom svijetu isto i jedan solidan imunsystem. Zato nitko nema prava prisiljavati na cijepljenje, ni zakonom niti ucjenama. Pogotovo s toga što je znanost koruptivna i što nema uvjerljivih i neovisnih opsežnih studija koje bi države u interesu zdravlja naroda financirale. Sve se osniva na slijepoj vjeri prema farma-industriji, njihovim studijama i pod njihovim utjecajem školovanih liječnika. Zato svatko ima pravo informirati se, savjetovati se ili po svojoj intuiciji donositi odluke o cijepljenju za sebe i svoju djecu i nitko nema pravo ljude a pogotovo roditelje prisiljavati ili ucjenjivati. Svaka prisila od strane država je krivi put.

Autor preporuča da se pročitaju njegove kolumne na ovu temu
https://www.infovodice.com/hr/magazin-novo/kolumne/1243-biti-ili-ne-biti

https://www.infovodice.com/hr/magazin-novo/kolumne/1228-nirnberski-kodeks

"Stajališta iznesena u ovoj kolumni su osobna mišljenja autora i ne odražavaju nužno stav uredništva."
"Portal Infovodice ostaje platforma otvorena za različite stavove i rasprave."